Autor	Objavljeno	Portal	Original
Index VijestiZadnja nadopuna: 13:20, 20. travnja 2026.		Index	Otvori

Izraelski analitičar: Glavna pretpostavka SAD-a i Izraela bila je pogrešna od početka

IZRAELSKI sigurnosni analitičar Danny Citrinowicz upozorio je da rat SAD-a i Izraela protiv Irana nije doveo do očekivanog slabljenja režima, nego ga je, paradoksalno, u nekim segmentima dodatno učvrstio

IZRAELSKI sigurnosni analitičar Danny Citrinowicz upozorio je da rat SAD-a i Izraela protiv Irana nije doveo do očekivanog slabljenja režima, nego ga je, paradoksalno, u nekim segmentima dodatno učvrstio.

>> Razvoj događaja pratite na Indexu

Tko je Citrinowicz?

Citrinowicz je bivši visoki dužnosnik izraelske vojne obavještajne službe, gdje je godinama bio zadužen za analizu Irana, a danas radi kao istraživač u Institutu za nacionalnu sigurnost (INSS) u Tel Avivu. U sigurnosnim i diplomatskim krugovima smatra se jednim od relevantnijih izraelskih analitičara za Iran i regionalne odnose.

U analizi objavljenoj na X-u istaknuo je kako je riječ o "školskom primjeru stare izreke da strategija mora prethoditi akciji", sugerirajući da je temeljna pretpostavka SAD-a i Izraela bila pogrešna od samog početka.

Pogrešna procjena

Prema njegovim riječima, SAD i Izrael polazili su od pretpostavke da će vojno slabljenje Irana dovesti do urušavanja režima, pa čak i do sistemskih promjena na Bliskom istoku.

No, kako upozorava, Iran je specifičan akter na kojeg se ne mogu primijeniti klasični modeli procjene troškova i koristi. "Iranska Islamska Republika je drugačiji tip sustava. Tradicionalne kalkulacije troška i koristi ovdje ne vrijede na uobičajen način", navodi Citrinowicz.

"Sustav je postao još rigidniji"

Dodaje kako je rat proizveo niz sekundarnih učinaka koji su dodatno zakomplicirali situaciju, umjesto da je pojednostave. Ističe rastuću agresivnost Irana oko Hormuškog tjesnaca, učvršćivanje unutarnjeg sustava odlučivanja, jačanje utjecaja Mojtabe Hamneija te sve veću dominaciju Revolucionarne garde.

"U mnogim aspektima sustav je postao rigidniji i ideološki tvrđi", upozorava.

"Izvor se sad svodi na dvije loše opcije"

Prema njegovoj analizi, takav razvoj događaja suzio je manevarski prostor za SAD i saveznike.

"Izbor se sve više svodi na dvije loše opcije: prihvatiti sporazum koji je u suštini ojačana verzija prethodnog nuklearnog dogovora ili krenuti u daljnju vojnu eskalaciju koja nosi ozbiljne regionalne rizike bez jamstva promjene iranskog ponašanja", navodi.

"Islamska Republika 3.0"

Citrinowicz tvrdi da je rat zapravo doveo do stvaranja onoga što naziva "Islamska Republika 3.0" - sustava oblikovanog i pritiskom, ali i strateškim pogreškama protivnika.

Iako je režim vojno i ekonomski oslabljen, iznutra je, kako kaže, ojačao, osobito među svojom ključnom bazom. "Umjesto da ga oslabi iznutra, kampanja je pomogla konsolidaciji režima i mobilizaciji njegovih pristaša", ističe.

"Nema odlučujućeg udarca"

Posebno naglašava da iransko vodstvo nema namjeru kapitulirati, bez obzira na pritiske ili eskalaciju. "Nema odlučujućeg udarca. Nema čarobnog rješenja", zaključuje.

Prema njegovoj procjeni, jedine realne opcije su povratak na dogovor sličan onome prije rata ili ulazak u širi sukob bez jasnog završetka.

Rat traje dva mjeseca, Hormuz i dalje ključna točka

Rat između SAD-a i Irana započeo je nakon američko-izraelskih udara na iranske vojne ciljeve i vodstvo krajem ožujka, na što je Teheran odgovorio udarima na američke baze diljem Perzijskog zaljeva, ali i blokadom Hormuškog tjesnaca, kroz koji prolazi oko petine svjetske nafte.

Sjedinjene Države potom su pokrenule blokadu iranskih luka i rasporedile dodatne snage u Omanskom zaljevu i Arapskom moru, uz obrazloženje da osiguravaju slobodu plovidbe i štite trgovačke brodove.

Moskva i Peking podržali Teheran

Rusija i Kina u Vijeću sigurnosti UN-a podržale su iranski stav i kritizirale američke vojne operacije. Istodobno, Washington je ublažio dio sankcija prema Rusiji, što je izazvalo kritike Europi i Ukrajini te otvorilo pitanja o političkim motivima takvog poteza u jeku rata.

Napetosti u regiji ostaju visoke unatoč krhkom primirju, a kontrola nad Hormuškim tjesnacem i dalje je ključna točka sukoba s velikim posljedicama za globalno tržište energije.