| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| S.V. | Četvrtak, 15. listopada 2026. u 12:56 | Dnevno | Otvori |
Na današnji dan 1990. godine pri Policijskoj upravi Zadar osnovana je Jedinica za posebne namjene iz koje se kasnije razvila Specijalna jedinica policije “Poskoci” MUP-a Republike Hrvatske.
Jezgru ove prve legalne postrojbe hrvatskih vlasti na zadarskom području činilo je 30 pripadnika koji su završili tečaj Prvi hrvatski redarstvenik. U ožujku 1991. sukladno potrebama broj pripadnika raste te se jedinica ustrojava kao Posebna jedinica policije. Prvi izravni oružani sukob jedinice sa srpskim teroristima dogodio se 2. svibnja 1991. godine kada je ubijen mladi policajac Franko Lisica.
U ljeto 1991. “Poskoci” odlaze na najteža krizna žarišta te sudjeluju u obrani Lišana Ostrovičkih, a kasnije i Kruševa gdje rame uz rame s pripadnicima 4. A brigade ZNG-a sve do rujna odolijevaju napadima neprijatelja. Uz stalnu prisutnost na prvim crtama obrane Zadra, “Poskoci” su sudjelovali u bitkama za vojarne na okolnom području.
U svibnju 1992. istaknuli su se u akciji “Jaguar” kada je oslobođeno brdo Križ. Sudjeluju u izviđanjima i pripremama za operaciju “Maslenica” u kojoj su u siječnju 1993. odigrali značajnu ulogu. Tri godine proveli su na Velebitu čekajući “Oluju”.
Na Velebitu su “Poskoci” napokon u kolovozu 1995. dočekali operaciju “Oluja” u kojoj su kao dio skupnih snaga specijalne policije MUP-a RH sudjelovali u oslobađanju radiorelejnog centra Ćelavac. Dužnost zapovjednika Specijalne jedinice policije “Poskoci” obnašali su Đuro Župan, Svemir Vrsaljko, Nikola Šindija i Anton Dražina. Kroz postrojbu je prošlo preko 1200 policajaca što kroz pričuvni, što kroz djelatni sastav. Njih petorica položila su svoj život na oltar domovine – Franko Lisica, Sveto Denona, Dragan Žunić, Ante Baljak i Marko Vulić.
O karakteru Poskoka najbolje govori priča o njezinu pripadniku Draganu Žuniću koji je poginuo 16. prosinca 1991. na Velebitu tijekom izvidničke akcije kao dozapovjednik ove postrojbe. Ovaj heroj se ranjen vratio na bojišnicu i kao takav se prometnuo u jednog od lidera. Neprestano je išao u izviđanja, nerijetko jako daleko u dubinu okupiranog teritorija. Pridraga, Jesenice, Tulove grede, samo su neki od neprijateljskih položaja na koje je išao kako bi prikupljao informacije o neprijateljskim snagama. Iz jednog od tih izviđanja Dragan Žunić nikada se nije vratio.
“Nije dao da netko ide prvi osim njega. To ga je stajalo života. Pogođen je bio iz snajpera. Dotrčao sam do njega i okrenuo ga. Gledao sam gdje je pogođen i mogu li ga spasiti. Zadnje njegove riječi bile su ‘Ubij ga brate, ubij ga! Majku mu je*em.’ Sklopio sam mu oči kada je izdahnuo i kada sam vidio da je gotovo”, ispričao je njegov prijatelj i suborac Mišo Miletić.