Autor	Objavljeno	Portal	Original
Direktno.hr	Subota, 17. listopada 2026. u 18:04	Dnevno	Otvori

Markuš istaknuo ulogu supruge Blage Zadre: ‘Dala je ono najvrjednije za Hrvatsku’

DAN KADA JE POGINUO ZAPOVJEDNIK OBRANE

Čovjek koji je od običnog radnika kombinata Borovo izrastao u vojnog genija i neslužbenog generala hrvatskoga prkosa, otišao je u vječnost na mjestu koje je pod njegovim vodstvom postalo zloglasno “groblje tenkova” za oklopnu silu JNA. Istoga dana, u krvavim borbama na drugom dijelu grada, na Sajmištu, život je položio i Alfred Hill, prvi zapovjednik Satnije vojne policije u Vukovaru – bio je to dan u kojem je Vukovar prolio svoje najdraže i najhrabrije kapi krvi.

Blago Zadro nije bio školovani oficir ni vojni strateg sa završenim akademijama, ali posjedovao je ono što se nikakvim knjigama ne može naučiti – neustrašivu hrabrost, nepogrešiv prirodni autoritet i beskrajnu ljubav prema svom narodu i domovini. Pod njegovim zapovijedanjem Trpinjska cesta postala je nepremostiva prepreka za do zuba naoružane agresorske jedinice, a njegovo ime ulijevalo je strah neprijatelju, dok je suborcima pružalo osjećaj apsolutne sigurnosti.

Priča o Blagi Zadri neraskidivo je vezana uz njegovu obitelj, koja je podnijela nezamislivu žrtvu na oltar domovine. Njegova supruga Kata Zadro, s kojom je gradio skroman, ali predivan dom u Borovu Naselju, brinula se o obitelji i bila mu oslonac kroz sve godine. Kada je izbila agresija, Kata je na suprugovo inzistiranje 15. kolovoza 1991. godine napustila Vukovar s najmlađim, desetogodišnjim sinom Josipom. No, njihova dva starija sina, tada 18-godišnji Tomislav i četiri godine stariji Robert, odbili su otići i ostali su na prvoj crti braniti grad uz svog oca.

 

Žrtva i odgoj obitelji Zadro: Supruga Kata i sinovi koji su dali sve za domovinu

Robert Zadro postao je zapovjednik legendarnog “Turbo voda”, pokretne interventne postrojbe od 18 mladića koji su odlazili na najkritičnije točke obrane Vukovara. Samo pet mjeseci nakon očeve pogibije i pada Vukovara, zla sudbina ponovno je udarila obitelj Zadro. Dana 10. travnja 1992. godine u bitki za Kupres, u 22. godini života, heroj Robert Zadro položio je svoj mladi život u obrani hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Njegovo tijelo obitelj je tražila dugih sedam godina, sve do identifikacije 1999. godine, kada je napokon pokopan uz svog oca na Vukovarskom memorijalnom groblju.

Iako je Blago Zadro bio zapovjednik cijelog sektora, u kritičnim trenucima ponašao se kao običan vojnik. Kad su 16. listopada četnici pod okriljem tenkova prodrli kroz Vinogradsku ulicu i došli braniteljima s leđa, Blago je odmah jurnuo prema Kupskoj ulici. Poznato je da mu je njegov sin Tomislav pred sam polazak davao zaštitni prsluk (pancirku), ali Blago je to odbio reći antologijskim riječima: “Nemaju je ni drugi moji momci, pa neću ni ja!”. Nije znao da su branitelji u Vinogradskoj već bili potisnuti te da su neprijateljski vojnici postavili mitraljez na prugu i na nišanu držali cijelu Kupsku ulicu. Čim je kročio na brisani prostor, sasjekao ga je rafal.

Tijelo zapovjednika suborci su izvukli tek pod silovitom uzvratnom paljbom. Položili su ga u stožer, gdje ga je dočekao sin Tomislav. Kada je vidio mrtvog oca, mladić se srušio od plača, a stariji brat Robert, stišćući zube i lomeći bol u sebi, rekao mu je rečenicu koja se i danas prenosi među vukovarskim braniteljima: “Brate, nemamo vremena za plakanje. Plakat ćemo kad sve ovo prođe!”.

 

Antologijska poruka četnicima: ‘Ključ je u prozoru, uđi, ali dobro razmisli kako ćeš izaći!’

O Zadrinoj nepokolebljivosti i čvrstini najbolje svjedoči priča njegovih suboraca. Tijekom najžešćih napada na Vukovar, neprijatelji su često telefonom pozivali njegov dom u Bosanskoj ulici i prijetili obitelji klanjem i ubojstvom. Kada se Blago u stanci između borbi zatekao u kući i sam podigao telefonsku slušalicu, uslijedila je reakcija koja je ledila krv u žilama agresora.

“Nemojte psovati, mi smo kršćani, katolici. Nismo navikli na takve riječi. Nego ovako, gledaj… Ja sam Blago Zadro, Bosanska 11, ključ je u prozoru, u svako doba otključaj i uđi, ali dobro razmisli kako ćeš izaći!” U toj jednoj rečenici sažeta je čitava filozofija obrane Vukovara – mirnoća, vjera, ali i nepokolebljiva spremnost na obranu vlastitog praga pod svaku cijenu

Damir Markuš o veličini Blage Zadre i obitelji

Povodom obljetnice Zadrine pogibije, razgovarali smo s HOS-ovim herojem i ratnim veteranom Damirom Markušem, koji se s dubokim poštovanjem prisjetio toga kobnog listopada 1991. godine, trenutka kada je stigla vijest o pogibiji Blage Zadre i Alfreda Hilla, ali i prirode autoriteta koji je Zadro imao među braniteljima. Čitajvijesti

“Mi smo kao postrojba HOS-a došli na samoinicijativu, stigli smo krajem rujna, preko Bogdanovaca”, prisjeća se Markuš s teškim emocijama. “Nisam ga osobno poznavao, ali znamo kako je Zadro poginuo, a taj dan nam je svima tako strašno teško pao. Istoga dana poginuo je i legenda obrane Sajmišta Alfred Hill, zapovjednik vojne policije. To su zaista bili veliki, veliki hrvatski branitelji, legende i heroji obrane Vukovara. Svaki dan je netko ginuo, ali ti gubici… Ne bih rekao da su to bili potopi, ali ipak nam je svima nevjerojatno, strašno teško palo.”

Markuš se posebno osvrnuo na Zadrin osobni profil, njegovu ljudskost, odgoj te ulogu njegove obitelji i supruge Kate. “On je imao autoritet koji su svi nekako prirodno slijedili. Bio je opušten čovjek, prožet svojom vjerom i dobrotom. No, moram to naglasiti – jako je zaslužna i njegova supruga Kata, kao i obitelj. Ona je za Hrvatsku dala ono najvrijednije, svoju djecu. Njezini sinovi prolijevali su krv za našu slobodu, a jedan je dao i svoj mladi život. To je takav odgoj gdje su ih učili o ljubavi prema domovini. Zato je to iznimno teška priča, ali i priča velikog ponosa”, rekao nam je Markuš u razgovoru.

‘Teško je danas živjeti s tim ranama’

Govoreći o svakodnevnom životu branitelja i težini s kojom se nose godinama nakon rata, Markuš iskreno priznaje koliko je teška ta emocionalna prtljaga i koliko braniteljima nije lako jer su u ratu izgubili iznimno puno suboraca i prijatelja. “Izgubili smo mnoge prijatelje i suborce i zato je tško živjeti nama braniteljima, ali kada vidim mlade ljude koliko to poštuju, pogotovo 18. studenog na obljetnici Vukovara, to mi daje novu snagu i puni mi baterije”, dodao je. Istraživojsku

U tom kontekstu Markuš se dotaknuo i Marka Perkovića Thompsona te utjecaja njegovih koncerata i pjesama na okupljanje mladih generacija oko povijesne istine. “Kad vidim tu oduševljenu i tešku mladost, hvala svim mladima, hvala im što poštuju istinu o domovinskom ratu. I to ne samo na obljetnicama već i na domoljubnim koncertima, poput onih Thompsona. Vidio sam desetke tisuća mladih od Hipodroma pa sve do Vukovara – to je puno snage. Zato Marko Perković Thompson pozdravlja tu mladost i šalje im teške, ali snažne poruke. Nastavite ovim putem, razvijajte ga i nemojte ponavljati greške iz prošlosti. To je zavjet Domovinskog rata”, kazao je emotivni HOS-ovac.

Za kraj razgovora, Markuš je poslao izravnu i nedvosmislenu poruku svima koji u školskom sustavu oblikuju znanje mladih naraštaja o stvaranju hrvatske države. Žalosti ga što se o Domovinskom ratu uči na kraju školske godine kada svi učenici već razmišljaju o ljetnim praznicima i što je sve sažeto samo na desetak stranica udžbenika. “Hvala svim mladima koji žele učiti. No, moja poruka onima koji određuju što će mladi učiti i kako će sagraditi svoje znanje o Domovinskom ratu jest – pišite i učite ih po istinitim papirima i činjenicama! Nemojte ublažavati, nemojte uljepšavati. Mladi moraju znati istinu kako bi mogli živjeti normalno u miru. Naši suborci dali su živote da bi ova zemlja živjela u miru. Nastavite tim putem i nemojte nikada dopustiti da se zaboravi žrtva Domovinskog rata”, zaključio je.

Žrtva koja je izgradila temelje hrvatske slobode

Pogibija Blage Zadre bila je prekretnica u obrani Vukovara. Unatoč golemom šoku i tuzi, branitelji Trpinjske ceste i Borova Naselja nastavili su pružati nadljudski otpor još tjednima, nošeni upravo njegovim duhom i primjerom. Kupiknjigu

Danas, posmrtno odlikovan činom general-bojnika, Blago Zadro stoji kao neprolazni simbol hrvatskog domoljublja, poštenja i vojne časti. Zapovjednik koji nikada svojim ljudima nije rekao “naprijed”, nego uvijek “za mnom”, zauvijek je ostao upisan u povijesnu memoriju hrvatskoga naroda kao div koji je zaustavio čelik i dokazao da je ljubav prema domovini jača od svake sile.

*Tekst je nastao u okviru projekta ”Heroji se ne zaboravljaju” kojeg je financijski podržala Agencija za medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.