Autor	Objavljeno	Portal	Original
Ivor Krapac	Nedjelja, 18. listopada 2026. u 12:57	Dnevno	Otvori

Rađu zatekli pitanjem o Hrvatskoj i Jugoslaviji: ‘To su nebitne stvari’

IMAO JE SVOJ POGLED

Dok je bio u ranoj fazi bogate košarkaške karijere, nakon čijeg je završetka postao član košarkaške Kuće slavnih sa sjedištem u američkom Springfieldu, Dino Rađa se sa svojim reprezentativnim suigračima navikao na osvajanje odličja pod zastavom nekadašnje Jugoslavije, a nakon što se bivša država raspala, slavio je medalje i dok je igrao za hrvatsku košarkašku reprezentaciju. Ovih dana, zatekli su ga pitanjem o te dvije reprezentacije, a o tome je Rađa pričao dok je bio među drugim sportskim zvijezdama, mnogim svojim prijateljima, na petom Mundijalu prijateljstva u Ulcinju u Crnoj Gori.

Na tom okupljanju, Rađa je imao riječ predstavljajući svoj film naziva “Od Splita do kuće slavnih”, a dok je bio u razgovoru koji je vodio poznati crnogorski novinar Nebojša Šofranac, od Šofranca je dobio pitanje o usporedbi emocija dok je igrao za reprezentaciju Jugoslavije i Hrvatske, s naglaskom na jačinu emocija u ta dva dresa.

“Mislim da su te stvari nebitne. Bitne su ove ljudske koje su iznad toga svih ovih godina”, poručio je Rađa, dajući do znanja da su mu u prvom planu mnoga prijateljstva koja je stekao tijekom karijere. Među ostalim, spomenuo je poznatog košarkaša iz BiH Dževada Alihodžića, centra koji je u svojoj igračkoj karijeri ostavio veliki trag u Hrvatskoj igrajući za Cibonu, a na hrvatskoj klupskoj sceni je kasnije bio i u dresu Zagreba.

‘Životi nas vodili drugačijim putevima’

“Vidio sam neke ljude koje nisam vidio 30-ak godina, i bio sam toliko sretan. Evo, Dževdu Alihodžića nisam vidio toliko dugo, a bili smo jako bliski. Životi su nas vodili drugačijim putevima, i za nekoliko sekundi sve je bilo kao prije tri desetljeća”, rekao je Rađa, spominjući bivšeg dugogodišnjeg centra Cibone, s kojim se nije vidio baš dugo.

O raspadu Jugoslavije, čime se raspala i snažna reprezentativna košarkaška momčad u bivšoj državi, Rađa je kazao da igrači tu ionako nisu mogli ništa. “To su neke stvari na koje mi nismo mogli utjecati. No, ono što iza svega toga ostaje, to su prijateljstva koja žive i dan-danas”, poručio je danas 59-godišnji proslavljeni hrvatski sportski as.

U igračkim danima, pamti se kako je Dino Rađa prije raspada bivše Jugoslavije bio jedan od asova u dresu tadašnje splitske Jugoplastike, s kojom je slavio dva naslova klupskog prvaka Europe pod tim imenom, 1989. i 1990. godine. Splitski Žuti slavili su najveći europski klupski trofej i 1991. godine, tada pod klupskim imenom POP 84, no Rađa je tada već bio igrač talijanskog Virtusa iz Rima, u čije je redove došao 1990. godine.

Sjajna reprezentativna karijera

Ostavio je trag igrajući u Europi, a kasnije i preko Atlantskog oceana, u NBA ligi, u kojoj je u razdoblju od 1993. do 1997. godine bio veliki adut trofejnih Boston Celticsa. Bilo je to u slabijem razdoblju za klub iz Bostona, a Rađa je kasnije pričao da mu ne ide u glavu kako su neki njegovi suigrači opušteni nakon poraza, dok su njemu porazi padali teško čak i u gustom rasporedu utakmica u najjačoj svjetskoj košarkaškoj ligi.

Bila je sjajna klupska karijera danas 59-godišnjeg hrvatskog sportskog asa, a pamti se i što je sve Rađa ostvario kao reprezentativac bivše Jugoslavije i samostalne Hrvatske. S tadašnjom Jugoslavijom bio je olimpijski srebrni 1988. godine u Seoulu, a u kolekciji su i dva zlata te jedna bronca s Eurobasketa. Europska zlata bila su 1989. na domaćem terenu i 1991. godine u Italiji, na posljednjem velikom natjecanju prije raspada tadašnje države.

U samostalnoj Hrvatskoj, Rađa je slavio olimpijsko srebro 1992. godine u Barceloni, nakon finala protiv originalnog američkog ‘Dream Teama’, a s hrvatskom reprezentacijom imao je i broncu sa Svjetskog prvenstva 1994. godine u Torontu te dvije brončane medalje s Eurobasketa, 1993. u Njemačkoj i 1995. godine u Grčkoj. Tako je to bilo nekad, a govoreći o tim vremenima, Rađa je ovih dana rekao da su mu važne emocije koje ga vezuju s prijateljima s njegovog košarkaškog puta, umjesto emocija povezanih s igranjem pod nečijom zastavom u njegovoj reprezentativnoj karijeri.