| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Andrija Kačić Karlin | Nedjelja, 18. listopada 2026. u 06:28 | Dnevno | Otvori |
Vučić proziva Bobana, ali on se ne ‘pali’: To ga baš jako muči
NIJE NAM JASNO
Hrvatska je izvjesno u nogometnom padu, reprezentacija niže poraze, istina protiv ponajboljih na svijetu, liga nam je prepuna stranih nogometaša. Dinamo ne igra Ligu prvaka, ali zato Hajduk igra Konferencijsku ligu, sve se to pomno prati i u susjednoj Srbiji. Kojoj reprezentacija nikako da se oporavi, tu se nižu porazi, Crvena zvezda je promašila ligu prvaka, pa je u Europskoj, a široko prvenstvo ne doživljava zamah, čak je i dosadnije nego u Hrvatskoj…
Postoji jedna nogometna zabluda koja se na ovim prostorima uporno ponavlja. Što je liga brojnija, to je prvenstvo kvalitetnije. Nogomet u Srbiji pokazuje da to ne mora biti tako. U prvenstvu sa 16 klubova nije problem samo broj sudionika, nego pitanje koliko njih doista može biti konkurentno, koliko imaju novca, kakve su im infrastruktura i organizacija te koliko je neizvjesna utrka za naslov.
U Srbiji je Crvena zvezda godinama dominantna sportska i financijska sila, klub koji ima neusporedivo veće mogućnosti od većine domaćih suparnika. Kada se takva razlika uspostavi na duže vrijeme, prvenstvo može ostati zanimljivo na pojedinim utakmicama, ali utrka za naslov sve više gubi neizvjesnost. A bez neizvjesnosti nema ni one napetosti zbog koje se nogomet prati s posebnom strašću.
Dinamo nije opterećen regijom
Pritom oko beogradske Crvene zvezde uvijek se osjeća natjecateljski duh, svojevrsna opsesija s Dinamom. U uredima ispod tribina beogradske Marakane pamti se kako je Zvezdan Terzić govorio, dodvoravajući se navijačima svoga kluba, riječima da je Crvena zvezda na “ovim prostorima najbolja”. Kao da Dinamo ne postoji. Tom prilikom je operativac Crvene zvezde glasno uzviknuo: “Ovo nije samo predstavljanje novih ambicija, ovo je jasan pokazatelj gdje je Crvena zvezda i gdje Crvena zvezda želi biti. Ovo je poruka da su Beograd i naš stadion središte ove regije, da je ovo nogometni klub i da su nam ceste jasno osvijetljene.”
Srećom, u Dinamo na ovo i na slične stvari nisu trepnuli, a kamoli da bi na to odgovorili. Zvonimira Bobana takva priča ne zanima, on ne govori o tome kako Dinamo stoji u ‘regiji’. Dinamo je svoju vrijednost dokazao u zadnjem desetljeću, a kako stvari nikad nisu ni crne ni bijele, već su s tisuću nijansi sive…
Ovdje se otvara i pitanje odnosa politike i sporta. Aleksandar Vučić i vlast u Srbiji često su povezivani s javnom potporom velikim sportskim projektima, a Crvena zvezda uživa povlašten položaj u domaćem nogometnom okruženju.
Država ulaže u Zvezdu
Kada se priča o usporedbama između srpskog i hrvatskog nogometa moramo se dotaknuti izgleda prvenstva svake zemlje. Razlika između dviju liga vidljiva je već u njihovu formatu. Hrvatsko prvenstvo ima deset klubova i igra se četverokružnim sustavom, što znači 36 kola po klubu. Srpsko prvenstvo ima 16 klubova. Manja liga sama po sebi ne jamči bolji nogomet. Hrvatska također ima problem koncentracije novca, kvalitete i europskih ambicija u nekoliko klubova. Dinamo je godinama bio dominantan, dok Hajduk, Rijeka i Osijek, svatko sa svojim mogućnostima i teškoćama, pokušavaju održati korak. Ipak, deset klubova omogućuje da se svaka momčad četiri puta susretne s istim suparnikom, pa se rivalstva češće obnavljaju, a prostor za ozbiljnije utakmice postaje veći.
U Srbiji, međutim, problem nije samo broj klubova. Problem je i činjenica da Crvena zvezda zahvaljujući europskim prihodima, transferima i velikoj financijskoj snazi raspolaže sredstvima koja je većini konkurencije teško pratiti. Prema izjavama njezina generalnog direktora Zvezdana Terzića, klub je 2024. ostvario oko 100 milijuna eura konsolidiranih prihoda, a naveo je i 17 milijuna eura izravnih državnih donacija tijekom prethodnih jedanaest godina. Crvena zvezda pritom nije samo domaći prvak koji troši više od drugih. Ona je klub koji europskim nastupima, prodajom igrača i vlastitim komercijalnim prihodima može dodatno povećavati prednost. Kada jednom klubu takva prednost omogućuje da lakše kupuje najbolje igrače domaće lige, nastaje krug iz kojeg se konkurencija teško izvlači.
Možda je točnije reći da srpski nogomet ima problem s raspodjelom kvalitete i financijske moći, a ne da Srbija nema dovoljno nogometnog potencijala. Zemlja koja je desetljećima stvarala vrhunske igrače, trenere i klubove svakako ima nogometnu tradiciju za ozbiljno prvenstvo. No tradicija ne jamči da svaki prvoligaš ima uvjete za održivo poslovanje, kvalitetan kadar i pristojnu infrastrukturu.
Ide se na smanjenje lige
Uostalom, ni sam broj klubova ne mora biti trajno rješenje. Pa se pogledalo očito malo prema Hrvatskoj i donijela se odluka. Nogometni savez Srbije već je najavio smanjenje prvenstva na 12 klubova od sljedeće sezone.
U raspravi o srpskom nogometu ne može se zanemariti ni politika. Aleksandar javno je povezan s velikim sportskim projektima i sport je važan dio političkog života u Srbiji. Ono što se može kritički postaviti jest pitanje: kakvu korist srpski nogomet ima od modela u kojem je jedan klub toliko financijski moćan da mu je teško pronaći ravnopravnog domaćeg suparnika? Ako se prvenstvo pretvori u natjecanje u kojem se većina klubova bori za mrvice, dok se pravi sportski izazov svodi na nekoliko europskih utakmica, gubi se dio smisla domaćeg nogometa. Zaključak je jednostavan, Srbiji ne nedostaje nogometna tradicija, nego ravnoteža.