| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| To.S. | Ponedjeljak, 20. travnja 2026. u 18:59 | Dnevno | Otvori |
Iskopavanja u Lewisvale Parku, nedaleko od Edinburgha, donijela su 2010. godine neočekivano otkriće koje je rasvijetlilo tajne rituale rimskih vojnika na samom rubu carstva. Prije nego što je na tom mjestu podignut kriket paviljon, arheolozi su iz zemlje izvukli jedinstven žrtvenik posvećen bogu Solu, izrađen od pješčenjaka i star oko 1.900 godina. Ovaj spomenik, visok 1,23 metra, predstavlja pobjedu svjetlosti nad tamom, a njegova najfascinantnija značajka je tehnička izvedba koja sugerira da je bio dio dramatičnih, skrivenih ceremonija u mraku podzemnih hramova.
Na vrhu spomenika isklesana su četiri ženska poprsja koja simboliziraju godišnja doba, dok središnji dio zauzima lice boga Sola okruženo zrakama. Ono što ovaj artefakt čini svjetskim unikatima jesu namjerno izbušeni otvori na mjestima očiju, usta i krunskih zraka boga Sunca. To je omogućavalo da se iza žrtvenika postavi izvor svjetlosti, stvarajući nadnaravan efekt u tami. Kako pojašnjava Fraser Hunter, kustos iz Nacionalnog muzeja Škotske, “u tami hrama vidjeli biste zrake i oči boga Sunca kako zure u vas”, što je vjernicima pružalo duboko mistično iskustvo.
Spomenik je izvorno bio ukrašen crvenom bojom i lovorovim vijencima, a podigao ga je vojni zapovjednik Gaj Kasije Flavijan u drugom stoljeću. On je vjerojatno zapovijedao obližnjom utvrdom Inveresk, postajom na Antoninovu zidu koja je štitila sjevernu granicu rimskog posjeda. Uz ovaj žrtvenik pronađen je i onaj posvećen Mitri, mitskom božanstvu povezanom sa Solom, koji je prema predaji rođen iz stijene. Ovi nalazi potvrđuju prisutnost Mitrinog kulta, isključivo muške zajednice koja se okupljala u podzemnim svetištima zvanim mitreji, piše Livescience.
Vjerovanja vojnika stacioniranih na opasnim granicama bila su prožeta potrebom za duhovnom utjehom i redom. Fraser Hunter ističe kako su ovi kultovi bili ključni za psihološku stabilnost legionara, jer su im Sol i Mitra davali “osjećaj da svijet ima svrhu i da postoji život nakon smrti”. Ritualno korištenje svjetlosti kroz probušeni kamen nije bila samo estetska odluka, već način da se u surovim uvjetima vojničkog života dočara prisutnost božanskog trijumfa nad kaosom i smrću.
Ovi iznimni povijesni predmeti nedavno su postali dio stalne zbirke Nacionalnih muzeja Škotske, gdje će od 14. studenog biti izloženi javnosti.
Pronalazak u Inveresku ostaje jedan od najvažnijih dokaza o vjerskom pluralizmu i složenosti rimskog vojnog života u Britaniji, pokazujući kako su se drevne tradicije prilagođavale lokalnim kontekstima najsjevernijih provincija. Tako će posjetitelji uskoro moći i sami svjedočiti pogledu boga koji je nekada bdio nad rimskim granicama.