Autor	Objavljeno	Portal	Original
Piše:Vedran Salvia18:28, 20. travnja 2026.		Index	Otvori

Orbán je pao. Može li i Plenković?

PAD VIKTORA Orbána nakon 16 godina vlasti nije samo mađarska priča

PAD VIKTORA Orbána nakon 16 godina vlasti nije samo mađarska priča. Njegov poraz od Petera Magyara politički je potres koji se prelijeva na Europu i svijet.

Orbán kao ideološki uzor

Orbán je bio simbol jednog šireg političkog trenda, referenca za pokrete poput MAGA-e u Sjedinjenim Državama, ali i ideološki uzor za razne europske autokrate kao dokaz da model nacionalističkog upravljanja može funkcionirati.

Nije slučajno da je u Orbánovu kampanju bio uključen i američki potpredsjednik J. D. Vance, poručivši tada još uvijek aktualnom premijeru: "Predsjednik vas voli, a i ja", nazvavši ga "jednim od rijetkih pravih državnika u Europi".

Orbánov model imao je svoje najbliže saveznike i u susjedstvu. Aleksandar Vučić godinama je gradio političko partnerstvo s Budimpeštom, preuzimajući sličan obrazac upravljanja.

U satima i danima nakon izbora, društvene mreže preplavili su statusi i komentari u kojima su se ljudi pitali, ako su Mađari mogli zamijeniti vlast, zašto ne bismo i mi.

Jesu li HDZ i Fidesz isto?

Na prvi pogled paralela se nameće sama. Dok je Viktor Orbán vladao 16 godina, u Hrvatskoj je HDZ bio na vlasti gotovo cijelo vrijeme od osamostaljenja, uz tek dva prekida, u razdobljima od 2000. do 2003. i od 2011. do 2015. godine.

Vladavina HDZ-a obilježena je aferama, smjenama i kaznenim postupcima protiv visokih dužnosnika, uključujući i ministre, što je postalo gotovo kontinuirana pojava u različitim mandatima.

I dok izvršnu vlast premijer Andrej Plenković osvaja na izborima, što je neosporno, zakonodavnu vlast ostvaruje tako što ima apsolutnu podršku saborskih žetončića.

Osim toga, Plenkovićev model upravljanja počiva na sustavnom ovladavanju neovisnim institucijama. U zadnje vrijeme, u javnom prostoru sve se jasnije primjećuje koketiranje s radikalnijim elementima društva, što se očituje u prešutnoj normalizaciji simbola poput pozdrava 'Za dom spremni'."

U Mađarskoj, pak, tijekom dugogodišnje vlasti Viktor Orbán i Fidesz postupno su centralizirali medijski prostor kroz promjene vlasništva i regulatorni utjecaj, mijenjali izborna pravila na način koji je išao u korist vladajućima te oslabili neovisnost pojedinih institucija, uključujući pravosuđe i nadzorna tijela.

Zbog zabrinutosti oko vladavine prava, korupcije i stanja institucija, Mađarskoj je godinama zamrznut velik dio europskih sredstava, ukupno oko 18 do 19 milijardi eura. Taj iznos najbolje govori o procjeni Bruxellesa da su standardi demokratskog upravljanja ozbiljno narušeni.

Ekonomija kao ključni faktor

No birači rijetko ruše vlast zbog institucionalnih pitanja. Ključni razlog Orbánova poraza ipak su ekonomski razlozi.

Mađarska se prema podacima Eurostata za 2024. našla na dnu Europske unije po stvarnoj individualnoj potrošnji (Actual Individual Consumption, AIC) po glavi stanovnika, s tek 72 posto prosjeka EU.

"Mađarsko gospodarstvo stagnira od 2022., a inflacija je viša nego drugdje u Europi. Dakle, u praksi smo u stagflaciji", rekla je za Le Monde ekonomistica Dora Györffy, profesorica na Sveučilištu Corvinus u Budimpešti.

Osim što je Mađarsku učinio jednom od najsiromašnijih članica Europske unije, Viktor Orbán ju je, prema Transparency Internationalu, učinio i najkorumpiranijom u EU.

Tu Hrvatska stoji bolje

Za razliku od toga, Hrvatska posljednjih godina bilježi kontinuirani gospodarski rast. Rast BDP-a, povećanje plaća i snažan priljev sredstava iz europskih fondova utjecali su na rast životnog standarda, unatoč inflacijskim pritiscima.

Jasno je da je pritom rast plaća u velikoj mjeri bio koncentriran u javnom sektoru, što se može promatrati i u kontekstu političkih odluka uoči izbora. No bez obzira na strukturu tog rasta, činjenica ostaje da dio građana osjeća konkretno povećanje prihoda, što u pravilu smanjuje razinu nezadovoljstva i potrebu za političkom promjenom.

Je li moguć mađarski scenarij?

Osim samog pitanja može li doći do smjene vlasti, a dojam je da ipak može, što potvrđuju gubitak kontrole HDZ-a nad velikim gradovima i porazi na predsjedničkim izborima, još bitnije se zapitati može li doći i do promjene političke paradigme.

To podrazumijeva dubinsku transformaciju upravljanja državom i raskid s klijentelističkim obrascima koji su se desetljećima taložili pod dominacijom jedne stranke. Upravo je na tom obećanju Péter Magyar izgradio pokret, ponudivši biračima demontažu sustava.

Cipek: Drugačija je situacija u Hrvatskoj nego u Mađarskoj

Situaciju je za Index komentirao politički analitičar Tihomir Cipek. Smatra kako je promjena vlasti u Hrvatskoj moguća, ali naglašava ključne razlike u odnosu na mađarski scenarij.

"Moguća je promjena vlasti, vidjeli smo da, ako vladate institucijama i imate ljude svugdje, ljudi se zasite jednog te istog. Ljudi žele nešto novo i ići u drugom smjeru. Ali situacija je bitno drugačija u Mađarskoj nego u Hrvatskoj", govori on.

Ističe da je Orbán antieuropejac, dok je HDZ lojalna i aktivna članica Europske pučke stranke. Kaže da se Orbán ipak bolje snalazio dok nije izašao iz EPP-a, nakon čega su EPP i Europska komisija zaoštrili politiku prema njemu.

"I desni i lijevi centar u Hrvatskoj izrazito su proeuropske opcije. Postoje nijanse, ali politika EU, koja uključuje sankcije protiv Rusije i suzdržan pristup izraelskoj agresiji, u pravilu se ne dovodi u pitanje. I kad pogledate ekonomsku politiku, slijedi se politika Europske komisije.

Postoje prijepori, ali oni se često svode na pitanja povijesti. Dio desnice pokušava revidirati prošlost, dijelom i zato što nema jasnu viziju budućnosti. No i u tom pogledu, rezolucije o totalitarizmima i autoritarnim režimima u Europskom parlamentu podržavali su i jedni i drugi", objasnio je.

"I HDZ i Fidesz su zarobile institucije"

Što se tiče usporedbe HDZ-a i Fidesza, govori da su jedna i druga stranka u velikoj mjeri zarobile institucije.

"Danas vidimo da HDZ kontrolira sportske saveze preko Hrvatskog olimpijskog odbora, a slični obrasci vide se i u drugim institucijama. Kada se njima ne može ovladati, kao što je slučaj s Ustavnim ili Vrhovnim sudom, dolazi do situacija u kojima se ne mogu izabrati suci. I takvi potezi pokazuju težnju HDZ-a da ima utjecaj nad institucijama.

Što se tiče korupcije, ovdje nije riječ isključivo o pojedincima koji krše zakon ili uzimaju mito, nego o širem obrascu. Ostaje za vidjeti kako će pojedini postupci završiti, ali činjenica da je velik broj ministara bio pod istragama ili završio u pritvoru upućuje na to da se ne radi o izoliranim slučajevima.

Sustav je strukturiran tako da potiče takva ponašanja. U tom smislu postoji određena sličnost s modelom kakav je razvijen u Mađarskoj pod Fideszom", kaže.

Orbán je izgubio zbog zasićenja i ekonomije

Ističe da je do Orbánova poraza dovela kombinacija dvaju čimbenika: s jedne strane zasićenje javnosti nakon 16 godina njegove neprekidne vlasti, a s druge ključna činjenica da je životni standard građana prestao rasti.

"Zaboravlja se da je Orbánova vladavina u prvim godinama bila ekonomski uspješna i standard je rastao, ali se taj trend s vremenom zaustavio. Kada postoji očekivanje da će biti bolje, a to se ne dogodi, dolazi do frustracije", rekao je.

"Promjena vlasti je moguća ako se kandidira Milanović"

Za razliku od Mađarske, dodaje, ekonomska slika je u Hrvatskoj ipak sve bolja.

"Dobar dio ljudi je zadovoljan. U prosjeku gledano, standard raste. Nezadovoljstva uvijek ima, ali treba se zapitati postoje li političke stranke koje ga mogu adekvatno artikulirati i pretvoriti u protestne glasove.

U Mađarskoj se, s druge strane, pojavio Peter Magyar, koji je kapitalizirao postojeće nezadovoljstvo. Imao je i podršku EU i liberalnog zapada koji se distancirao od Orbána. Osim toga što su vrijednosti u Hrvatskoj izrazito usklađene s onima u EU, ekonomska situacija je stabilna i nema izraženog nezadovoljstva koje bi opozicija mogla pretvoriti u širi politički pokret. Ukazivanje na korupciju samo po sebi nije dovoljno", rekao je.

No vjeruje da je promjena vlasti moguća.

"Promjena je moguća ako bi se formirala velika koalicija stranaka opozicije na čelu sa Zoranom Milanovićem, koji bi prethodno dao ostavku na mjesto predsjednika. Kad bi takva koalicija uspjela artikulirati neki od ključnih problema, poput stambene politike, sigurno bi mogli izgraditi veliku političku podršku, što bi shodno tome moglo dovesti do promjene vlasti", rekao je Cipek.