| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Zlatko Govedić | Četvrtak, 18. lipnja 2026. u 12:25 | Dnevno | Otvori |
Pet morskih gorostasa snimljeno u blizini Jadrana: Ova vrsta može težiti i do 50 tona
RIJEDAK PRIZOR
U moru sjeverno od grčkog otoka Lefkade u Jonskom moru nedavno je snimljeno jato od najmanje pet jedinki ugroženih ulješura. Videozapis koji kruži društvenim mrežama prikazuje ove velike morske sisavce kako mirno plivaju i međusobno se druže u neposrednoj blizini malog plovila s kojeg su ih putnici snimali, ne pokazujući pritom nikakve znakove uznemirenosti.
Pojava ovih kitova uslijedila je nakon što su grčki ribari već ranije izrazili zabrinutost zbog uočavanja morskih pasa i riba napuhača u područjima Beocije, Eubeje i Atike. Ipak, stručnjaci ističu da pojava ovih morskih sisavaca u Jonskom moru ne bi trebala zabrinjavati lokalno stanovništvo i turiste.
Ulješura (Physeter catodon) je najveći kit zuban i ujedno najveća životinja sa zubima na Zemlji, čiji mužjaci mogu dosegnuti dužinu do 18 m i masu do 50 tona. Grčka morska prostranstva, a posebno područje južno od Krete, predstavljaju jedinstveno stanište na globalnoj razini u kojem se ova vrsta razmnožava tijekom cijele godine, piše NewsIT.
Ugrožena vrsta
Ovi kitovi preferiraju velika morska prostranstva i duboke vode duž cijelog Helenskog jarka, uključujući Jonsko more, vode južno od Peloponeza, zapadno od Krete te istočno od otoka Roda, gdje na odgovarajućim dubinama pronalaze hranu.
Njihov se plijen uglavnom sastoji od divovskih lignji, što potvrđuju i česti ožiljci od prianjalki na koži kitova, dok manji dio njihove prehrane čini riba. Karakteristična osobina vrste je golema, gotovo kvadratna glava koja zauzima trećinu ukupne dužine tijela, a u njezinu se gornjem dijelu nalazi specifičan organ koji se naziva vorvanj (spermaceti).
Ulješure u Sredozemnom moru kontinuirano poduzimaju velike migracije unutar cijelog bazena, no njihova je ukupna populacija u Sredozemlju iznimno mala te se procjenjuje na manje od 2500 jedinki. Zbog toga IUCN ovu vrstu kategorizira kao ugroženu. Većina sredozemne populacije obitava u zapadnom dijelu Sredozemlja, dok procijenjena brojnost u istočnom dijelu, koji obuhvaća i Jadransko more, iznosi svega između 300 i 400 jedinki.
Bjesomučan izlov
Unatoč globalnoj prisutnosti u svim oceanima, populacija u Sredozemlju genetski je izolirana od one u Atlantskom oceanu. Zbog činjenice da obitavaju na mjestima gdje se dno naglo obrušava u velike dubine, njihova opažanja u Jadranskom moru vrlo su rijetka.
Prisutnost ulješura na tom području bilježi se tek povremeno, i to isključivo uz pomoć akustičnih uređaja za snimanje zvuka u dubokom južnom dijelu Jadrana te u blizini Otrantskih vrata.
Glavni razlog povijesnog i trenutačnog opadanja broja ovih životinja jest intenzivan kitolov, posebice tijekom 1960-ih i 1970-ih, kada se godišnje ubijalo više od 20.000 jedinki radi trana, ambre i tvari iz glave. Međunarodna zabrana lova iz 1985. donesena je kasno, pa se današnja globalna populacija procjenjuje na tek oko 10.000 jedinki. Danas su sredozemne ulješure dodatno ugrožene zbog zaplitanja u ilegalne ribarske mreže te fatalnih sudara s brodovima.