| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Zrinka Požežanac | Subota, 15. kolovoza 2026. u 06:47 | Dnevno | Otvori |
Svake godine 15. kolovoza milijuni katolika diljem svijeta slave Veliku Gospu – svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo.
U Hrvatskoj je ovaj dan mnogo više od jednog blagdana. To je dan hodočašća, zavjeta, obiteljskih okupljanja i molitve, ali i snažan podsjetnik na duboko ukorijenjenu marijansku tradiciju hrvatskog naroda.
Od Marije Bistrice preko Sinja, Aljmaša do Trsata i brojnih manjih svetišta, hrvatski vjernici stoljećima dolaze pred Marijin lik tražeći utjehu, zahvaljujući za primljene milosti ili jednostavno moleći za svoje obitelji, domovinu i bližnje.
Velika Gospa svetkovina je Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Katolička Crkva vjeruje da je Marija, nakon završetka svojega zemaljskog života, uznesena tijelom i dušom u nebesku slavu.
Ova istina vjere proglašena je dogmom 1. studenoga 1950., kada je papa Pio XII. apostolskom konstitucijom Munificentissimus Deus svečano definirao da je Bezgrješna Bogorodica, uvijek Djevica Marija, “nakon što je završila svoj zemaljski život, uzeta tijelom i dušom u nebesku slavu”.
Važno je pritom razlikovati Uznesenje Marijino od Uzašašća Isusova. Isus Krist uzlazi na nebo vlastitom božanskom snagom, dok je Marija od Boga uzeta u nebesku slavu.
Crkva pritom nije dogmom odredila je li Marija prije Uznesenja umrla ili je na drugi način završila svoj zemaljski život. Bit dogme jest da je na kraju svojega zemaljskog života uzeta tijelom i dušom u nebesku slavu.
Velika Gospa nije samo spomen na jedinstvenu povlasticu koju je primila Isusova Majka. Ona govori i o budućnosti svakog kršćanina.
Katekizam Katoličke Crkve Uznesenje Marijino opisuje kao „jedinstveno sudjelovanje u uskrsnuću njezina Sina“ i kao iščekivanje uskrsnuća drugih kršćana.mUpravo je zato ova svetkovina toliko snažna. Marija, kao čovjek, već sudjeluje u slavi koja čeka spašene. Njezino uznesenje podsjetnik je na kršćansku nadu da smrt nema posljednju riječ.
U hrvatskom narodu marijanska pobožnost ima posebno mjesto. Stoljećima su se gradile crkve, kapele i svetišta posvećena Gospi, a brojne hrvatske obitelji, mjesta i župe upravo Mariju časte kao svoju zaštitnicu. Nebrojeno je uslišanih molitvi kroz povijest hrvatskog naroda koji se neprestano utjecao Djevici Mariji, posebno u prijelomnim trenucima naše povijesti, kada smo napadani ili okruženi neprijateljima, poput Domovinskog rata.
Zbog toga nije ni slučajno da se Hrvatska opisuje kao marijanska zemlja, a Gospa kao kraljica Hrvata. Marijanska imena, zavjeti, procesije, hodočašća i blagdani povezani s Bogorodicom duboko su utkane u hrvatsku vjersku i kulturnu baštinu. Posebno mjesto zauzimaju velika hrvatska marijanska svetišta.
Marija Bistrica, nacionalno marijansko svetište Hrvatske, desetljećima okuplja mnoštvo hodočasnika. U središtu pobožnosti nalazi se čudotvorni kip Majke Božje Bistričke, pred kojim su generacije vjernika molile za sebe, svoje obitelji i cijeli hrvatski narod.
U Sinju se Gospa Sinjska stoljećima časti kao zaštitnica i kraljica Sinja i Cetinske krajine. Njezina je slika neraskidivo povezana s identitetom toga kraja, a blagdan Velike Gospe svake godine pretvara Sinj u jedno od najvećih hodočasničkih središta u Hrvatskoj.
Tu su i Trsat, jedno od najstarijih marijanskih svetišta u Hrvatskoj, povezan s letećom Gospinom kućom. Aljmaš sa svetištem Gospe od Utočišta, tu je i Gospa Voćinksa, Iločka kao i brojna druga mjesta diljem Hrvatkse u kojima se kroz stoljeća razvijala snažna pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji.
Marijanska pobožnost u Hrvatskoj nije samo dio vjerske tradicije, nego i važan dio hrvatske povijesti. O njezinoj raširenosti dovoljno govori podatak da se među Hrvatima, u Hrvatskoj i izvan njezinih granica, navodi čak 107 marijanskih svetišta.
Da je ta povezanost hrvatskog naroda s Marijom bila snažna i u novijoj povijesti, svjedoče i riječi svetog Ivana Pavla II. Papa je 1992. hrvatskim hodočasnicima govorio o Mariji kao „Kraljici Hrvata“ i zazivao njezin zagovor za mir u Hrvatskoj.
Još ranije, 1991., uoči Domovinskog rata, Ivan Pavao II. spomenuo je hrvatsko pokorničko hodočašće u svetište Majke Božje Remetske, istaknuvši kako hrvatski narod Mariju zaziva kao „Vjernu Odvjetnicu Hrvatske“.
Ta papinska svjedočanstva dobro pokazuju koliko je marijanska pobožnost ukorijenjena u hrvatskom narodu. Od najstarijih marijanskih crkava i svetišta do današnjih velikih hodočašća, Marija je ostala jedno od središnjih mjesta hrvatske katoličke pobožnosti.