Autor	Objavljeno	Portal	Original
Tomislav Soldo	Četvrtak, 18. lipnja 2026. u 15:06	Dnevno	Otvori

Drama u podcastu, branitelj tražio prekid snimanja: ‘Mene je to sramota, kakav heroj’

nije prihvatio

Podcast urednika i voditelja Borne Marinića “Gdje si bio ’91?”, etablirao se kao jedan od najvažnijih digitalnih formata za dokumentiranje usmene povijesti Domovinskog rata, donoseći gledateljima nefiltrirane i duboko osobne sudbine izravnih sudionika obrane suvereniteta Republike Hrvatske. Kroz formu dugih, analitičkih intervjua, ovaj podcast sustavno osvjetljava strateške i taktičke detalje ključnih bitaka, ali i profil ljudi koji su iznijeli teret rata. Posljednje gostovanje, u kojemu je sugovornik bio Ilija Zirdum, heroj obrane mitskih Bogdanovaca, izazvlo je golemu pozornost javnosti nakon što je na društvenim mrežama objavljen dramatičan i emotivan isječak koji je umalo bio izbačen iz konačne montaže na zahtjev samog gosta.

Gost podcasta, Ilija Zirdum, u obranu domovine uključio se u srpnju 1991. godine na stadionu Cibalije u Vinkovcima, nakon čega je sudjelovao u borbenim akcijama prema Mirkovcima, na Lužcu te na osiguranju strateškog “Kukuruznog puta”. Njegov ratni put kulminirao je u Bogdanovcima, selu udaljenom šest kilometara od Vukovara koje je zbog svog položaja s pravom ponijelo povijesni naziv “vrata Vukovara”. Ondje je, kao dvadeset-jednogodišnji mladić, u žestokim borbama 29. listopada 1991. godine teško ranjen primivši čak šest metaka, a nakon dugotrajnog liječenja i proboja u ljetnoj odjeći, trauma i ponos iz tih dana trajno su obilježili njegov život i status među suborcima.

Središnji zaplet objavljenog video-isječka nastao je u trenutku kada je voditelj Borna Marinić izravno oslovio svog gosta herojem, što je izazvalo trenutnu, oštru i duboko iskrenu reakciju skromnog branitelja koji je odbio takvu kvalifikaciju. Marinić je inzistirao na svom stavu, rekavši sugovorniku: “Za mene si heroj, oprosti, ispričat ću ti se još 500 puta, za sebe nemoj biti, za mene ćeš biti, nećemo se sad posvađati.” Taj verbalni sukob oko percepcije ratne žrtve ogolio je vječni generacijski i društveni jaz između onih koji su povijest pisali svojom krvlju i onih koji im danas odaju počast.

Odbijanje statusa heroja

Vidno uznemiren upotrebom te teške riječi, Ilija Zirdum je odmahujući rukom prema kameri zatražio prekid snimanja, objašnjavajući kako osjeća duboki sram i nelagodu kada ga se izdvaja na taj način. U razgovoru je bez ikakve zadrške opisao ljudsku stranu rata i strah s kojim se suočavao na prvoj crti bojišnice: “Da, nećemo se svađati, nemoj da se svađamo, meni je to, kako da ti kažem Borna, mene je to sramota, kad tako netko kaže, aj da ovo ne snimaš više. Kakav ku*ac pi?kin, nemoj me, kakav heroj je*ote da te je*o. Pa ja sam znao sto puta umrijeti od straha.”

Kada ga je Marinić pokušao navesti na razmišljanje o tome što bi bilo da su neprijateljski geleri i meci otišli samo milimetar dalje, sugerirajući da bi u tom slučaju bio slavljen kao heroj koji je dao život za domovinu, Zirdum je ostao nepokolebljiv u svom stavu. Njegov odgovor precizno definira tanku granicu između života i smrti na bojišnici, kao i njegov stav prema poginulim suborcima: “Pa bio bi samo poginuo, i ništa drugo i dalje ne bi bio heroj.”

Zirdum je potom pojasnio kako pravim herojima smatra isključivo one koji su položili svoje živote na oltar domovine, a koji su u povijesnim narativima nepravedno zapostavljeni u odnosu na preživjele svjedoke. Spominjući svog poginulog suborca, istaknuo je kako je preživljavanje često bilo stvar pukog slučaja, a ne osobne zasluge: “Stipa Kulić nije dobio, nije ga okrznulo, a dao je puno više nego ja. E sad vidi, što sam ja imao sreće u nesreći pa nisam poginuo, ne mogu se nazvati herojem, ne mogu, meni je to neugodno.”

Val oduševljenja na društvenim mrežama

Objava ovog necenzuriranog isječka na Facebook stranici “Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat” izazvala je lavinu reakcija, a građani i branitelji su u komentarima, koji su u nastavku gramatički ispravljeni i standardizirani, masovno podržali Zirdumov stav, prepoznavši u njemu istinsku ljudsku veličinu. Jedan od gledatelja u svom je osvrtu sažeo bit ove rasprave, istaknuvši: “Veličina pravih heroja je upravo ovo. Skromnost, samozatajnost… Pravi heroji uvijek spominju da su heroji drugi branitelji, a ne oni sami.” U komentarima se naglašava i psihološka distanca između aktera i promatrača rata uz zaključak da se svi istinski heroji zapravo smatraju običnim ljudima koji su instinktivno djelovali u odlučujućim situacijama, dok im se oni koji to nisu doživjeli opravdano dive.

Nadalje, u javnom prostoru ispod objave razvila se rasprava koja se dotaknula i šireg društveno-političkog konteksta te statusa braniteljske populacije u suvremenom hrvatskom društvu. Dio pratitelja izrazio je otvoreno žaljenje što ljudi takvih moralnih nazora nemaju veći utjecaj na upravljanje državom, ističući kako su upravo oni svojim izravnim sudjelovanjem u obrani to najviše zaslužili, za razliku od onih koji danas vode političke procese.

Opći zaključak javnosti koja prati Marinićev rad sažet je u kratkim, ali iznimno snažnim porukama podrške u kojima gledatelji poručuju da je heroj teška riječ, ali da je gost ovog podcasta jednostavno ljudina. Korisnici društvenih mreža složili su se u ocjeni da je upravo zbog takvog beskompromisnog stava, skromnosti i odricanja danas uopće moguća samostalna hrvatska država.