Autor	Objavljeno	Portal	Original
Snježana Vučković	Utorak, 16. lipnja 2026. u 13:05	Dnevno	Otvori

Ratni zapovjednik odlučio prekinuti šutnju: ‘Ovo je prava istina o Škabrnji’

MILJANIĆA OVO JAKO BOLI

Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) uputila je oštar javni zahtjev i službeni apel Ministarstvu hrvatskih branitelja, tražeći hitan prekid prakse selektivnog pamćenja povijesti i uvrštavanje 5. rujna – Dana utemeljenja Samostalnog bataljuna Škabrnja – u službeni Kalendar obljetnica od nacionalnog značaja.

Iz udruge upozoravaju kako se državni vrh i estradne domoljubne elite, Škabrnje i njezinih heroja sjete isključivo 18. studenoga, kada pred upaljenim kamerama odrađuju protokolarni performans nad grobovima žrtava, čime se u javnosti stvara lažna slika o Škabrnji kao pasivnoj i bespomoćnoj žrtvi koja je pala u jednom danu.

“To je gruba povijesna neistina i uvreda za svakog hrvatskog ratnika koji je krvario u Ravnim kotarima jer rat tamo nije počeo onog dana kada je završio nezapamćenim masakrom, nego upravo 5. rujna
1991. godine, kada je pod vodstvom pukovnika Marka Miljanića osnovan Samostalni bataljun Škabrnja”, kažu iz udruge.

Žilavo su se branili od napada Ratka Mladića

Tada je, podsjećaju, šačica loše naoružanih domaćih sinova, opremljena uglavnom vlastitim lovačkim sačmaricama, karabinima i trofejnim puškama M-48 iz Drugog svjetskog rata, dok se automatska puška smatrala luksuzom koji je imao tek svaki peti ili šesti branitelj u rovu, odlučila reći “ne” trećoj vojnoj sili Europe i njezinim lokalnim krvnicima: “Bez ijednog tenka, oklopnog vozila ili ozbiljnog minobacačkog uporišta, kupujući oružje vlastitim novcem na crnom tržištu i izrađujući improvizirane ručne bombe od vodovodnih cijevi i eksploziva iz starih mina, ovi su ljudi puna tri mjeseca na svojim leđima držali nevjerojatna 32 kilometra dugu liniju fronte. Upornim i žilavim otporom, koji se oslanjao na stratešku uzvisinu Ražovljeve glavice, branitelji Škabrnje nanosili su gubitke i tjerali u očaj tehnički višestruko
nadmoćniji 9. kninski korpus, najveću i najjaču vojnu formaciju u bivšoj zločinačkoj JNA 9., pod zapovjedništvom ratnog zločinca pukovnika Ratka Mladića.”

U naoružanju branitelja Škabrnje osobitu je ulogu, po riječima Marka Miljanića, odigrao general Mirko Norac, jer bez pomoći koju je, u naoružanju, slao u Škabrnji branitelji ovog mjesta teško bi izdržali do 18. studenoga, već bi pali mnogo prije. A i o tome se danas šuti:

“Izdržali su bjesomučne tenkovsko-topničke napade koji su započeli već 17. rujna, preživjeli preko dvije tisuće projektila i razorne aviobombe u samo tjedan dana listopada te pokopali svog prvog heroja, zapovjednika Stanka Bilavera, još 5. listopada 1991. godine, kupujući time dragocjeno vrijeme za organizaciju obrane Zadra i cijele Hrvatske.”

Ratni zapovjednik: “Plaćamo cijenu malog mjesta u kojem se dogodio pokolj, a o obrani ni riječi”

Sa svim izrečenim slaže se ratni zapovjednik Škabrnje Marko Miljanić koji nam otkriva da se Škabrnja sa pripremom za rat započela još 1990. godine kada su prema tom mjestu usmjerene prve provokacije: “Ne mogu reći da Škabrnja nema pijetet od strane hrvatskog društva i na tome sam zahvalan. Međutim, činjenica je da smo se mi sve do pada krvavo i teško borili, a to za razliku od vukovarske bitke nije poznato, pa tako ispada da smo prekriženih ruku dočekali pad. Prava istina je da smo i prije nego što je 05. rujna osnovan Samostalni bataljun Škabrnja, mi imali dragovoljačke odrede koji su se pripremali za obranu sela”, kaže nam Miljanić.

On dodaje kako Škabrnja od konca rata plaća cijenu “malog mjesta”: “Vukovar je podnio veću patnju, u to nema sumnje i s pravom ga nazivamo Grad heroj. No, ako obratite pažnju na broj stanovnika, Škabrnja je izgubila više. Od 1900 mještana mi smo ih izgubili preko sto. Unatoč tome, ostali smo na marginama i isključivo na glasu kao malo mjesto u kojem je 18. studenog počinjen pokolj. Istina o našoj ustrajnoj borbi protiv Mladićevog korpusa je izostala.”

Na pitanje zašto su se već 90. pripremali za rat, Miljanić odgovara: “Škabrnju je zvijezda petokraka dva puta zapalila i to samo zato što je riječ o etnički čistom mjestu, tj. isključivo hrvatskom selu koje je u okruženju srpskih sela. Škabrnja je prvo spaljena nakon 2. svjetskog rata, pa iako je riječ o jednom od većih sela, u bivšoj državi smo posljednji dobili vodu, struju i telefon. Zato smo čim su počeli nemiri među Srbima i balvan revolucija – znali da ćemo im biti meta. Na žalost, bio sam u pravu.”

Mladić je u Škabrnji “pekao zanat”

Udruga UHBDR91. posebno naglašava povijesni i pravosudni apsurd prema kojem je krvnik Ratko Mladić upravo u Škabrnji “pekao zanat” za kasniji genocid u Srebrenici, zapovjedivši vlastitom rukom u svom ratnom dnevniku 17. studenoga da se to područje mora “zbrisati”, a usprkos tome nikada u Haagu nije optužen niti mu se sudilo specifično za masakr nad škabrnjskim civilima i braniteljima jer ga je haško tužiteljstvo hladnokrvno prekrižilo iz optužnice radi takozvane “ekonomičnosti postupka”.

“Dok god hrvatska država ne prizna 5. rujna kao datum od nacionalnog značaja, državni posjeti Škabrnji ostaju samo licemjerna politička predstava jer tim ljudima ne treba žalovanje nad njihovom smrću, nego državno priznanje za njihovu nadljudsku hrabrost i prkos kojim su utemeljili obranu domovine, budući da narod koji slavi samo svoje poraze i pokolje, a zaboravlja dane svog vojničkog organiziranja, gubi svoj povijesni identitet i dopušta da mu povijest kroje oni koji su ga pokušali uništiti.”