Autor	Objavljeno	Portal	Original
Bruno Herljević	Srijeda, 19. kolovoza 2026. u 12:25	Dnevno	Otvori

Hrvat iz Kanade se vratio pa se odmah zaprepastio viđenim: ‘Pa odakle vama novac za to?’

IZNENADIO SE

Grad se na prvi pogled često procjenjuje prema onome što je najvidljivije. Fasade zgrada, uređene ulice, prometnice, izlozi i automobili koji svakodnevno prolaze gradom stvaraju određenu sliku o životnom standardu njegovih stanovnika. Posebno automobili nerijetko postaju simbol uspjeha, društvenog statusa i financijske moći.

No, koliko je takva slika doista vjerodostojna? Pokazuju li luksuzni automobili stvarno stanje nečijeg imovinskog stanja ili su tek posljedica drukčijih potrošačkih prioriteta, kredita, zarade koja se ne vidi u službenim statistikama ili percepcije slučajnog promatrača?

Upravo su ta pitanja otvorila opsežnu raspravu na Redditu nakon što je jedan Kanađanin tijekom posjeta Splitu pokušao objasniti nesklad između službenih podataka o plaćama i onoga što je svakodnevno viđao na gradskim i okolnim cestama.

Njega je posebno iznenadilo to što su, prema njegovoj percepciji, automobili u Hrvatskoj skuplji nego u Kanadi, dok su primanja osjetno niža. Zato mu prizor velikog broja BMW-a, Audija, Mercedesa i drugih prestižnih marki nije imao jasnu ekonomsku logiku.

„Što je ovdje s tolikim BMW-ima, Audijima i Mercedesima?“

Kanađanin je svoje čuđenje podijelio s korisnicima Reddita, otvoreno pitajući se kako je moguće da ljudi istodobno govore o visokim troškovima života i financijskim poteškoćama, a na cestama se može vidjeti velik broj automobila koje smatra skupima.

„Što je ovdje s tolikim BMW-ima, Audijima i Mercedesima? Svi se žale da se ne može, a vozi se kao nigdje. Perspektiva Kanađanina. Došao sam u posjet Splitu. Dakle, ne samo da su ovdje plaće niže, nego su automobili gotovo dvostruko skuplji. Primjerice, ako automobil u Kanadi košta 50.000 dolara, ovdje košta 60.000 eura, a omjer plaća je 1,8.“

Dodao je kako se, vozeći se okolicom Splita, neprestano susreće s BMW-ima, Audijima, Mercedesima, Porscheima i drugim automobilima višeg cjenovnog razreda.

„Ili ljudi ovdje sve ulažu u automobile, ili sve kupuju na kredite, ili se možda ipak može živjeti bolje nego što se priznaje… Stvarno mi nema smisla. Možda je riječ o nekoj kombinaciji života s roditeljima i kredita?“, zapitao se.

Njegova objava brzo je pokrenula raspravu o tome odakle zapravo dolazi novac za takav životni standard i jesu li službene statistike dovoljne za razumijevanje stvarne financijske slike stanovništva.

Turizam, poduzetništvo i novac iz inozemstva

Jedno od objašnjenja koje se pojavilo u raspravi bilo je da Hrvatska već neko vrijeme nije siromašna zemlja na istoku Europe kakvom je dio ljudi i dalje doživljava. Životni standard posljednjih je godina porastao za velik broj građana, a turizam je pritom imao iznimno važnu ulogu u rastu hrvatskog gospodarstva.

Mnogi su, prema tom tumačenju, značajno zaradili upravo od turizma, a novac ostvaren kroz turističku djelatnost postupno se prelijevao i u druge dijelove gospodarstva. Koristi od takvih prihoda nisu ostale ograničene samo na one koji izravno rade s turistima, nego su se, prema mišljenju dijela komentatora, osjetile šire u gospodarstvu.

Zbog toga su, smatraju neki, i automobili na hrvatskim cestama tijekom godina postali sve bolji i skuplji. Istodobno, dio hrvatskih građana morao je otići raditi u inozemstvo, pa se i zarada stečena izvan Hrvatske na različite načine vraćala u domaće gospodarstvo i potrošnju.

Najpopularniji komentar ponudio je jednostavno objašnjenje. „Ima puno ljudi koji imaju svoje tvrtke i druge izvore prihoda osim plaće“, napisao je jedan korisnik.

Takvo tumačenje otvorilo je pitanje koliko prosječna plaća uopće može pokazati stvarno financijsko stanje svih stanovnika. Dio ljudi, naime, ima prihode od vlastitih poslova, imovine, obrta, turizma ili drugih izvora koji nisu nužno vidljivi kada se promatraju samo službeni podaci o plaćama.

Dio komentatora spominjao je sivu ekonomiju i kriminal

Nisu svi sudionici rasprave hrvatski standard objasnili rastom gospodarstva, turizmom i poduzetništvom. Neki su ponudili znatno mračniju interpretaciju situacije, osobito kada je riječ o Splitu i njegovoj okolici.

Jedan korisnik iznio je tvrdnje o postojanju velikog broja neprijavljenih poslova, kriminalnih aktivnosti i prihoda koji se ne prikazuju kroz službene račune.

„Ima puno poslova u sivoj zoni. Split je broj jedan za trgovinu drogom, tu su Ploče, Gaženica i slično… Ima raznih oblika kriminala, ‘turizam’ cvjeta, računi se ne prikazuju, ne plaćaju se PDV ni porez na dobit… Najveća je ludost dati 60.000 eura za hrpu plastike i nešto aluminija“, napisao je.

Drugi je korisnik cijelu situaciju sažeo u nekoliko riječi: „Turizam, prijatelju, turizam.“ Rasprava je tako pokazala dva različita pogleda. Jedni smatraju da stvarni prihodi velikog broja ljudi nisu vidljivi u službenim statistikama, dok drugi naglašavaju snažne sezonske priljeve novca koje generira turizam.

BMW ne znači nužno da netko vozi skup automobil

Dio sudionika rasprave upozorio je, međutim, da je moguće kako Kanađanin pogrešno procjenjuje vrijednost automobila samo na temelju marke i izgleda.

Kako su istaknuli neki korisnici, činjenica da netko vozi BMW, Audi ili Mercedes ne znači automatski da vozi novi i izrazito skup automobil. Unutar svake marke postoje modeli koji se prodaju po vrlo različitim cijenama, a dobro očuvani stariji automobil može izgledati znatno skuplje nego što danas stvarno vrijedi.

„Često ljudi koji se ne razumiju u automobile misle da, ako netko vozi BMW, automatski vozi skup automobil. Postoje jeftini i skupi BMW-i. Isto vrijedi za svaku drugu marku“, zaključio je jedan komentator.

Drugi je upozorio i na to da mnogo ovisi o dijelu grada u kojem se netko nalazi.

„Najvjerojatnije se nalaziš u dijelu grada u kojem se češće pojavljuju imućniji ljudi. Ja mogu odabrati ulicu i stalno gledati Ferrarije i druge skuplje automobile. Osim toga, nisu svi ljudi siromašni“, napisao je.

Treći korisnik ponudio je vrlo konkretan primjer razlike između izvorne i današnje vrijednosti automobila.

„Automobil koji je kao nov koštao 60.000 eura može i nakon deset ili jedanaest godina izgledati odlično. Ako se ne razumiješ u automobile, pomislit ćeš: ‘Pogledaj ovog bogataša’, a automobil danas možda vrijedi 12.000 eura.“

Time se rasprava pomaknula s pitanja tko si može priuštiti luksuzni automobil na drugo, možda važnije pitanje – što promatrač zapravo vidi. Je li riječ o novom automobilu vrijednom desetke tisuća eura ili o dobro očuvanom rabljenom vozilu koje je prije mnogo godina imalo visoku cijenu, ali danas vrijedi znatno manje?

Automobil kao statusni simbol ili samo prijevozno sredstvo?

Na kraju se dio rasprave usmjerio i na mentalitet te prioritete ljudi kada dođu do veće količine novca. Jedan korisnik kritizirao je naviku kupnje skupih i snažnih automobila čim se pojavi mogućnost za to.

„Ljudi se domognu nekog novca i često im je prvo kupiti skup ili snažan automobil. Osobno mi to nikada nije bio cilj, a najbolji primjer imao sam još u srednjoj školi. Otac jednog od mojih školskih prijatelja bio je realno najbogatiji od svih očeva mojih prijatelja, ali nikada nije patio za skupim automobilima.“

Prisjetio se kako je taj čovjek, iako je prema njegovu mišljenju mogao voziti Ferrari ili bilo koji drugi luksuzni automobil, godinama vozio staru Mazdu 626.

„Pitao sam ga zašto vozi deset godina staru Mazdu 626 kada si može priuštiti bilo koju S-klasu. Odgovorio mi je: ‘Ma ne treba mi, meni je automobil samo prijevozno sredstvo.’“

Kasnije je, prema njegovim riječima, tu Mazdu dao sinu, dok je sebi kupio običan Volkswagen Passat koji je zatim vozio sljedećih 15 godina.

„To je rijetkost na ovim prostorima, ali mene je taj primjer zaista impresionirao, posebno zato što je riječ o poslovnom čovjeku koji je radio na međunarodnim projektima. Jedino po čemu se moglo vidjeti koliko novca ima bilo je to što je ulagao u kasnije školovanje svojih sinova u inozemstvu, gdje im je osigurao nekretnine i sredstva.“

Ulice ne otkrivaju uvijek cijelu ekonomsku priču

Rasprava koju je pokrenuo Kanađanin pokazala je koliko pogled na gradske ulice može stvoriti dojam koji nije nužno jednak stvarnom financijskom stanju stanovništva.

Velik broj BMW-a, Audija, Mercedesa i Porschea može biti posljedica više različitih čimbenika. Dio ljudi doista ima prihode veće od prosječne plaće zahvaljujući poduzetništvu, turizmu, vlastitim tvrtkama ili zaradi ostvarenoj u inozemstvu. Dio prihoda, prema tvrdnjama pojedinih komentatora, možda nije vidljiv u službenim statistikama. Istodobno, neki automobili koji izgledaju luksuzno zapravo su stariji modeli čija je današnja tržišna vrijednost višestruko niža od njihove cijene kada su bili novi.

Tu su i krediti, različiti životni prioriteti te spremnost pojedinaca da značajan dio svojih prihoda potroše upravo na automobil.

Zato pitanje koje je Kanađanin postavio tijekom boravka u Splitu možda nema samo jedan odgovor. Prizor luksuznih automobila na ulicama ne govori nužno koliko njihovi vlasnici zarađuju, nego može otkriti i kako troše novac, što smatraju važnim, koliko su spremni zadužiti se te kakva je stvarna vrijednost automobila koji privlače poglede.

Upravo je zato razlika između službenih statistika i onoga što se vidi na ulicama Splita izazvala toliko komentara. Jer iza jednog skupog znaka na poklopcu motora može stajati uspješan poduzetnik, novac zarađen u turizmu ili inozemstvu, deset godina star automobil kupljen za znatno manji iznos – ali i jednostavno čovjek kojem je, bez obzira na sve druge troškove, automobil važniji od mnogih drugih stvari.