| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| S.V. | Četvrtak, 15. listopada 2026. u 20:12 | Dnevno | Otvori |
Jedan od najlegendarnijih vukovarskih ratnika Ivan Anđelić Doktor (15. listopada 1955.) danas slavi 71. rođendan. Obzirom na njegov doprinos u Domovinskom ratu, brojna ranjavanja i činjenicu da je padom Vukovara nastavio svoj ratni put, Anđelić s pravom slavi život.
Ivan Anđelić bio je ranjen tri puta. Prvi put to se dogodilo u Vukovaru, 9. listopada 1991. godine. Ozlijeđena mu je sljepoočnica, dobio je 12 injekcija u oko, ali nije želio ostati u bolnici. Drugi put ranjen je u Rami, 10. svibnja 1992. godine. Dobio je nekoliko gelera u vrat, a dio krhotina je čak i sam rukom povadio da mu ne smetaju. U akciji 18. lipnja 1992. godine u izravnom sukobu s udaljenosti od petnaestak metara ranjen je mitraljeskim rafalom u obje potkoljenice. Na lijevoj nozi zadobio je vanjski prijelom obje kosti, a na desnoj su mu oštećeni svi živci i krvne žile.
“Doktor” se pokazao kao izuzetno živopisan sugovornik kakav je, kažu oni koji su gledali njegove inovativne načine ratovanja, bio i na bojišnicama. Bez dlake na jeziku, Ivan Anđelić svoju ispovijest često prekine smijehom, ali i pokojom psovkom.
Jednom takvom, počastio je i samog Šljivančanina koji je čuo za čovjeka koji im je u stanju goloruk izazvati gubitke. Tako ga je 02. listopada’91. kada je elitni srpski korpus u Vukovaru doživio gubitke, imenom i prezimenom Šljivančanin pozvao na predaju, kada je zagrmio preko motorole:
“Ivane Anđeliću Doktore, ja sam profesionalni vojnik, oficir, danima pratimo vaš rad, nemate teoretske šanse. Izađite s podignutim rukama, bit će vam suđeno po jugoslavenskom zakonu. Mnogi će spasiti glavu, ali na žalost, mnogi će platiti glavom!”, prijetio je Šljivančanin i najavljivao Ovčaru.
“Ja sam znao gdje je meni mjesto, uzeo sam moju motorolu i lijepo mu rekao: ‘Profesionalni vojniče, oficire, je*em ti mater četničku! Imate tri dućana u Borovom selu i da se mi vama predamo. Pakuj tu čergu i preko Dunava!’ Morao sam to reći jer on nije smio namirisati činjenicu da smo oslabljeni i desetkovani. Ma zamislite samo, u Vukovaru i okolici bilo je 80 000 četnika, na nas 2 000”, kazao nam je Doktor.
Njegovo junaštvo koje je često graničilo s ludošću, hvale i potvrđuju gotovo svi branitelji koji su se s njim sretali tih paklenih mjeseci u Vukovaru. Kako nam kažu, kada su vidjeli što Doktor radi, “nisu vjerovali svojim očima”. Tijekom bitke trčao je Sajmištem s minobacačem zamotanim u Večernji list, pa bi zastao da iz ruku ispali minu na njihovu stranu:
“Pa, bilo mi je nezamislivo da ne koristimo minobacač jer nemamo postolje! U redu, s postoljem si precizniji, imaš vremena maknuti se radi detonacije i tako. Kad sam došao po taj minobacač, rekli su da ga ne mogu koristiti. Rekao sam ‘marš’, pokupio ga i ručno ispucao oko 4 000 komada granata. Imao sam posebnu metodu. Prije ispucavanja sam morao otvoriti usta da mi ne popucaju zubi, a u uši sam stavio dva metka od Magnuma, kalibra 45. Zanimljivo, nemam oštećen sluh nakon svega”, priča srčani Ivan Anđelić Doktor i dodaje:
“Jesam, prilično sam izranjavan, ali PTSP nemam ni u tragovima. Niti jedan posto. Ne znam kako, valjda je to stvar karaktera”, iskren je Doktor kojem nakon svega ne nedostaje srčanosti.