| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Index MagazinZadnja nadopuna: 14:58, 18. lipnja 2026. | Index | Otvori |
TUGA je zavila Tučepi nakon vijesti o tragičnoj smrti omiljenog mještanina, vatrogasca i člana HGSS-a Ive Mendeša.
Cijelo mjesto oprostilo se od svog voljenog sugrađanina. Vatrogasci s Makarske rivijere i članovi HGSS-a stanice Makarska formirali su počasni koridor od prostorija DVD-a Tučepi do rive kako bi mu odali posljednji pozdrav, piše portal podbiokovom.hr.
U tišini i dostojanstvu, poredani uz cestu, ispratili su kolonu vozila, odajući počast kolegi i prijatelju. Bio je to dirljiv i dostojanstven oproštaj.
Na sprovodu su se okupili brojni kolege i prijatelji. Neki od njih svirali su u čast pokojniku, a s njima je pjevalo cijelo groblje. "Tisuće glasova kroz suze, najtiša i najglasnija pjesma ikad", kažu iz DVD-a Tučepi.
Kolege iz Dobrovoljnog vatrogasnog društva Tučepi oprostili su se od njega emotivnom objavom, opisujući ga kao predanog vatrogasca, divnog oca i dragog prijatelja. "Dobri naš Ivo", stoji u njihovoj poruci.
"Uvijek je bio veseo, spreman pomoći, stati uz druge i dati sebe za zajednicu. Svojom dobrotom i vedrinom ostavio je neizbrisiv trag u životima svih koji su ga poznavali", napisali su njegovi kolege, dodajući: "Teško je prihvatiti da ga više nema među nama, a još je teže pronaći riječi kojima bismo izrazili koliko će nam nedostajati. Pamtit ćemo te zauvijek dobri naš Ivo".
Od Mendeša su se oprostili i članovi HGSS-a Stanice Makarska, čiji je član bio više od 20 godina i sudjelovao u brojnim akcijama spašavanja. Istaknuli su kako je iza sebe ostavio gotovo četrdeset godina službe kao vatrogasac i više od dva desetljeća kao gorski spašavatelj.
"Otišao je čovjek koji je više od dva desetljeća nesebično služio kao pripadnik gorske službe spašavanja, a gotovo četrdeset godina kao vatrogasac. Iza njega ne ostaju samo godine službe, intervencije i odrađene akcije, već neizbrisiv trag koji je ostavio među ljudima", poručili su iz HGSS-a.
"Bio je čovjek na kojeg se uvijek moglo računati. U najtežim trenucima bio je među prvima koji su nudili pomoć, preuzimali odgovornost i bili spremni podmetnuti leđa kada je to bilo najpotrebnije. Njegova snaga nije se ogledala samo u onome što je radio, već u načinu na koji je to radio, tiho, skromno i bez potrebe za priznanjem", naglasili su, zaključivši: "Pamtit ćemo ga kao čovjeka velikog srca, predanog volontera, iskrenog prijatelja i uzornog kolegu."