| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Fran Franjković | Ponedjeljak, 17. kolovoza 2026. u 13:07 | Dnevno | Otvori |
Hrvati se krenuli vraćati s mora, a onda su Srbi izveli jedan od najpodmuklijih manevara
EKSALACIJA
Nakon pobjede Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) na prvim višestranačkim izborima održanima u proljeće 1990., političke prilike u dijelovima Hrvatske s većinskim srpskim stanovništvom počele su se ubrzano mijenjati. Lokalni političari predvođeni Jovanom Raškovićem, Milanom Babićem i Milanom Martićem, uz potporu Beograda i tadašnjeg srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića, počeli su organizirati politički otpor novoj hrvatskoj vlasti.
Jedan od ključnih elemenata te kampanje bilo je širenje straha među dijelom lokalnog srpskog stanovništva. Kao jedan od argumenata za otpor korišteno je uvođenje hrvatskih državnih simbola, koje se pokušavalo prikazati kao povratak simbolima iz razdoblja NDH i kao prijetnju Srbima u Hrvatskoj. Prvi ozbiljniji znak neposluha pojavio se početkom srpnja 1990., kada je oko pedeset policajaca u Kninu poslalo pismo saveznom sekretarijatu u Beogradu. U njemu su odbili nositi nove oznake hrvatske policije.
Nekoliko tjedana poslije uslijedio je događaj koji će imati dalekosežne posljedice. Dana 25. srpnja 1990. u Srbu je održan takozvani Veliki srpski sabor pred više desetaka tisuća okupljenih ljudi. Politički predstavnici srpske zajednice tada su donijeli Deklaraciju o suverenosti i autonomiji srpskog naroda u Hrvatskoj te osnovali Srpsko nacionalno vijeće, na čijem je čelu bio Jovan Rašković. Deklaracijom je proglašeno da su ustavne promjene koje je donosio Hrvatski sabor ništavne za srpski narod, a najavljeno je i održavanje plebiscita, odnosno referenduma o autonomiji. Hrvatske vlasti referendum su 4. kolovoza službeno proglasile nelegalnim i protuustavnim.
Delegacija iz Knina otišla u Beograd
Samo nekoliko dana kasnije, 13. kolovoza, delegacija iz Knina predvođena Milanom Babićem otišla je u Beograd na sastanak s predsjednikom Predsjedništva SFRJ Borisavom Jovićem. Cilj sastanka bio je osigurati izravnu zaštitu i eventualnu vojnu intervenciju JNA u slučaju da hrvatska policija pokuša spriječiti provođenje najavljenog referenduma. Istoga dana na širem području Knina počele su se pojavljivati i prve naoružane seoske straže, sastavljene od lokalnih civila.
Napetost je tako iz političke sfere sve više prelazila na teren. Potpuna eskalacija dogodila se 17. kolovoza 1990. Hrvatsko Ministarstvo unutarnjih poslova odlučilo je preduhitriti ilegalno organizirani referendum te je naredilo povlačenje naoružanja rezervnog sastava policije iz policijskih postaja u Benkovcu, Obrovcu, Kninu i Gračacu kako oružje ne bi završilo u rukama pobunjenika.
U Kninu i okolnim mjestima lokalne srpske straže, zajedno s policajcima koji su otkazali poslušnost Zagrebu, odbili su predati oružje. Umjesto toga, provaljeno je u skladišta iz kojih su lokalnom stanovništvu podijeljene tisuće pušaka i strojnica. Tijekom poslijepodneva Milan Babić u Kninu je proglasio ratno stanje i osnovao Štab za obranu grada, iako je istu odluku oko 21 sat potom demantirao. No situacija je već izmakla kontroli.
Ceste su presječene, Dalmacija odsječena od ostatka Hrvatske
Gotovo istodobno počela je velika blokada prometnica. Na ključnim prometnim pravcima oko Knina, Benkovca i Obrovca pobunjenici su rušili stabla, dovozili kamenje i koristili tešku mehanizaciju kako bi izgradili barikade. Time su prekinuti cestovni i željeznički pravci, a južna Hrvatska i Dalmacija praktički su odsječene od ostatka zemlje. Sve se događalo usred vrhunca ljetne turističke sezone. Za Zagreb je to bio trenutak u kojem je postalo jasno da više nije riječ samo o političkom sukobu i prosvjedima, nego o organiziranom otporu hrvatskoj vlasti na terenu.
Hrvatska vlada reagirala je pokušajem uspostave ustavnog poretka. Iz zrakoplovne baze Lučko prema Kninu poslana su tri helikoptera s pripadnicima specijalnih postrojbi MUP-a. No do intervencije nije došlo. Iznad Ogulina hrvatske helikoptere presrela su dva borbena zrakoplova MiG-21 Jugoslavenske narodne armije. Piloti JNA zaprijetili su hrvatskim policajcima da će helikoptere srušiti ako ne promijene smjer. Helikopteri su se morali vratiti u bazu. Istodobno su oklopni transporteri JNA na cestama u Lici prijetili policijskim vozilima koja su pokušavala proći prema području pobune.
Time je JNA, koja je formalno trebala biti savezna vojna institucija, praktički spriječila hrvatske vlasti da vlastitim snagama uspostave kontrolu nad područjem na kojem je izbila pobuna. Nakon događaja 17. kolovoza političke napetosti i incidenti počeli su se širiti i na druga područja Like. U nadolazećim tjednima žarišta pobune postat će i područja Korduna i Banovine, osobito krajem rujna. Događaji iz kolovoza 1990. tako su stvorili političku, teritorijalnu i logističku osnovu za ono što će uslijediti tijekom sljedećih mjeseci – stvaranje samoproglašene tzv. Srpske autonomne oblasti Krajine i postupnu eskalaciju u otvoreni oružani sukob.