| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Andrija Kačić Karlin | Ponedjeljak, 20. travnja 2026. u 14:51 | Dnevno | Otvori |
Postao je prava legenda prije raspada nekadašnje Jugoslavije, a svoj status nogometnog velikana utvrdio je i kasnije. Nedugo nakon što su reprezentativci Bosne i Hercegovine slavili protiv Velšana i Talijana, osiguravši odlazak na ovogodišnje Svjetsko prvenstvo, prisjećamo se koliko je značio Mehmed Baždarević, koji se svojom igračkom klasom svrstao u red najvećih nogometaša u povijesti sarajevskog Željezničara. No, tijekom karijere je zapamtio i jedan vrlo bolni udarac. Dogodio se u nekadašnjoj Jugoslaviji, a nakon raspada države, hvalio je način kako u nogometu rade Hrvati, s jasnom porukom koju je imao i za sve ostale.
Baždarevićev najbolniji udarac iz karijere na terenu se dobro pamti, a bilo je to dok je reprezentaciju Jugoslavije vodio Ivica Osim, još jedna legenda sarajevskog Željezničara. Bez Mehmeda Baždarevića je reprezentacija tadašnje države doslovce bila nezamisliva. No, on je učinio toliko ružan potez da se na raznim televizijskim postajama i u svijetu danima vrtjelo što se dogodilo na sarajevskom Koševu za vrijeme kvalifikacijske utakmice Jugoslavije i gostujuće Norveške.
Incident koji je izazvao Baždarević bio je baš neshvatljiv, u tom jednom trenutku, može se čak tako reći, bio je i pomračenje uma. U svojem je Sarajevu, u kojem je briljirao za Željezničar, u utakmici protiv Norveške odjednom pljunuo turskog suca Yusufa Namohlua. Za to nije imao nikakav povod, barem ne od suca Turčina.
Svi su na stadionu ostali šokirani kada su shvatili što se dogodilo, a Baždarević je za to bio kažnjen crvenim kartonom. Ljudi na tribinama su govorili: “Da nije čovjek prolupao.” No, nije ostalo samo na tome. FIFA je poznatoga Bosanca kaznila s jednom godinom suspenzije, a to je uključivalo i nastup na Svjetskom prvenstvu u Italiji 1990. godine. Uzaludne su bile žalbe i molbe koje je slao tadašnji Jugoslavenski nogometni savez.
O tome je Baždarević puno godina kasnije pričao s ogorčenjem: “Nažalost, toga se i danas dobro sjećam i žao mi je što se to sve dogodilo u mom gradu Sarajevu. Istina je sljedeća, igrač norveške reprezentacije me udario jako koljenom u glavu i bio sam potpuno nesvjestan. Onda sam pljunuo prema njemu, a ne prema sucu. Nisam pogodio. Dobio sam crveni karton i suspenziju godinu dana.”
“Ipak, žalio sam se i smanjena mi je kazna od strane krovne kuće svjetskog nogometa. Istaknuo bih da nisam tada imao podršku svog saveza i da sam sve sam ganjao. Nažalost, kazna jest smanjena, ali tek nakon SP-a u Italiji, Kasnije sam na utakmici s Turskom sreo spomenutog suca, koji je u međuvremenu umro. Ispričavao mi se zbog svega, ali nisam želio razgovarati s njime. Načinjena mi je tada velika nepravda”, rekao je Baždarević, smatrajući da nije smjelo biti drastične kazne.
Mehmed Baždarević rođen je 1960. godine u Višegradu. U sarajevskom Željezničaru bio je ‘od malih nogu’. Prvi put je igrao za Željezničar 1978. godine i do odlaska u Sochaux-Montbeliard, koji se dogodio 1987. godine, bio je kotač koji je vukao igru sarajevske momčadi. Najbolji i najvažniji igrač, vrhunski igrač. Tada su igrali i takvi majstori nogometa kao što su Baljić i Škoro, i uvijek pouzdani Šabanadžović, ali bez Baždarevića to ne bi funkcioniralo. Za njega nije bilo izgubljene lopte. Govorili su neki, koji se sjećaju i starijih asova, da je bio personifikacija samog velikog Alfreda Di Stefana. Izgarao je za svoju momčad. Za Željezničar je odigrao više od 300 utakmica, postigavši pri tome nešto manje od 100 golova.
U reprezentaciji je igrao skoro za sve postojeće selekcije u bivšoj državi. S olimpijskom reprezentacijom osvojio je brončanu medalju na Olimpijskim igrama 1984. godine u Los Angelesu. Za najjaču reprezentaciju tadašnje Jugoslavije debitirao je 1983. godine i igrao je do raspada zemlje. Nastupio je na Europskom prvenstvu 1984. godine.
Zbog incidenta sa sucem u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1990. kažnjen je godinom dana zabrane igranja za reprezentaciju i nije otišao na tu svjetsku smotru u Italiju, gdje je Jugoslavija došla do četvrtfinala i izgubila u raspucavanju s 11 metara od kasnije finalista, Maradonine Argentine. Za Jugoslaviju je odigrao 54 utakmice i postigao četiri gola. Dva puta je igrao i za Bosnu i Hercegovinu.
Baždarević je igrao za Željezničar dok ga je vodio Ivica Osim. Stigao je ‘Željo’ do finala Kupa, pa polufinala tadašnjeg Kupa Uefe, ali osvojenog trofeja nije bilo. Prešao je u francuski Sochaux, postao je klupska legenda. Odigrao je za ovaj klub gotovo četiri stotine utakmica. Svaku na istoj razini, maksimalnoj, on se nikad nije štedio.
Nakon toga igrao je kratko za Nimes Olympique i švicarski Etoile Carouge. Bilo je i priznanja. Dva puta je bio najbolje ocijenjen igrač prvenstva Jugoslavije, bio je najbolji strani igrač francuske Prve lige (1989.), a nakon što se posvetio trenerskom poslu, bio je i najbolji trener francuske Druge lige (2004.).
Prestao je igrati dok mu je bilo 38 godina, nakon čega se usmjerio u trenerske vode. Trenirao je klubove u Francuskoj (Istres, Grenoble, Sochaux), u Tunisu, gdje je s momčadi Etoile Sportive Du Sahel bio finalist Afričke lige prvaka, a bila je tu i epizoda u Kataru (Al-Wakrah). Krajem 2014. godine je postao izbornik reprezentacije Bosne i Hercegovine. Osvojio je prijateljski Kirin kup u Japanu nakon pobjede protiv domaćina, a 2017. dao je ostavku bosanskohercegovačkom savezu. Prethodno se nije uspio plasirati na Euro u Francuskoj 2016. godine, a momčad BiH stajala je loše u kvalifikacijama za SP u Rusiji 2018. godine. No, to nije umanjilo Baždarevićev ugled kod navijača. I dalje je bio omiljen, pamti se što je sve napravio ranije u karijeri.
O hrvatskom nogometu ima prekrasno mišljenje. Pamti se kako je govorio pohvalno o stvaranju novih igračkih i trenerskih vrijednosti u Hrvatskoj. “Hrvati su poslije raspada Jugoslavije prvi prihvatili i nastavili sa školom jugoslavenskog nogometa. Nastavili su stvarati prave, kvalitetne igrače i trenere. Imali su kontinuitet”, pričao je Baždarević.
“Srbija to nije imala, nije ni moja Bosna i Hercegovina, a ni druge države. O tome i često govorimo, volimo preskakati stepenice. Hrvatska je od svih nas najbolja”, naglasio je ovaj velikan iz BiH, koji je kroz godine dobro spoznao što treba za postizanje vrhunskih rezultata u nogometu.