| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Index Mame09:36, 20. veljače 2026. | Index | Otvori |
11 stvari koje su roditelji nekoć dopuštali, a danas su nezamislive
RODITELJSKE norme mijenjaju se brže no što mislimo
RODITELJSKE norme mijenjaju se brže no što mislimo. Ono što je prije samo nekoliko desetljeća bilo uobičajeno, danas bi izazvalo burne internetske rasprave i lavinu poruka u grupama. Kulturna očekivanja vezana uz sigurnost, nadzor i dječji razvoj dramatično su se promijenila, osobito s pojavom pametnih telefona, društvenih mreža i cjelodnevnog protoka informacija.
Za roditelje 1960-ih, 70-ih, 80-ih, pa čak i 90-ih, mnoge su se odluke temeljile na povjerenju, poticanju neovisnosti i znatno manjem javnom nadzoru, dok bi se danas ti isti izbori vjerojatno smatrali nepromišljenima, piše YourTango.
Slobodno lutanje po kvartu
Nekoć su djeca nakon doručka izlazila iz kuće i vraćala se tek za večeru. Nije bilo GPS praćenja, mobitela ni stalnog javljanja. Roditelji su vjerovali da će se djeca znati vratiti kući, a susjedi su često neformalno pazili na njih, stvarajući tako opuštenu sigurnosnu mrežu.
Danas bi takva razina slobode izazvala paniku. Društvene mreže brzo šire strah, a priče o rijetkim opasnostima putuju dalje i brže no ikad. Moderni roditelji osjećaju pritisak da pažljivije nadziru djecu, a ono što je nekad bilo znak samostalnosti, danas se u javnosti često doživljava kao nemar.
Ostavljanje djece u automobilu
U prošlim desetljećima nije bilo neobično da roditelj nakratko ostavi dijete u automobilu dok obavlja nešto u trgovini. Vrata bi bila zaključana, a takav se potez smatrao praktičnim. Danas i najkraće odsustvo može dovesti do javne osude ili čak policijske intervencije.
Zakonski standardi postali su stroži, a javnost znatno manje tolerantna. Više se raspravlja o sigurnosnim rizicima, poput opasnosti od visokih temperatura u vozilu, pa se ono što se nekad činilo učinkovitim danas smatra opasnim.
Noćenje kod prijatelja bez provjera
Noćenja kod prijatelja nekad su bila uobičajeni dio djetinjstva. Roditelji su se uglavnom oslanjali na poznanstva, a ne na detaljne provjere ljudi s kojima im se djeca druže, i djeca su se slobodno kretala između kuća prijatelja. Danas mnogi roditelji oklijevaju prije nego što djetetu dopuste noćenje.
Razgovori o sigurnosti i granicama postali su izravniji, a pozadina obitelji u koju dijete odlazi igra veću ulogu. Neke obitelji u potpunosti izbjegavaju noćenja, a povjerenje se sada gradi uz mnogo više opreza.
Vožnja bicikla bez kacige
Kacige nisu uvijek bile standardna oprema. Djeca su vozila bicikle, skateboarde i romobile s vrlo malo zaštite, a ogrebotine i masnice smatrale su se sastavnim dijelom odrastanja.
Danas su sigurnosni standardi znatno stroži. Nošenje kacige često je propisano zakonom, a roditelji koji ne inzistiraju na mjerama opreza mogu naići na društvenu osudu. Svijest o rizicima od ozljeda glave je porasla, pa je zaštitna oprema postala normalna i očekivana.
Samostalan odlazak u trgovinu
U mnogim susjedstvima djeca su od malih nogu sama išla u trgovinu po mlijeko, kruh ili slatkiše. To se smatralo malim, ali važnim korakom prema samostalnosti. Danas bi takav prizor mogao privući zabrinute poglede prolaznika.
Briga za sigurnost djece dominira u roditeljskim odlukama, a kulturna tolerancija prema maloljetnicima bez nadzora je opala. Neovisnost se često odgađa pa ono što je nekad gradilo samopouzdanje danas izaziva čuđenje.
Igra vani nakon mraka
Ljetne večeri nekoć su značile produženu igru na otvorenom, a ulična rasvjeta služila je kao neslužbeni znak za povratak kući. Djeca su sama stvarala pravila igre i rješavala međusobne sporove. Danas mnogi roditelji ograničavaju boravak vani nakon zalaska sunca.
Strukturirane aktivnosti uvelike su zamijenile slobodnu igru, a sigurnosne brige i pretrpani rasporedi pridonijeli su toj promjeni. Ono što je nekad bilo zajedničko iskustvo odrastanja, danas se mnogima čini nesigurnim.
Tinejdžerske zabave bez nadzora
Društveni život tinejdžera nekoć je podrazumijevao određenu razinu roditeljskog neznanja o svim detaljima okupljanja. Danas digitalna tehnologija sve mijenja. Društvene mreže stvaraju trajne zapise, a pravna odgovornost roditelja čini se izraženijom.
Očekivanja oko nadzora su porasla, komunikacija među roditeljima postala je koordiniranija, a prostor za "neznanje" se smanjio. Ono što se nekad smatralo tipičnim za adolescenciju, sada poziva na veću odgovornost.
Rješavanje sukoba bez odraslih
Dječje svađe na igralištu ili u parku nekoć su se uglavnom rješavale bez uplitanja odraslih. Smatralo se da djeca tako uče komunicirati, pregovarati i zauzimati se za sebe. Danas roditelji i odgajatelji često odmah interveniraju kako bi riješili sukob.
Iako je namjera zaštitnička, takav pristup može spriječiti djecu u razvijanju vještina potrebnih za samostalno snalaženje u društvenim situacijama. Uplitanje odraslih ponekad može i nepotrebno eskalirati manje nesuglasice.
Konzumacija medija bez strogog nadzora
Televizija i filmovi gledali su se uz minimalno filtriranje. Dobne oznake postojale su, ali ih se roditelji nisu uvijek strogo pridržavali. Danas se izloženost djece medijima pomno prati.
Pristup internetu uveo je nove izazove, a roditeljske kontrole i aplikacije za nadzor postale su uobičajene. Rasprave o vremenu provedenom pred ekranima dominiraju savjetima za roditelje pa ono što je nekad bila bezazlena zabava danas nosi složenije implikacije.
Očekivanje da se djeca sama zabavljaju
Dosada se nekoć smatrala normalnom pa čak i korisnom. Očekivalo se da će djeca sama pronaći način da se zabave, a strukturirane aktivnosti nisu bile stalno dostupne. Danas su dječji rasporedi često ispunjeni organiziranim sportovima, tečajevima i nadziranim igrama.
Slobodno vrijeme može se činiti neproduktivnim, a roditelji osjećaju pritisak da maksimalno potaknu razvoj djeteta. Ono što je nekad poticalo kreativnost, danas se nekim obiteljima čini kao propuštena prilika.
Primjena fizičke discipline
Fizičko kažnjavanje bilo je društveno prihvaćenije u prošlim generacijama i mnogi su ga roditelji smatrali standardnom odgojnom mjerom. Danas su se stavovi značajno promijenili.
Istraživanja o dječjem razvoju utjecala su na zakone i javno mnijenje, pa takve metode danas nose stigmu. Rasprave o emocionalnom utjecaju fizičkog kažnjavanja postale su istaknutije, a roditeljske filozofije su se razvile. Ono što je nekad bilo uobičajeno, danas izaziva žestoke polemike.