Autor	Objavljeno	Portal	Original
Zrinka Požežanac	Srijeda, 17. lipnja 2026. u 14:25	Dnevno	Otvori

Donosimo svjedočanstvo bivšeg sotonista Marija koje će vas prikovati za stolac: ‘Ušao sam iz znatiželje’

RAZGOVOR ZA DNEVNO

Mario Blažević iz Zagreba godinama je bio član sotonističkog bratstva Rozenkrojcera koje je djelovalo u središtu Zagreba. Tek nakon što je osvijestio prirodu organizacije kojoj je pripadao i posljedice koje je ona ostavila na njegov život, shvatio je koliko ga je to bratstvo udaljilo od obitelji, ali i od vjere u Isusa Krista.

U prvom dijelu svoga svjedočanstva za naš portal Mario je govorio o tome kako je ušao u bratstvo te o teškim duhovnim borbama i demonskim tlačenjima koja su obilježila njegov izlazak iz okultnog okruženja. U nastavku donosimo drugi dio njegova svjedočanstva, u kojem upozorava na opasne okultne prakse i stvarnosti kojima se mnogi ljudi, često i sami vjernici, izlažu ne sluteći njihovu duhovnu pozadinu. (Prvi dio svjedočanstva čitajte ovdje)

Blažević danas na poseban način ističe ono što smatra jednom od najvećih zabluda današnjice; nevjeru u postojanje zla i Sotone. Prema njegovu iskustvu, upravo se kroz takvu ravnodušnost i nijekanje djelovanje Zloga najuspješnije prikriva, dok istodobno neprimjetno razara ljudske živote, obitelji i odnos s Bogom.

*Vjera na dnevno.hr: Koje su najčešće zablude koje danas ljudi imaju o magiji, okultizmu i sotonizmu?

Mario Blažević: Koja je najveća zabluda sotone? Da on ne postoji! Danas mnogi na magiju gledaju kroz Netflix serije i filmove pa misle da je riječ samo o fikciji ili mašti. Međutim, dio ljudi i dalje se bavi različitim oblicima okultizma, alternativnim duhovnim praksama i “energetskim” iscjeljivanjem, a neki od njih tu djelatnost i formalno prijavljuju te plaćaju porez u Hrvatskoj. Prema navodima koji se često spominju u javnosti, takvih je oko 35.000 onih koje se bave olkultnim i plačaju porez državi, dok je broj svećenika u Hrvatskoj oko 4.000.

Ljudi i dalje često posjećuju vidovnjake, bioenergičare ili razne “iscjelitelje”, najčešće u potrazi za rješenjem zdravstvenih, emocionalnih ili životnih problema. Međutim, takvi pristupi ne nudestvarna i trajna rješenja, a može se dogoditi i da se osoba dugoročno osloni na stalne odlaske i savjete, umjesto na konkretno liječenje ili stručnu pomoć. Ljudi potroše i po nekoliko tisuća eura, a stanje se ne mijenja. Plaćaju da ih ubijaju, a ne liječe. “Ne bojte se onoga koji može ubiti tijelo, nego koji može ubiti i dušu i tijelo.”

*Vjera na dnevno.hr Mnogi ljudi smatraju da su tarot, horoskop ili “bezazlene” energetske prakse samo zabava. Iz vašeg iskustva, koliko su takve stvari opasne?

Mario Blažević: Dugo sam i sam razmišljao da su tarot, horoskop i slične prakse samo oblik zabave ili način da čovjek „zaviri“ u budućnost. Često se čine bezazlenima jer su predstavljene kroz igru, psihologiju ili opušten razgovor o energijama i sudbini. Međutim, iza tih pojava stoji i širi kulturni i povijesni kontekst, a jedan od najpoznatijih ljudi povezanih s modernim okultizmom je Aleister Crowley. On je sam sebe nazivao antikristom. Aleister Crowley bio je britanski pisac, okultist, mistik i osnivač religijsko-filozofskog sustava poznatog kao Thelema. Zbog svojih ideja i načina života postao je jedna od najkontroverznijih osoba ranog 20. stoljeća. Često je sam sebe prikazivao kao osobu izvan društvenih i moralnih normi, a mediji su ga kasnije nazivali i „najzloglasnijim čovjekom na svijetu“.

Njegov lik se, između ostalog, pojavljuje i na naslovnici albuma Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band grupe Beatles, što pokazuje koliko je njegova figura ušla u popularnu kulturu.

Crowley je rođen 1875. u Leamington Spa u Engleskoj, u strogoj protestantskoj obitelji. Otac mu je bio bogati pivar i član religijske sekte Plymouth Brethren, što je snažno utjecalo na njegovo djetinjstvo. Nakon očeve smrti nasljeđuje imovinu i odlazi na studij u Cambridge, gdje razvija interes za književnost, filozofiju i ezoteriju. Krajem 19. stoljeća pridružuje se ezoterijskom redu Hermetic Order of the Golden Dawn, gdje uči ritualnu magiju, kabalu, astrologiju i ceremonijalne prakse. S vremenom dolazi u sukobe s članovima reda zbog svojih radikalnih stavova te ga napušta.

Crowley je putovao po svijetu — od Meksika do Indije i Egipta — gdje je proučavao: istočnjačke religije, posebno jogu i tantričke prakse ritualnu magiju, različite mistične sustave. Tijekom boravka u Egiptu 1904. godine tvrdio je da je primio „objavu“ od duhovnog entiteta. To iskustvo postaje temelj njegovog najvažnijeg djela The Book of the Law. Iz tog iskustva razvija sustav Thelema, čiji je osnovni princip: „Čini što hoćeš bit će sav zakon.“ To je sotonizam – suprotnost Isusu Kristu koji je ispunjenje svih zakona i proroka. Crowley je napisao brojna djela o magiji i simbolici, a posebno je poznat po radu na tarot prvom Tarot špilu. Danas se Aleister Crowley smatra: jednom od ključnih figura modernog okultizma važnim utjecajem na zapadnu ezoteriju i New Age pokrete osobom koja je snažno utjecala na modernu popularnu kulturu i interpretacije magije i rituala. Njegovo bratstvo i dalje postoji i kod nas u Zagrebu, pod nazivom O.T.O. – Ordo Templi Orientis.

Ljudi koji se na bilo koji način upetljavaju u ove prakse otvaraju vrata okultnim i zlim silama i posljedice se jasno očituju u njihovim životima. Čak i kad mislimo da je samo bezazlena igra u pitanju, iskustvo svjedoči, da na taj način otvaramo put zlodusima u naše živote i obitelji kršeći prvu Božju zapovijed. Posljedice su teške, od potpunih opsjednuća, a mogu biti prikrivene pod razne bolesti, psihička i mentalna oboljenja, financijska prokletstva, razorene brakove i obitelji. Posljedice osjećaju i djeca. O tome svjedoče brojni egzorcisti. Kad jednom otvorite vrata zlu, Sotona neće stati s uništenjem svega što imate, sve dok se osoba ne obrati ne vrati Kristu kroz sakramente Katoličke Crkve.

*Vjera na dnevno.hr Koliku su ulogu u vašem oslobođenju imali sakramenti, molitva i Crkva?

Mario Blažević: Danas vjerujem da čovjek bez sakramentalnog života i živog odnosa s Bogom ne može pronaći puninu za kojom njegova duša čezne. Može tražiti ispunjenje u znanju, uspjehu, moći, duhovnim tehnikama ili različitim životnim iskustvima, ali ništa od toga ne može trajno ispuniti duboku potrebu za zajedništvom s Bogom. Kada ribu izvadite iz mora, ona ugiba jer je odvojena od izvora života. Kada iščupate drvo iz zemlje, ono se postupno suši i umire jer više ne prima hranu kroz svoje korijenje. Na sličan način, kada se čovjek udalji od Boga, počinje gubiti duhovnu snagu, mir i smisao i umire. Možda izvana i dalje funkcionira, radi, stvara i ostvaruje uspjehe, ali u dubini svoje duše osjeća prazninu koju ništa zemaljsko ne može ispuniti.

Sakramenti su za mene postali izvor milosti. Oni nisu tek vjerski obredi ili tradicija, nego stvarni susret s Bogom koji liječi, osnažuje i vraća čovjeka njegovu izvornom pozivu. Tek kada sam se počeo vraćati sakramentalnom životu, shvatio sam koliko sam dugo pokušavao ugasiti duhovnu žeđ na pogrešnim mjestima. Čovjek je stvoren za Boga i njegovo srce nikada ne nalazi potpuni mir dok se ne vrati svome Stvoritelju. Nemirna je duša moja dok se ne smiri u tebi Gospodine, rekao je sv. Augustin. Sve drugo može privremeno zaokupiti pažnju, ali ne može dati onu duboku sigurnost, ljubav i smisao za kojima ljudska duša neprestano traga.

Isus i danas osobno poziva svakoga od nas, jednako kao što je pozvao svoje učenike u Getsemanskom vrtu. U trenucima svoje najveće muke rekao im je: “Bdijte i molite da ne padnete u napast.” Taj poziv nije bio upućen samo njima, nego i svima nama. Živimo u svijetu punom kušnji, rastresenosti i različitih ponuda koje čovjeka mogu udaljiti od Boga. Zato nas Isus ne poziva na strah, nego na budnost. Kršćanski život nije pasivno čekanje, nego svakodnevna borba za dobro, istinu i vjernost Bogu. U toj borbi nismo prepušteni sami sebi. Molitva je snaga koja nas povezuje s Bogom i daje nam sposobnost prepoznati što dolazi od Njega, a što nas odvodi od Njega. Iz vlastitog iskustva naučio sam koliko čovjek može zalutati kada se osloni isključivo na vlastitu snagu, znanje ili osjećaje. Tek kada sam ponovno otkrio važnost molitve, sakramenata i povjerenja u Boga, počeo sam pronalaziti istinski mir. Molitva nije bijeg od stvarnosti, nego susret sa stvarnošću u Božjoj prisutnosti. Zato je Isusov poziv iz Getsemanskog vrta i danas jednako aktualan: bdijte i molite. Bdijte nad svojim srcem, svojim mislima i svojim odlukama. Molite kada ste jaki da ostanete ponizni, i molite kada ste slabi da ne izgubite nadu. Čovjek koji moli možda neće biti pošteđen kušnji, ali neće ostati sam u njima.

Bog nas neprestano traži i poziva k sebi. Na nama je da odgovorimo na taj poziv otvorenim srcem, svjesni da je jedino u Njemu moguće pronaći puninu života, istinsku slobodu i mir za kojim svaka ljudska duša čezne.

*Vjera na dnevno.hr Danas često upozoravate na sveprisutnost okultnog u društvu. Gdje vi vidite najveću opasnost za mlade i obitelji?

Mario Blažević: Najveću opasnost ne vidim samo u samim okultnim praksama, nego u činjenici da se one danas često predstavljaju kao nešto bezazleno, moderno ili kao put prema višem znanju, osobnom razvoju i duhovnosti. Mnogi mladi ljudi, kao što sam i ja nekada bio, ulaze u takve sadržaje iz znatiželje ili iz želje da pronađu odgovore na životna pitanja, a da pritom nisu svjesni koliko ih takvi putovi mogu postupno udaljiti od obitelji, vjere i stvarnog života.

Danas je pristup takvim sadržajima lakši nego ikada prije. Dovoljno je nekoliko klikova na internetu, gledanje videozapisa na YouTubeu ili čitanje literature koja se na tržištu nudi pod nazivima osobnog razvoja, alternativne duhovnosti ili samopomoći. Naravno, nije svaka takva literatura problematična, ali iz vlastitog iskustva znam koliko čovjek lako može prijeći granicu i početi ulaziti u područja koja ga postupno uvlaće sve dublje u okultno.

Jednom kada čovjek otvori vrata takvim sadržajima, često ni sam ne primijeti koliko se njegov način razmišljanja i života počinje mijenjati. Iz vlastitog iskustva mogu reći da najveća opasnost leži u tome što čovjek postupno počinje živjeti dvostruki život. Jedno lice pokazuje obitelji, prijateljima i kolegama, a drugo čuva za zajednicu ili učenja kojima je privržen. Počinje skrivati određene stvari od svojih najbližih, udaljava se od prijatelja i obitelji te sve više povjerenja polaže u skupinu kojoj pripada. Tako se postupno narušavaju odnosi, gubi se povjerenje, a obitelj, koja bi trebala biti oslonac i sigurna luka, dolazi u drugi plan. Čovjek s vremenom stvara različite maske za različite prilike, a pritom sve više gubi vlastiti identitet.

Posebno su ranjivi mladi ljudi koji traže smisao, identitet i pripadnost. Ako nemaju čvrste temelje u obitelji, vjeri i zdravim međuljudskim odnosima, lako mogu postati plijen različitih ideologija i skupina koje nude prividne odgovore na sva životna pitanja. Kada nestanu iskren razgovor, povjerenje, zajednička molitva i vrijeme provedeno zajedno, otvara se prostor za različite utjecaje koji mogu razdvojiti članove obitelji.

Zato vjerujem da je danas važnije nego ikada njegovati obiteljske odnose, sakramentalni život i osobnu molitvu. Isusove riječi iz Getsemanskog vrta: „Bdijte i molite da ne padnete u napast“ jednako su aktualne i danas. One nas podsjećaju da budemo budni, da pazimo čime hranimo svoj um i svoje srce te da ne zaboravimo gdje se nalazi pravi izvor snage.

To sam posebno naučio kroz vlastitu obitelj. Moja jedanaestogodišnja kći ima povjerenja u mene i povjerava mi svoje brige, strahove i loše snove. I sama je jednom preko interneta i YouTube sadržaja došla u doticaj s određenim okultnim temama koje su u njoj izazvale strah i noćne more. Takve situacije nismo rješavali zabranama ili panikom, nego razgovorom, zajedničkom molitvom i životom u sakramentima. Upravo tada sam još snažnije shvatio koliko je važna uloga roditelja. Ako dijete u roditeljima ne vidi primjer vjere, molitve, poštenja i povjerenja u Boga, teško će samo naučiti živjeti te vrijednosti.

Moje iskustvo naučilo me da čovjek ne pronalazi istinsku slobodu u tajnim znanjima, ezoterijskim učenjima ili obećanjima posebnih moći, nego u istini, ljubavi i odnosu s Bogom. Kada se udaljimo od toga izvora, postupno gubimo unutarnji mir. Kada mu se vratimo, ponovno pronalazimo smisao, snagu i sigurnost za sebe i svoju obitelj. Kao što riba ne može živjeti bez vode, niti drvo bez korijena, tako ni čovjek ne može pronaći puninu života ako je odvojen od Boga.

*Vjera na dnevno.hr Imate li dojam da su se okultne prakse danas normalizirale kroz društvene mreže, glazbu, filmove i popularnu kulturu?

Mario Blažević: Naravno. Danas se zlo rijetko pojavljuje u obliku kakav ljudi često zamišljaju. Sotona ne dolazi kao lik s rogovima i vilama koji otvoreno plaši ljude. Njegovo djelovanje mnogo je suptilnije. On se predstavlja kao nešto privlačno, dobro, mudro i poželjno. Upravo zato ga kršćanska tradicija često opisuje kao onoga koji oponaša svjetlo, nudeći privid istine kako bi čovjeka udaljio od prave Istine.

Najveća opasnost leži u tome što zna kako privući ljudsku pažnju i usmjeriti je na ono što nije bitno. Danas živimo u vremenu neprestane rastresenosti, gdje se čovjek lako izgubi u mnoštvu informacija, sadržaja i podražaja. Onaj tko uspije ovladati našim mislima, emocijama i željama, u velikoj mjeri može utjecati i na naše odluke. Zato je Isusov poziv na budnost toliko važan. Bdjeti nad svojim mislima, riječima i djelima znači preuzeti odgovornost za vlastiti duhovni život.

Grijeh ne nastaje odjednom. Najčešće započinje u mislima, zatim prelazi u riječi, a na kraju se očituje u djelima. Zato je važno paziti što dopuštamo da uđe u naše srce i naš um. Mnoge velike životne odluke, bilo dobre bilo loše, najprije su bile samo misao.

Posebnu važnost imaju riječi koje izgovaramo. U Svetom pismu vidimo da Bog stvara svijet svojom riječju. „Neka bude svjetlost“ – i svjetlost nastaje. Božja riječ je stvaralačka, živa i djelotvorna. Budući da je čovjek stvoren na sliku i priliku Božju, i nama je darovana snaga riječi. Našim riječima možemo graditi ili rušiti, liječiti ili ranjavati, donositi blagoslov ili stvarati razdor. Koliko je samo života promijenila jedna riječ ohrabrenja, ali i koliko je rana ostavila jedna izgovorena uvreda.

Zanimljivo je da i oni koji se bave okultnim praksama vrlo dobro razumiju važnost riječi. U različitim obredima velika se pažnja posvećuje točnom izgovaranju formula, zaziva i ritualnih tekstova. To pokazuje da postoji svijest o tome kako riječi imaju značenje i snagu. No, kao kršćani trebali bismo se zapitati razumijemo li i mi dubinu riječi koje slušamo i izgovaramo u liturgiji.

Koliko smo svjesni onoga što se događa kada svećenik na misi izgovara riječi posvete? Koliko razumijemo snagu Božje riječi koju slušamo u evanđelju? Koliko smo svjesni da svaka misa nije samo običan skup vjernika, nego susret s živim Bogom?

Isus je rekao: „Nebo i zemlja će uminuti, ali moje riječi neće uminuti.“ Njegova riječ nije prolazna poput ljudskih mišljenja i ideologija. Ona ostaje zauvijek, jer dolazi od samoga Boga. Upravo zato Božja riječ ima snagu mijenjati ljudska srca, oslobađati čovjeka od straha i vraćati ga na pravi put.
Ta riječ je i mene oslobodila.

Zbog toga je jedna od najvećih borbi današnjeg čovjeka borba za pažnju. Ako nas se uspije odvojiti od molitve, sakramenata, Božje riječi i tišine u kojoj možemo čuti Boga, tada vrlo lako postajemo podložni različitim utjecajima koji nas odvlače od onoga što je istinski važno. Zato je potrebno svakodnevno bdjeti, moliti i vraćati se Kristu, jer jedino u Njegovoj istini čovjek može pronaći slobodu, mir i sigurnost.

*Vjera na dnevno.hr Što biste poručili osobama koje su možda već uključene u neke oblike magije ili okultnih praksi, ali ne vjeruju da im to može naštetiti?

Poručio bih im da ozbiljno preispitaju ono čime se bave i da se momentalno odmaknu od takvih praksi dok nije kasno. Nekima te prakse gode i sjede na dva stolca, malo bi Bogu a malo vragu. Teško se je odreći moći koju daje sami sotona a daje ju.

Zato bih svakome tko je uključen u magiju, okultne prakse, zazivanja, proricanja, spiritizam ili slične oblike duhovnosti poručio: napustite to dok još možete. Nemojte čekati da posljedice postanu vidljive ili da izgubite ono što vam je najvrjednije. Nijedno tajno znanje, nijedna obećana moć i nijedno posebno iskustvo ne vrijede mira, slobode i odnosa s ljudima koje volite. Ako osjećate da ste otišli predaleko, nemojte se bojati potražiti pomoć.

Razgovarajte s osobama kojima vjerujete, sa svećenikom, duhovnikom ili članovima svoje obitelji. Uvijek postoji put povratka. Ja sam živi svjedok da čovjek može ponovno pronaći mir i slobodu kada se iskreno odrekne onoga što ga udaljava od Boga i vrati se molitvi, sakramentima i životu u istini.

Nitko nije toliko daleko da se ne bi mogao vratiti. Bog ne prestaje tražiti čovjeka, čak ni onda kada se čovjek udalji od Njega. Zato ne odgađajte odluku za sutra. Ako prepoznajete da vas nešto odvodi od mira, istine i ljubavi, imajte hrabrosti to ostaviti iza sebe i krenuti novim putem.

*Vjera na dnevno.hr Pričajte mi od Djevici Mariji, kakvu je ona ulogu odigrala na putu oslobođenja?

Mario Blažević: Kakvu bi majka ulogu odigrala kada je i sam bila predodređena od Boga da rodi sina Božjega. Majka na svoju djecu uvijek misli. Trebao sam se zvati Jura, a imam i sestru blizanku, a baka Ana je rekla: “oni su si sami dali ime. Neka se zovu Marija i Mario”. Naime, rođeni smo između velike i male Gospe. Na gospu Voćinsku 21.08. Sin se rodio na Gaospu Lurdsku, a kćer na Sve Svete, a žena na Ivana Krstitelja. Oženili smo se na anđele čuvare. Bog u svakom trenu našega života. Zavolio sam Gospu Pompejsku dao sam zavijet do kraja života moliti pompejsku devetnicu kao zahvalu za moje obraćenje. Utemeljitelj joj je Bartolo Longo, bivši sotonist danas svetac. Papa Lav XIV kada je postao papa zahvalio je Gospi od Pompeja. Toliko milosti u Mariji. “Sine evo ti majke, majko evo ti sina.”

*Vjera na dnevno.hr Kada danas pogledate svoj životni put, koja je najvažnija poruka vašeg svjedočanstva ljudima koji će čitati ovaj intervju?

Mario Blažević: Ako postoji jedna poruka koju želim ostaviti čitateljima, onda je to da čovjek može tražiti smisao, istinu i ispunjenje na mnogim mjestima, ali nijedno znanje, moć ili iskustvo ne mogu ispuniti ljudsko srce kao Bog. Ja sam tražio odgovore na različitim putovima, udaljio se od obitelji, vjere i sebe samoga, ali sam na kraju shvatio da se pravi mir nalazi u odnosu s Bogom, ljubavi prema bližnjima i životu u istini.

Nikada ne gubite nadu, bez obzira koliko daleko mislili da ste otišli. Uvijek postoji put povratka, jer Bog nikada ne prestaje tražiti čovjeka. On ostavlja devedeset i devet ovaca kako bi pronašao onu jednu izgubljenu. Takva je Njegova ljubav ne odustaje, ne zaboravlja i ne prestaje kucati na vrata ljudskog srca.

Moje svjedočanstvo nije priča o tami, nego o Božjem milosrđu. Nije priča o tome koliko čovjek može pasti, nego koliko ga Bog može podići. Zato vjerujem da nitko nije predaleko, nitko nije izgubljen i nitko nije bez nade. Bog i danas poziva svakoga od nas da Mu se vrati, jer jedino u Njemu možemo pronaći istinsku slobodu, mir i puninu života.