| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| S.V. | Petak, 16. listopada 2026. u 13:39 | Dnevno | Otvori |
Na današnji dan 1991. godine u Vukovaru je poginuo karizmatični vukovarski lider i heroj Domovinskog rata, Blago Zadro.
Poznat je Blagin doprinos Vukovaru u njegovim najcrnjim vremenima, poznato je sa koliko je žara u obrani predvodio tamošnje branitelje, a na žalost, poznate su i okolnosti njegove smrti. No, kakav je Blago Zadro bio kao dijete, otkrio nam je njegov brat Stanko:
“Blago je vrlo rano izgradio svoj identitet… Kao dječak pokazivao je snažan karakter koji se isticao u sportu, ali i u društvu s vršnjacima. Uvijek je imao jasno izražen stav za koji se u raspravama borio, pa se upravo njega pitalo za mišljenje. Međutim, istodobno je imao onaj dobar osjećaj za pravednost i ravnotežu. Nije bio isključiv niti tvrdoglav, pa je uvažio i tuđe mišljenje ako je smatrao da treba”.
Stanko dodaje kako je njegov pokojni brat bio izniman talent za gimnastiku i nogomet: “Iako sam ja bio konkretnije u sportskim vodama, moj brat je bio perspektivniji. Također, bio je vrstan šahist. Općenito, volio je život… Silno je volio društvo, volio je pjevati, a kad su bile ‘svinjokolje’, ja bih uzeo harmoniku, a on bi pjevao i plesao. Obožavao je meksičke i dalmatinske pjesme. ‘Mama Huanita’ bila mu je uvijek na repertoaru. Bio je baš veliki veseljak”, sjeća se Stanko bezbrižnog perioda svojeg i bratovog djetinjstva.
Blago, kaže, nije birao prijatelje po nacionalnosti, iako je svijest o hrvatstvu kod njega je uvijek bila snažno izražena: “Kada smo ’54. došli iz Hercegovine, Blago je među brojnim prijateljima stekao i Srbe iz Borova Sela. Družio se s njima, ali je oduvijek njegovao nacionalni ponos i uvijek ga je branio. To ga je na kraju i koštalo života”.
Pitanje o tome koliko mu nedostaje brat, Stanko je prekinuo jecajima: “Znate, ljudi često u meni vide Blagu. Ja sam zauvijek samo njegov brat, iako sam se kroz život pokušao identificirati kao osoba koja sama po sebi ima svoje individualne vrijednosti. No, etiketu ‘Blaginog brata’ moram nositi s ponosom jer je on jednostavno bio poseban čovjek. Dao je ono što je trebalo, za ono što je trebalo, u vrijeme kad je trebalo. Da, jako mi nedostaje i mislim na njega svakog dana”, završio je Stanko jecajući.