| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| S.V. | Ponedjeljak, 15. lipnja 2026. u 15:55 | Dnevno | Otvori |
Protekle subote u Maloj dvorani Vatroslav Lisinski pod izravnim pokroviteljstvom i u suorganizaciji Grada Zagreba održan je “Koncert partizanske pjesme”.
Iz Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata ’91. smatraju da je ovaj događaj “ogolio dvostruka mjerila i ideološku isključivost aktualne zagrebačke vlasti”:
“Dok gradonačelnik Tomislav Tomašević i njegova administracija bez ikakvih zadrški, pitanja ili administrativnih prepreka otvaraju vrata elitne gradske dvorane manifestaciji na kojoj se veličaju simboli propalog komunističkog sustava i vojske odgovorne za stravične poslijeratne zločine iz 1945., hrvatski branitelji i njihove udruge u vlastitom glavnom gradu tretiraju se kao građani drugog reda”, kažu u priopćenju.
Mladen Pavković kao predsjednik udruge i potpisnik priopćenja podsjeća da su i oni svojedobno tražili održavanje koncerta u Lisinskom:
“Kada je udruga UHBDR91. pokušala organizirati domoljubni koncert u Lisinskom, od nje su se ultimativno tražili popisi izvođača, detaljni repertoari i tone papira, da bi na koncu u startu bila glatko odbijena. Taj očiti nesrazmjer u postupanju jasno dokazuje da administrativni uvjeti, izgovori o ‘zauzetosti dvorana’ i tobožnja briga o javnom redu služe isključivo kao paravan za provođenje ideološke cenzure”, smatraju branitelji iz ove udruge.
Posebno je, dodaje Pavković, apsurdno što se partizanski repertoar u glavnom gradu “nasilno promovira javnim sredstvima”, iako u sudbonosnim danima 1991. te pjesme nitko nije pjevao: “Tijekom Domovinskog rata, dok se stvarala hrvatska država, hrvatski branitelji i narod snagu i moral pronalazili su isključivo u čistim domoljubnim pjesmama poput ‘Moje domovine’, ‘Bojne Čavoglave’ ili ‘Stop the War in Croatia’. Partizanski repertoar i crvena zvijezda petokraka tada su bili simboli agresorske JNA i paravojnih postrojbi koje su rušile Vukovar, Škabrnju, Voćin, Saborsko, Dubrovnik, Šibenik, Split, Zadar, Karlovac, Gospić, Županju, Vinkovce, Osijek i mnoge druge gradove i mjesta, i ubijale hrvatske građane.”
Oni koji danas najglasnije grme i traže zabrane domoljubne glazbe, pišu iz UHBDR’91. “većinom su se skrivali po podrumima i skloništima, kalkulirali s ishodom rata ili pobjegli u inozemstvo dok su goloruki mladići odlazili na prve crte bojišnice”;
“Političko i ideološko krilo propalog jugoslavenskog sustava prihvatilo je neovisnu Hrvatsku tek kao gotov čin nakon pobjede u Oluji. Takvima Hrvatska služi samo kao blagajna. Danas, kada su se ti isti kadrovi i njihovi ideološki nasljednici vratili na pozicije moći u medijima i lokalnim vlastima, oni kroz birokratsku cenzuru provode svojevrsnu osvetu nad simbolima Domovinskog rata. Za partizanski repertoar, koji se bez srama izvodi dok se u okolici Zagreba i dalje otkopavaju masovne grobnice nedužnih žrtava
komunističkog terora, ne traže se nikakva jamstva ni imena, jer ta glazba očito savršeno odgovara političkom svjetonazoru vladajuće platforme Možemo!”
S druge strane, dodaju, svakom projektu s naglašenim hrvatskim domoljubnim predznakom u startu se nameće teret sumnje i radikalizma, a birokratski aparat se koristi kao političko oružje za njihovo gušenje: “Pokušaj da se povijesni antifašizam iskoristi kao opravdanje za financiranje partizanskih zborova, dok se istodobno opstruiraju koncerti koji slave temelje suvremene i samostalne Hrvatske stvorene u Domovinskom ratu, predstavlja prvorazredni politički skandal. Ovakva selektivna tolerancija i agresivno nametanje jugoslavenskog narativa ne samo da vrijeđaju žrtve totalitarizma i hrvatske branitelje, već svjesno i namjerno produbljuju ideološki razdor među građanima Zagreba.”