| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Zlatko Govedić | Četvrtak, 15. listopada 2026. u 17:01 | Dnevno | Otvori |
Serijal ‘Najveći fenomeni Hrvatske’: Zašto su se nakon petrinjskog potresa otvorile 122 rupe u tlu?
URUŠNE PONIKVE
Prirodni i znanstveni fenomeni u Hrvatskoj ne prestaju nas iznenađivati. More se iznenada povuče pa poplavi obalu, na nebu se pojave nepoznati objekti, iz svemira padne kamen, kompas pokaže pogrešan smjer, a tlo se otvori nakon potresa i proguta dijelove krajolika. Mnogi od tih događaja zadobili su svoje mjesto u legendama i teorijama, dok su drugi tek zahvaljujući suvremenoj znanosti dobili uvjerljivo objašnjenje.
Portal Dnevno.hr u listopadu 2026. donosi vam serijal “Najveći fenomeni Hrvatske“. Kroz deset neobičnih slučajeva istražit ćemo pojave iz svijeta astronomije, geologije, meteorologije, oceanografije, fizike i drugih znanstvenih područja te pokušati odvojiti ono što je izmjereno i dokazano od nagađanja, predaja i senzacionalnih tumačenja.
Iza svakog neobičnog fenomena ne mora stajati misterij bez odgovora. Ponekad je stvarno objašnjenje još fascinantnije od legende koja ga prati. Stoga u ovom serijalu ne mistificiramo nepoznato, već pokušavamo razumjeti kako i zašto nastaju pojave koje su desetljećima zbunjivale svjedoke, istraživače i znanstvenike. Danas pišemo o neobičnim kružnim rupama u tlu koje su se pojavile nakon petrinjskog potresa prije šest godina.
Dvije male zone
Nakon petrinjskog jakog potresa 29. prosinca 2020., lokalne magnitude ML 6,2 i momentne magnitude Mw 6,4, stanovnici sela Mečenčana i obližnjih Borojevića (općina Donji Kukuruzari na jugu Sisačko-moslavačke županije) svjedočili su neobičnom fenomenu.
U dvorištima, voćnjacima i na poljima počele su se otvarati kružne rupe, neke široke više metara i ispunjene podzemnom vodom. Hrvatski geološki institut nazvao ih je “postseizmičkim urušnim ponikvama” (PSUP).
Pojava nije završila nekoliko dana nakon potresa. Do ožujka 2021. istraživači su evidentirali 91 novi PSUP, dok je do kraja godine njihov broj narastao na 122. Istodobno je zabilježeno i 49 starijih vrtača koje su ondje postojale prije potresne serije. Sve nove pojave bile su koncentrirane u dvije male zone oko Mečenčana i Borojevića, ukupne površine svega 1,13 km², oko 20 km jugoistočno od epicentra glavnog potresa.
Geološki mehanizam
Najveća novonastala vrtača, označena kao S001, pokazuje koliko je proces mogao biti brz. Vlasnici zemljišta prve su znakove slijeganja zamijetili poslijepodne 4. siječnja 2021. Do 5. siječnja otvorila se rupa promjera oko 3 metra, a tijekom sljedeća 24 sata proširila se na približno 15 metara. U ožujku je bila kružna, promjera 24,5 metara i dubine 11,7 metara, a do prosinca joj se promjer povećao na oko 25 metara.
Na prvi pogled moglo se učiniti da je potres jednostavno otvorio goleme pukotine u zemlji. no, geološki mehanizam je drugačiji. Područje Mečenčana nalazi se na pokrivenom kršu: šupljikave karbonatne stijene prekrivene su nekoliko metara debelim klastičnim sedimentima. Detaljna istraživanja pokazuju da je glinoviti pokrov na ključnim lokacijama uglavnom debeo oko 4 do 10 metara, s mjestimičnim lećama šljunka, dok drugi geofizički modeli za šire područje spominju klastične naslage debljine približno 2 do 10 metara.
Potres, dakle, “nije stvorio podzemne šupljine ni iz čega”. One su se u karbonatnom podzemlju razvijale krškim procesima prije 2020., a voda i postupno premještanje sitnog materijala mogli su povećavati nestabilnost pokrova iznad njih.
Kada materijal iznad šupljine više ne može nositi vlastitu težinu, površina se urušava pa nastaje strma vrtača; a činjenica da je na istom području pronađeno 49 starijih vrtača potvrđuje da urušavanje tla ondje nije počelo petrinjskom potresnom serijom.
Šest sati nakon glavnog udara
Snažno podrhtavanje očito je ipak bilo ključan okidač. Znanstvenici zaključuju da je nastanak velikog broja novih vrtača posljedica “specifične lokalne geologije koju je potresno dinamičko opterećenje snažno ubrzalo”, uz djelovanje podzemne vode, stupnja zasićenosti tla i drugih hidroloških i geomehaničkih čimbenika. Drugim riječima, potres je poremetio osjetljivu ravnotežu sustava koji je već bio predisponiran za urušavanje.
Naročito je zanimljivo što se, prema dostupnim podacima, “nijedna od novih vrtača nije otvorila baš tijekom glavnog potresa niti tijekom jačih predudara ili naknadnih udara”. Prva dobro dokumentirana vrtača S015 počela se postupno otvarati oko šest sati nakon glavnog udara.
Dvije manje rupe tada su se pojavile kraj kuće, a tijekom sljedećih sati spojile su se u jednu veću vrtaču. Najveća S001 pojavila se tek tjedan dana poslije. Zbog toga ih istraživači smatraju postseizmičkim pojavama, a ne jednostavnim površinskim pukotinama (vrtačama) nastalima u trenutku potresa.
Iznimno rijedak niz urušavanja
Starije vrtače daju još jedan važan trag. Istraživači ih razlikuju prema staroj vegetaciji, izgledom rubova, podacima stanovnika i, kod nekih većih primjeraka, starijim kartama. Tijekom proučavane potresne serije “nijedna od 49 starijih vrtača nije se ponovno ozbiljno urušila”, iako je na pet prethodno saniranih lokacija zabilježeno blago slijeganje od 5 do 30 centimetara. To pokazuje da potres nije jednostavno “aktivirao sve rupe”, nego su nove nastajale ondje gdje su podzemni uvjeti u tom trenutku pogodovali kolapsu.
Rupe u Mečenčanima zato danas nisu misterij u smislu nepoznate sile koja je otvorila tlo. Osnovni mehanizam dobro je poznat: “pokriveni krš, postojeće podzemne šupljine, nestabilan površinski pokrov i snažno potresno opterećenje” zajedno su proizveli iznimno rijedak niz urušavanja.
Neobičan ostaje prije svega razmjer događaja – čak 122 nove vrtače na vrlo malom prostoru tijekom jedne godine. Zbog toga su Mečenčani postali jedan od najupečatljivijih suvremenih primjera postseizmičkog urušavanja tla i svojevrsni prirodni laboratorij za proučavanje veze između potresa i krša, a samim time i predmet brojnih znanstvenih istraživanja.