| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Zlatko Govedić | Četvrtak, 18. lipnja 2026. u 17:45 | Dnevno | Otvori |
‘Pas duh’ snimljen nakon 25 godina potrage: Nevjerojatno otkriće u prašumi
TAJNOVITA VRSTA
Bolivijski tim znanstvenika 27. ožujka u časopisu Neotropical Biology and Conservation objavio je studiju s rezultatima opsežnog istraživanja koje otkriva da je kratkouhi pas (Atelocynus microtis) znatno brojniji u prašumama Bolivije i Perua nego što se dosad pretpostavljalo.
Riječ je o jednoj od najtajanstvenijih i najmanje poznatih vrsta divljih pasa na svijetu. Stekla je nadimak “pas duh” zbog svog iznimno skrivenog načina života, izoštrena sluha i snažna njuha, radi čega su susreti s njom u divljini prava rijetkost.
Do tih iznenađujućih rezultata istraživači su došli analizom podataka prikupljanih tijekom punih 25 godina na području Bolivije i Perua, koristeći pritom suvremene tehnologije i daljinska istraživanja.
Neprimijećen od ljudi
Stručnjaci su proveli 34 intenzivna istraživanja pomoću postavljenih fotozamki, ponajviše unutar zaštićenih biokulturnih krajolika šireg područja Madidi–Tambopata i Llanos de Moxos.
Tijekom tog dugogodišnjeg rada prikupljeno je ukupno 500 terenskih zapisa i više od 594 fotografije ovog skrovitog predatora, što predstavlja iznimno postignuće za vrstu koju gotovo nitko nikada nije vidio uživo. “Najviše nas je iznenadilo to što su kratkouhi psi mnogo brojniji nego što smo zamišljali, unatoč tome što je riječ o gotovo mitskoj zvijeri”, pišu autori.
Prikupljene snimke jasno prikazuju anatomska obilježja ove neobične amazonske vrste, koja ima gusto i tamno krzno u nijansama od crnkasto-sive do crvenkasto-smeđe boje. Životinja se ističe velikom glavom, malim i zaobljenim ušima, kratkim nogama te dugim, kitnjastim repom. Za razliku od ostalih divljih pasa s tog područja, ovaj predator ima i djelomične plivaće kožice na šapama.
Dobiveni podaci iz fotozamki ukazuju na to da duboko u brdovitim šumskim predjelima živi oko 15 jedinki na 100 km². S takvom gustoćom populacije, ova je vrsta brojnija od velikih zvijeri poput jaguara – iako je i dalje rjeđa u usporedbi sa srednje velikim grabežljivcima poput ocelota.
Pretežito je aktivna danju, s izraženim vrhuncem aktivnosti u razdoblju između 6 sati ujutro i podneva. Njezina sklonost brdovitim šumama te izbjegavanju blizine riječnih tokova objašnjava zašto je toliko dugo ostala neprimijećena od ljudi.