| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Piše:Duje Granić20:15, 18. lipnja 2026. | Index | Otvori |
Najveći problem Hrvatske je brutalno razotkriven. Srećom, rješenje je jednostavno
HRVATSKA reprezentacija otvorila je Svjetsko prvenstvo porazom od Engleske
HRVATSKA reprezentacija otvorila je Svjetsko prvenstvo porazom od Engleske. To nikad nije dobra stvar za čuti, pogotovo kad je riječ o utakmici u kojoj je reprezentacija primila četiri gola i izgubila s dva pogotka razlike, a da nije bilo fantastičnog Livakovića, vrlo lako je moglo biti i više.
Ipak, postoji kontekst, i prije i nakon utakmice. Priča uoči utakmice svodila se na kontrast dvije momčadi. Hrvatsku su pratile lošije forme ključnih igrača te nesigurnost u promjeni formacije. U utakmicama protiv Belgije, Kolumbije i Brazila je zaostajala po pitanju posjeda i kontrole, svega u čemu inače briljira.
S druge strane, Englezi su, van svojih klasičnih medijskih priča oko popisa, ušli u Svjetsko prvenstvo pod naletom dobre forme, energije i igre pod Thomasom Tuchelom te su proglašeni jednim od glavnih favorita prvenstva koji napokon ima stil igre i trenera za dominaciju nad protivnicima.
Neočekivan odnos snaga na sredini terena
Od samog početka, Hrvatska je pokazala ono što se nije moglo očekivati s obzirom na pripremne utakmice. Nije izgledala kao pasivna momčad koja s pet braniča čuva prostor, već je demonstrirala jedan od najboljih visokih presinga na cijelom turniru, u kojem dosad prevladavaju pasivniji blokovi.
Momčad je iz 5-4-1 mogla iskakati visoko tako što je Baturina stajao uže kao dodatan igrač u sredini terena, dok su Perišić i Gvardiol iza njega iskakali na beka i krilo Engleske u prostore koje je on napuštao.
Engleska je zabila dva pogotka iz bizarnih pogrešaka i lošeg branjenja prekida, ali je u otvorenoj igri svedena na minimum u prvom poluvremenu. Hrvatska također nije kreirala znatno više, ali je nadmašila očekivanja time što su uspjela nametnuti protiv Engleske i njenog presinga, koji je najrazvijeniji i najuigraniji od svih velikih reprezetacija na turniru.
Dinamične kretnje četvorke u sredini nisu dopuštale Englezima da pritišću igrač-na-igrača. Hrvatska je tako mogla umrtviti utakmicu, što joj puno više odgovara, a zatim i dolaziti gore, prijetiti i do kraja poluvremena zabiti dva gola.
Tanka je granica između hrabrosti i naivnosti
Treći pogodak Engleske bio je primjer rizika koji je puno donio u prvom poluvremenu, ali je odmah i uzeo na početku drugog dijela. Jedno iskakanje u presing s dva vezana izgubljena duela bilo je dovoljno da Englezi s više fizički dominantnih igrača dođu iza leđa hrvatske zadnje linije i vrate vodstvo.
Što se promijenilo nakon pogotka jest, najjednostavnije opisano, hrabrost. Nije riječ o floskuli koja se tiče želje i motivacije igrača ili nečeg takvog, već konkretnih odluka u igri. Englezi su počeli s više hrabrosti ići u izigravanja i driblinge kako bi uspostavili kontrolu utakmice.
U isto vrijeme, Hrvatska je pala u istim stvarima - Livaković je počeo ispucavati svaku loptu, čak i ako to tada nije imalo smisla. Nedostajao je rizik u izgradnji koji bi dopustio Hrvatskoj dolazak do slobodnog igrača koji bi pomaknuo linije i umirio utakmicu.
Umjesto toga, Englezi su tu nesigurnost iskorištavali kako bi uspostavili dominaciju. Udarci Ricea i Bellinghama glavni su primjer situacija u kojima je Hrvatska neposložena dočekivala prilike za posjed, ispucavala, a Englezi na posloženu loptu stvarali opasne tranzicije.
U kombinaciji s fantastičnim taktičkim odlukama koje je Tuchel donio, poput uvlačenja O'Reillyja, Kanea i Jamesa puno više u sredinu kako bi se naglasio višak u centralnim zonama, Englezima nije bilo teško dominirati.
Čak i nakon tog negativnog perioda, Hrvatska je dokazala da se može resetirati i ponovno nametnuti. Ulazak Marca Pašalića i prelazak na četvorku u zadnjoj liniji opet su Hrvatskoj donijeli period igre u kojem je stvorila nekoliko prilika i dokazala da ima širok niz rješenja i kvalitetnu klupu za utakmice protiv najjačih ekipa.
Probleme u obrani prekida ne treba ignorirati, ali se mogu riješiti
Najočitiji i daleko najveći problem Hrvatske na ovoj utakmici bio je obrambeni prekid. Koliko god taj aspekt igre izgledao loše, to je nešto što se najlakše može riješiti i popraviti preinakama na koje će se sigurno staviti fokus uoči nastavka Svjetskog prvenstva.
Ako bi se cijela situacija gledala iz pozitivne perspektive, a postoji mnogo razloga za to - ako je obrambeni prekid daleko najveći problem o kojem Hrvatska mora brinuti nakon žive utakmice s jednim od glavnih favorita Svjetskog prvenstva, to samo može biti pozitivna stvar.
Hrvatska je u više navrata dokazala da se ne mora bojati ovakvih utakmica te da ima karakter, taktičku prilagodljivost i raznovrsnost kvalitetnih rješenja da se bori s najjačima. S obzirom na najistaknutije probleme i činjenicu da su najlošije odigrali oni koji inače igraju na najvišoj razini, Hrvatska, unatoč porazu, dalje može ići s utemeljenim optimizmom.