| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Ivana Jurišić | Subota, 17. listopada 2026. u 22:17 | Dnevno | Otvori |
Smrt člana obitelji, osim tuge i gubitka, često donosi i niz pravnih pitanja koja mogu dodatno otežati već ionako teško razdoblje. Podjela nekretnina, novca i ostale imovine nerijetko postaje razlog nesuglasica među rodbinom, a ostavinski postupci mogu se zakomplicirati kada nasljednici ne mogu postići dogovor ili osporavaju međusobna prava. U nekim slučajevima takvi sporovi završavaju i na sudu, gdje se pitanje nasljedstva rješava u zasebnom parničnom postupku.
Da problemi s ostavinskim predmetima nisu rijetkost, pokazuju i podaci Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Prema službenoj statistici, na kraju prvog tromjesečja 2025. godine ostalo je 1699 neriješenih ostavinskih predmeta. U prva tri mjeseca te godine sud je zaprimio 812 novih predmeta, dok je 971 predmet riješen.
Ipak, bez obzira na obiteljske odnose i eventualne nesuglasice, hrvatski propisi jasno određuju tko ima pravo naslijediti imovinu preminule osobe. Posebno je važno znati da, ako pokojnik nije ostavio oporuku, nasljedstvo ne pripada automatski svim članovima njegove obitelji.
Kako objašnjava specijalizirani portal NakonSmrti.hr, nasljednici su Zakonom o nasljeđivanju raspoređeni u nekoliko nasljednih redova, a prednost imaju najbliži članovi obitelji. Tek ako nema osoba koje pripadaju određenom nasljednom redu, pravo na imovinu mogu ostvariti udaljeniji srodnici.
Kada osoba umre bez oporuke, primjenjuju se pravila zakonskog nasljeđivanja. Prema njima, prednost imaju djeca pokojnika i njegov bračni drug, odnosno partner koji je prema zakonu izjednačen s bračnim drugom. Oni čine prvi nasljedni red i imovinu u pravilu dijele na jednake dijelove.
Primjerice, ako iza preminulog ostanu supruga i dvoje djece, svakome će pripasti trećina ostavine. Pritom nije važno je li riječ o sinu ili kćeri, niti je li dijete rođeno u braku ili izvan njega. Jednaka nasljedna prava imaju i djeca rođena izvan braka, dok se prava posvojene djece određuju prema pravilima koja uređuju posvojenje.
Važno je naglasiti da za nasljeđivanje nije presudno koliko je netko bio blizak s pokojnikom. Činjenica da dijete nije živjelo s roditeljem, da ga rijetko posjećuje ili da s njim godinama nije bilo u kontaktu sama po sebi ne znači da gubi zakonsko pravo na nasljedstvo.
Posebna pravila vrijede ako je dijete umrlo prije roditelja. Tada dio koji bi pripao tom djetetu mogu naslijediti njegovi potomci, odnosno unuci preminule osobe. Primjerice, ako pokojnik iza sebe ostavi suprugu, jedno živo dijete i dvoje unučadi od drugog, ranije preminulog djeteta, supruga i živo dijete nasljeđuju po trećinu ostavine. Preostalu trećinu dijele unuci, pa svakome pripada jedna šestina. Takav način nasljeđivanja naziva se pravom predstavljanja i može se primjenjivati i na daljnje potomke.
Jedno od pitanja koje se često pojavljuje nakon smrti člana obitelji jest ima li pravo na njegovu imovinu osoba s kojom je živio, ali nije bio u braku. Prema hrvatskim propisima, izvanbračni partner može imati jednaka nasljedna prava kao bračni drug, pod uvjetom da su ispunjene zakonske pretpostavke.
Obiteljski zakon propisuje da je riječ o životnoj zajednici neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine. Takva zajednica može trajati i kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. Za ostvarivanje nasljednog prava važno je i da zajednica života nije trajno prestala prije smrti ostavitelja.
Međutim, ako drugi nasljednici osporavaju postojanje izvanbračne zajednice, njezin se status može morati dokazivati. Sama tvrdnja da je netko bio pokojnikov partner nije dovoljna ako nisu ispunjeni zakonski uvjeti. Prava na nasljeđivanje imaju i životni partneri te, pod propisanim uvjetima, neformalni životni partneri, čiji je položaj uređen posebnim zakonom.
Kada preminula osoba nema potomaka, primjenjuju se pravila drugog nasljednog reda. U tom slučaju pravo na ostavinu imaju njezini roditelji i bračni drug, odnosno s njim zakonski izjednačen partner. Osnovno pravilo predviđa da polovica nasljedstva pripada partneru, a druga polovica roditeljima pokojnika. Primjerice, ako iza preminulog ostanu supruga, majka i otac, supruga nasljeđuje polovicu imovine, dok svakom roditelju pripada po četvrtina.
Ako su oba roditelja umrla prije ostavitelja, a iza njega ostane bračni ili izjednačeni partner, tom partneru pripada cijela ostavina. No situacija može biti drukčija ako pokojnik nije imao ni potomke ni partnera. Tada se nasljedstvo raspoređuje prema pravilima koja uređuju nasljeđivanje roditelja i njihovih potomaka, što znači da pod određenim okolnostima pravo na imovinu mogu ostvariti pokojnikova braća i sestre.
Iako mnogi smatraju da braća i sestre automatski dobivaju imovinu osobe koja nije imala djece, to nije uvijek slučaj. Njihova nasljedna prava ovise o tome postoje li drugi nasljednici koji prema zakonu imaju prednost. Ako je, primjerice, jedan roditelj pokojnika preminuo prije njega, dio ostavine koji bi pripao tom roditelju pod određenim uvjetima mogu naslijediti njegova djeca, odnosno pokojnikova braća i sestre. Ako su i oni ranije preminuli, njihova prava mogu prijeći na njihove potomke.
Zbog toga se prije podjele ostavine mora utvrditi obiteljsko stablo i provjeriti postoje li osobe koje imaju prednost prema zakonskom nasljednom redu. Sama činjenica da je netko pokojnikov brat, sestra, nećak ili nećakinja nije dovoljna da bi automatski dobio dio nasljedstva.
Ako pokojnik nije ostavio potomke, partnera, roditelje, braću, sestre ni njihove potomke koji imaju pravo nasljeđivanja, primjenjuju se pravila trećeg nasljednog reda. Tada pravo na imovinu mogu ostvariti djedovi i bake preminule osobe. Ostavina se u pravilu dijeli na dvije polovice, pri čemu jedna pripada rodbinskoj lozi s očeve, a druga s majčine strane.
Ako netko od djedova ili baka nije živ u trenutku smrti ostavitelja, njegov dio pod određenim uvjetima mogu dobiti njegovi potomci. U slučajevima kada nema ni tih nasljednika, zakon predviđa četvrti nasljedni red, koji obuhvaća pradjedove i prabake. Ako nema ni njih, pravo na nasljedstvo mogu ostvariti daljnji preci, prema stupnju srodstva.
Takvi postupci mogu biti osobito složeni jer je potrebno utvrditi obiteljske veze koje sežu nekoliko generacija unatrag. Dodatne poteškoće mogu nastati ako dio rodbine živi u inozemstvu ili nisu dostupni dokumenti kojima se dokazuje srodstvo.
Zakon predviđa i mogućnost da iza preminule osobe ne ostane nijedan zakonski ili oporučni nasljednik. U takvoj situaciji imovina ne ostaje bez vlasnika, nego prelazi na općinu ili grad određen prema pravilima Zakona o nasljeđivanju. Pritom jedinica lokalne samouprave dobiva položaj nasljednika i takvog se nasljedstva ne može odreći.
Međutim, to ne znači da će grad ili općina naslijediti imovinu svake osobe koja nije imala djecu. Prije toga moraju se utvrditi svi mogući nasljednici prema zakonskim nasljednim redovima.