| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| I.D. | Nedjelja, 18. listopada 2026. u 06:08 | Dnevno | Otvori |
U petak zamišljate mirno subotnje jutro. Kavu bez žurbe, šetnju ili nekoliko poglavlja knjige. No kada slobodan dan napokon dođe, u mislima se pojavljuju neoprano rublje, nedovršeni posao i sve ono što tijekom tjedna niste stigli. Sjedite, ali se ne osjećate odmorno. Čak i ugodna aktivnost može biti praćena pitanjem: “Gubim li sada vrijeme?”
Jedno od mogućih objašnjenja takvog iskustva jest odnos koji imamo prema odmoru, osobito uvjerenje da vrijeme vrijedi samo ako smo nešto obavili. Klinička psihologinja Ayanna Abrams u tekstu Američkog psihološkog udruženja (APA) upozorava da i želja za „uspješnim” odmorom može stvoriti dodatni teret.
“Kada odmor vežete uz neki ishod, stvarate pritisak zbog kojeg on postaje manje opuštajući”, objašnjava Abrams. Odmak od stalne produktivnosti nekima isprva izaziva dosadu ili nemir. Takva nelagoda ne znači nužno da se pogrešno odmaraju; moguće je da jednostavno nisu navikli ostaviti prostor bez zadataka i očekivanog rezultata.
Subota tako može postati novi projekt: treba se naspavati, urediti dom, vidjeti prijatelje i pritom se dobro odmoriti. Ako od svega očekujemo mnogo, lako je dočekati večer s osjećajem da ni slobodan dan nismo dovoljno dobro iskoristili. Vezu između takvih uvjerenja i doživljaja slobodnog vremena proučavali su i istraživači čiji je rad 2021. objavljen u časopisu Journal of Experimental Social Psychology.
Sudionici koji su snažnije vjerovali da je razonoda gubitak vremena manje su uživali u slobodnim aktivnostima. U jednom dijelu istraživanja takav je stav bio povezan i s nižom razinom sreće te višim razinama prijavljenog stresa, anksioznosti i depresivnosti. To ne znači da osjećaj krivnje tijekom jedne slobodne subote predstavlja dijagnozu niti da sam uzrokuje depresiju.
Nalazi pokazuju da način na koji vrednujemo slobodno vrijeme može biti važan za njegovo doživljavanje. Odmor ne mora značiti nepomično ležanje. Nekome će odgovarati mir, drugome šetnja, razgovor ili hobi. U preporukama za upravljanje stresom savjetuje se zadržavanje ugodnih aktivnosti, kretanje, boravak u prirodi i brigu o snu.
Pritom nije potrebno čekati cijeli slobodan dan: prostor za ugodnu aktivnost vrijedi tražiti i kada je vremena malo. Praktičan početak može biti skromniji plan za vikend. Odvojite ono što zaista morate obaviti od onoga što može pričekati, a zatim ostavite dio dana bez zahtjeva da bude poseban ili koristan.
Kava ne mora postati prilika za odgovaranje na poruke, a šetnja ne mora završiti rekordnim brojem koraka. Povremena teškoća s opuštanjem sama po sebi ne govori da imate psihički poremećaj. Ipak, ako vas napetost stalno prati, ometa san i svakodnevni život ili si ne uspijevate pomoći, razgovor sa psihologom može biti koristan.
Preporučuje se stručna podrška kada osjećaj preopterećenosti traje, a pokušaji samopomoći ne donose olakšanje. Za početak, pitanje „Jesam li dovoljno iskoristio vikend?” možete zamijeniti jednostavnijim: „Što mi danas treba?” Odgovor ne mora biti isti svake subote.