Autor	Objavljeno	Portal	Original
Andrija Kačić Karlin	Petak, 19. lipnja 2026. u 06:29	Dnevno	Otvori

Modrić zagrmio iseljeniku u Americi: ‘Pazi kako me voziš, u autu imaš 50 milijuna eura’

VRIJEDNA ROBA

Nacija je u šoku od lošeg izdanja Luke Modrića protiv Engleske, ali idemo se okrenuti jednoj drugoj temi. Ima tome negdje 21 godinu. I svjedočio sam tome kada je Luka Modrić prvi puta preletio Atlantik i igrao nogomet preko „velike bare”.

Mlada hrvatska nogometna reprezentacija pod vodstvom Slavena Bilića bila je tada na turneji po Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi (Chicago i Toronto), dogodilo se to 2005. godine na poziv naše iseljeničke zajednice. Koja je financirala sve troškove turneje. No, Hrvatima u dijaspori bilo je obećano da će u reprezentaciji biti tada najveće mlade zvijezde – Niko Kranjčar i Eduardo da Silva.

Zbog klupskih obaveza obojica su otkazali nastup na turneji. Početno oduševljenje Hrvata u Chicago i Torontu je naglom splasnulo kada su čuli da dolazi – okrnjena reprezentacija. Štoviše, bili su organizatori turneje čak ljutiti, tvrdeći da će se to odraziti s lošijom posjetom na tribinama i manjom zaradom.

‘Ma kakav Modrić, dajte nam Kranjčara’

Uzalud je Slaven Bilić, tadašnji izbornik mlade hrvatske reprezentacije, hrvatskim organizatorima govorio da dolaze i drugi dobri igrači, pa i Luka Modrić koji je odličan: “Ma, kakav Modrić, što će nam on? Gdje su nam Kranjčar i Eduardo?” Samo se to čulo…

Bio je to vapaj iseljenika koji je ušutkao i Bilića. No, Modrić je na toj turneji igrao sjajno, tako da su se nakon prve utakmice počeli pojavljivati transparenti: ‘Luka, ostani’, ali i drugi slični natpisi. Reprezentacija je igrala prijateljske utakmice protiv hrvatskih iseljeničkih klubova, tek toliko da znate.

Iseljenici su se družili s igračima, vodili ih na priredbe, u gradove, na izlete, pa čak i na vodopade Niagare… Sjećamo se jednog događaja iz Chicaga. U centar Chicaga išao je kombi koji je vozio nekoliko hrvatskih reprezentativaca na večernji izlazak. Vozač je bio dijete hrvatskih iseljenika, Phill Lisnich, sjajan momak koji se sam potrudio organizirati ovu turneju mlade reprezentacije. Iako iskreno razočaran što zbog obaveza u mladoj reprezentaciji nisu bili tada njene perjanice – Niko Kranjčar i Eduardo da Silva.

Voziš u autu 50 milijuna eura

I tako, slobodno vrijeme koristilo se za izlazak u grad, Phill Lisnich vodio je igrače na neku malu zabavu i tako jednom prigodom u tom kombiju, s početka priče, je bio i sam Luka Modrić. Htio je malo pogledati čikaške znamenitosti. S njim su bila i dva novinara, još dva igrača, pa i potpisnik ovih redaka.

I tako, upali Phill automobil, krene ‘u rikverc’, a mali Luka u šali, a tko zna možda je mislio i ozbiljno, kaže: “Phille, budi pažljiv, pa voziš u autu oko 50 milijuna eura. Još samo treba da nas pokupi neki šleper”.

“Pa, tko toliko vrijedi”, povikao je na to Phill Lisnich, a slijedio je Modrićev odgovor. “Pa, samo ja”, odvratio je Luka. Koji je tada igrao u zaprešićkom Interu.

Uopće nije bila šala

Eto, prošlo je sada već više i 20 godina od tog događaja, a cijena Luke Modrića bila je upravo tolika, kada je Real morao Tottenhamu isplatiti baš toliko novaca za transfer. A Luka Modrić postao je kasnije plaćen u tom Realu više nego Robert Prosinečki, Robert Jarni i Davor Šuker zajedno.

Što su u tom trenutku pomislili novinari u Modrićevom društvu? Ruku na srce, ta opaska današnjeg hrvatskog reprezentativnog kapetana činila nam se kao glupa šala.

Ipak to, izgleda, uopće nije bila šala, nego Lukino razmišljanje koje ga nije napuštalo niti jednog trenutka teške karijere u kojoj je postao prava veličina. Je li to bilo samopouzdanje ili ludilo? Svatko to može prosuditi sam za sebe, sada već s jako puno uspjeha koje je Modrić ostavio za sobom nakon te svojevremene američke turneje mladih hrvatskih reprezentativaca.

Luka je opet na američkom kontinentu, više od dva desetljeća kasnije. Ni kile viška, ni manjka, skoro pa isti. Na svom petom svjetskom prvenstvu. Bože, sjeti li se ikada tih pionirskih koraka po Americi?