Autor	Objavljeno	Portal	Original
Native team	Ponedjeljak, 20. travnja 2026. u 13:13	Dnevno	Otvori

Hrvatska u energetsku neizvjesnost ulazi otpornija i spremnija

BLAŽE OD 2022.

Najveći problem, odnosno neizvjesnost u energetici nije kad energenata ponestane, nego kad ponestane sigurnosti tko može isporučiti energent, kojim putem i po kojoj cijeni. Upravo to gledamo posljednjih tjedana na globalnom tržištu.

Promet kroz Hormuški tjesnac, jednu od najvažnijih energetskih arterija svijeta, naglo je pao. Iako se broj polako povećava, što je teško pratiti jer dio tankera plovi bez uključenog sustava za automatsku identifikaciju, daleko je to od uobičajenih 170 tankera dnevno. Posljedice se ne osjećaju samo na tržištu nafte, već poremećaji u zaljevskim tokovima pogađaju i plin, gnojiva te druge ključne sirovine. Zato aktualna kriza nije samo regionalni sigurnosni incident, već ozbiljan poremećaj u sustavu na kojem počiva velik dio svjetske opskrbe energijom.

U takvim okolnostima tržište reagira brzo i nervozno. Rastu cijene osiguranja, prijevoza i financiranja, a s njima i cijena same energije čemu svjedočimo proteklih dana. Medijska logika, kroz stalne izmjene naslova, izvanrednih vijesti i stalnih snimki novih udara dodatno pojačavaju dojam da se sve ubrzava. Iako, treba jasno reći da ovo nije kratkotrajan zastoj na jednoj točki tržišta. Riječ je o tome da je najvažniji ulaz na globalnu energetsku rutu postao nesiguran, a svi u lancu, od brodara i osiguravatelja do banaka i kupaca, u isto vrijeme traže alternativu koja je skuplja ili sporija. Ili jednostavno nedostatna.

Koliko je panika opravdana?

Za Europu ova kriza ipak ne bi trebala biti teža od plinske krize iz 2022. godine. Kontinent danas ima otporniju infrastrukturu i širu mrežu opskrbnih pravaca nego prije nekoliko godina. Europa više ne ovisi o jednom dominantnom izvoru i u novu rundu nestabilnosti ulazi pripremljenija nego tada. To ne znači da će ostati pošteđena rasta cijena, ali znači da više nije jednako ranjiva.

Manje optimističan dio slike odnosi se na trajanje trenutnog tržišnog pritiska. Tržište sve otvorenije računa s time da bi viša premija rizika mogla ostati ugrađena u globalnu cijenu energije dulje nego što se isprva očekivalo. Potražnja za energentima nije nestala i neće nestati. No, svaki barel nafte i svaki kubik plina sada nose dodatni trošak – skuplje osiguranje, skuplji transport, opreznije financiranje i opreznija ulaganja. Problem, dakle, nije u tome što svijetu treba manje energije, nego u tome što sigurnost opskrbe postaje skuplja.

U normalnim okolnostima tržište s vremenom pronađe ravnotežu. Visoke cijene potiču štednju, zamjene i nova ulaganja pa se pritisak postupno smanjuje. Ali to pravilo ne vrijedi u potpunosti kada je kriza istodobno tržišna i geopolitička. Cijena sama po sebi ne može otvoriti pomorski pravac, sniziti ratnu premiju osiguranja ni ubrzati plovidbu tankera. Zato se danas čini da bi nesigurnost mogla dulje ostati ugrađena u energetsku računicu.

Zato, ako pokušamo učiti iz povijesti, ova kriza nije čista repriza naftnog šoka iz 1973., izazvanog embargom arapskih proizvođača i naglim skokom cijena. Ona je prije hibrid nekoliko različitih epizoda. Po psihologiji tržišta bliža je 1979., odnosno drugom naftnom šoku nakon Iranske revolucije, kada je strah od daljnjih poremećaja bio gotovo jednako važan kao i stvarni fizički manjak. Po ranjivosti infrastrukture podsjeća na 2019., kada je napad na saudijska postrojenja Abqaiq i Khurais pokazao koliko jedan precizan udar može uzdrmati globalnu opskrbu naftom. A po logici plina i prilagodbe potrošnje priziva 2022., godinu u kojoj je Europa nakon prekida s Rusijom morala tražiti ravnotežu ne samo kroz nove dobavne pravce, nego i kroz štednju, promjenu ponašanja, veću energetsku učinkovitost i postupno uključivanje alternativnih izvora.

Što treba pratiti?

Prvi pokazatelj ostaje ritam prolaza kroz Hormuz koji se posljednjih dana ipak ubrzava. To je svakako pozitivna vijest, ali dok god promet ostaje duboko ispod uobičajene razine, tržište će funkcionirati u režimu povišene napetosti. Drugi važan element stanje je ključnih proizvodnih i izvoznih točaka u regiji, posebno brzina kojom se obnavljaju ukrcaji i vraća redovitost isporuka. Treći pokazatelj ponašanje je velikih azijskih kupaca. Ako Japan, Južna Koreja, Tajvan i Kina pojačaju nabavu iz drugih regija, Europa bi mogla osigurati dovoljno energenata, ali po osjetno višoj cijeni.

Važna su i prateća tržišta. Vozarine, ratne premije osiguranja, cijene rafinerijskih derivata, sumpora i gnojiva često prve otkrivaju je li riječ o prolaznom poremećaju ili o krizi koja se dublje ukorjenjuje. Ni odgovor svake pojedine države, ili u našem slučaju EU-a, neće biti nevažan. Treba pratiti što se događa sa strateškim rezervama, pravilima o popunjenosti skladišta, kao i eventualne mjere štednje. Sve to bi moglo snažno utjecati na tempo smirivanja situacije.

Zaključak je prilično jasan: nismo izvan dosega globalne oluje, ali nismo ni među onima koji će prvi osjetiti njezin najteži udar. Hrvatska danas ima energetsku infrastrukturu otporniju od većeg dijela neposrednog okruženja. LNG terminal na Krku, značajne strateške rezerve, rafinerijski kapaciteti te mreža naftovoda i plinovoda ne čine nas imunima na globalne poremećaje, ali znače da nismo prepušteni slučaju.

To, naravno, ne znači da ćemo izbjeći skuplju energiju. Malo je vjerojatno da će plin i naftni derivati ostati jeftini u svijetu u kojem geopolitički rizik ponovno snažno ulazi u cijenu. No, jednako bi pogrešno bilo zanemariti činjenicu da bi Hrvatska, upravo zahvaljujući onome što je godinama gradila, mogla proći podnošljivije od nekih drugih. U vremenima ovakve nestabilnosti infrastruktura više nije samo tehničko pitanje, nego važan oblik ekonomske sigurnosti.

U toj priči postoji i jedna tiša, ali važna poruka. Svaka ovakva kriza dodatno pokazuje koliko vrijedi imati raznolikiji i učinkovitiji energetski sustav. Veća učinkovitost, modernija mreža i postupno jačanje alternativnih izvora ne mogu preko noći ukloniti geopolitički rizik, ali dugoročno mogu smanjiti izloženost takvim šokovima.

Za Hrvatsku je zato najvažnije zadržati hladnu glavu. Globalna situacija jest ozbiljna, ali dočekujemo je spremniji nego prije nekoliko godina. To ne jamči niske cijene, ali povećava izglede za stabilniju opskrbu i više manevarskog prostora nego što ga imaju mnogi drugi. U vremenu kada energija sve manje ovisi samo o tržištu, a sve više o sigurnosti, infrastrukturi i strateškoj pripremljenosti, to je prednost koju ne treba podcijeniti.

Sadržaj omogućio PPD.