| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Eduard Petranović | Ponedjeljak, 20. travnja 2026. u 16:23 | Dnevno | Otvori |
Nova blamaža za Partiju: ‘Tito se okreće u grobu. Kad je on bio kandidat, barem su ljudi ustali iz kreveta’
TONE OPORBA
Dok Andrej Plenković mirno širi parlamentarnu većinu i učvršćuje kontrolu nad političkim prostorom, u SDP-u se nastavlja priča koju već mjesecima pratimo – priča o stranci koja sve teže drži konce u vlastitim rukama. Najnoviji događaj iz Splita samo je dodatno ogolio stanje koje se već dugo nazire, ali se sada više ne može sakriti.
Na papiru, splitski SDP dobio je novo vodstvo. Za predsjednika je izabran Sandro Glumac, čime je formalno zaključen proces koji je trebao označiti početak konsolidacije jedne od najvažnijih lokalnih organizacija stranke. No, ono što se događalo prije samog izbora zapravo je puno važnije od samog rezultata i govori više o stanju stranke nego bilo kakva službena izjava.
Naime, prema informacijama s terena, konvencija nije mogla ni započeti jer nije bilo dovoljno ljudi. Od ukupno 105 članova s pravom glasa, u dvorani se pojavilo tek njih 49. Nedovoljno za kvorum, nedovoljno za početak, nedovoljno čak i za osnovno funkcioniranje jedne političke organizacije koja pretendira biti alternativa vlasti.
Hajdaš na telefonu
Slijedilo je ono što su naši izvori opisali kao “spašavanje situacije u hodu”. Sat i pol vremena trajalo je zivkanje, traženje i nagovaranje ljudi da dođu. Ljude se tražilo po gradu, zvalo ih se, uvjeravalo, molilo da se pojave makar na kratko, samo kako bi se skupio minimalni broj potreban za održavanje konvencije. Kvorum je na kraju skupljen doslovno na rubu, dolaskom još nekoliko ljudi u posljednji trenutak, tek toliko da se procedura može formalno odraditi. Sve ostalo bilo je, kako kažu naši sugovornici, improvizacija i pokušaj da se izbjegne potpuni debakl.
Cijela situacija dodatno dobiva na težini kada se uzme u obzir da izbora u pravom smislu riječi – nije ni bilo. Glumac je bio jedini kandidat. Nije bilo borbe, nije bilo natjecanja, nije bilo čak ni simboličnog odmjeravanja snaga koje bi moglo mobilizirati članstvo. U takvim okolnostima, motivacija dodatno pada. “Kad imate jednog kandidata, ljudi nemaju osjećaj da odlučuju o bilo čemu. Sve je izgledalo prilično jadno”, kaže jedan od sudionika događaja.
Istodobno, vrh stranke nije bio u Splitu. Predsjednik Siniša Hajdaš Dončić nalazio se u Barceloni na skupu europskih socijalista, zajedno s tajnicom Matejom o kojoj smo pisali kao jednoj od onih koja vedri i oblači Zagrebom te Joškom Klisovićem, istaknutim čovjekom koji se iz javnosti nepoznatih razloga nije kandidirao za predsjednika zg organizacije. No, kako tvrde naši izvori, ni tamo nisu imali mira. “Cijeli vikend su visjeli na telefonu. Izlazili su sa sastanaka da bi zvali Split i pokušali skupiti ljude za kvorum. To im je, žale se oni sad, uništilo taj put”, tvrdi sugovornik iz stranke. Drugim riječima, dok su formalno sudjelovali na međunarodnom političkom događaju, u stvarnosti su gasili požar kod kuće.
Prema istim informacijama, ponovno su aktivirani i stranački operativci s Iblerova trga kako bi se osigurao minimalni broj ljudi. Takve scene, koje podsjećaju na krizni menadžment, a ne na političku organizaciju, postale su gotovo pravilo u SDP-u. Ono što se dogodilo u Splitu nije izoliran incident, nego logičan nastavak procesa koji traje već dulje vrijeme. Odlasci zastupnika, gubitak kontrole nad vlastitim ljudima, unutarnji sukobi i sve slabiji autoritet vodstva stvaraju sliku stranke koja se više bavi sama sobom nego politikom.
Split je u tom smislu samo ogledalo šireg problema. Grad koji bi trebao biti jedno od ključnih uporišta SDP-a danas pokazuje koliko je organizacija oslabljena i koliko je teško mobilizirati čak i vlastito članstvo. U isto vrijeme, politički protivnici ne miruju. HDZ koristi svaki takav trenutak za dodatno jačanje svoje pozicije, širenje većine i konsolidaciju vlasti. Razlika između dvije strane nikada nije bila očitija. Za komentar smo pitali SDP-ovog Mišela Jakšića, potpredsjednika SDP-a, saborskog zastupnika i gradonačelnika Koprivnice koji je od prošle godine povjerenik za Split. On smiruje situaciju: “Ja sam prije svega ponosan na ono što smo napravili u Splitu i izabrali smo starnačka tijela jednoglasnim odlukama, a znajući ljude koji su izabrani, siguran sam da će SDP biti najjača stranka u Splitu. Je li cijeli proces bio lagan, nije. Ali si tako moramo reći da splitski SDP na zadnjim izborima dobiva jednoznamenkasti postotak za gradonačelnika. Da je posljednji SDP-ov gradonačelnik splita završio u drugoj političkoj opciji i tako dalje. A posljednji predsjednik i kandidat za gradonačelnika je završio u programskoj koaliciji s HDZ-om. Zato smo sve u svemu napravili dobar posao”, rekao nam je Jakšić.
Stranka se gubi
Podsjetimo, ni zagrebački SDP nedavno nije prošao bez ozbiljnih repova. Tamo su unutarstranački izbori obilježeni skandalom s viškom glasačkih listića – situacijom koja bi u bilo kojem ozbiljnom sustavu automatski dovela do poništenja izbora. No, ovaj put sve je jednostavno gurnuto pod tepih, iako se identična stvar dogodila i 2024. godine kada su izbori zbog toga bili poništeni. Upravo ta dvostruka mjerila dodatno su uzdrmala povjerenje u proceduralnu regularnost unutar stranke.
Problem nije bio samo tehnički. U kontekstu ionako slabe izlaznosti, gdje gotovo polovica članstva nije ni sudjelovala u izboru jedinog kandidata, cijeli proces ostavio je dojam potpune apatije. Posebno je odjeknula činjenica da organizacija koja raspolaže sa stotinama ljudi raspoređenih po odborima i vijećima – dakle na raznim naknadama – nije uspjela mobilizirati ni vlastitu bazu za temeljni demokratski proces. To je dodatno pojačalo percepciju stranke kao aparata bez stvarne energije na terenu.
Uz to su isplivale i interne upute, takozvani “šalabahteri”, kojima se članovima sugeriralo kako glasati, što je dodatno kompromitiralo ideju slobodnog izbora. Kada se tome pridodaju tvrdnje o neformalnim strukturama koje povlače ključne poteze i kontroliraju procese iza kulisa, zagrebački SDP počeo je više nalikovati zatvorenom sustavu nego političkoj organizaciji. Upravo zato splitski scenarij s mukotrpnim skupljanjem kvoruma ne djeluje kao iznimka, nego kao logičan nastavak istog obrasca.
Dok se u SDP-u skuplja kvorum, u vladajućima se skupljaju ruke. Dok jedni pokušavaju održati osnovnu funkcionalnost, drugi grade političku stabilnost. To je možda i najprecizniji opis trenutačne političke situacije u Hrvatskoj. Izbor u Splitu, s jednim ponuđenim kandidatom, tako nije donio stvarni novi početak, nego je samo formalno zatvorio jedno poglavlje, ostavljajući sva ključna pitanja otvorenima. Može li se stranka uopće konsolidirati iznutra? Ima li snage vratiti političku relevantnost? I što je možda najvažnije – postoji li uopće jasna strategija kako izaći iz ovog stanja?
Za sada odgovori izostaju. Ono što ostaje jest dojam stranke koja gubi tlo pod nogama i koja sve teže pronalazi način da se vrati u ozbiljnu političku utakmicu. Ako je suditi po splitskoj konvenciji, SDP nije ni blizu rješenja. Naprotiv, čini se da se problemi tek gomilaju, a svaki novi događaj samo dodatno potvrđuje isti obrazac. U takvim okolnostima, pitanje više nije može li SDP preuzeti vlast. Pitanje je može li uopće stabilizirati sam sebe.
Za kraj, jedan je prekaljeni SDP-ovac sažeo nam situaciju u jednu rečenicu: “Nama kažu da smo komunjare, e pa eto mislim da se sada komunjara Tito okreće u grobu. Kad se za njega jedinog glasalo kao što mi sad imamo na stolu jednu ime za zaokružiti, barem se dizalo iz kreveta. Sad su ljudi lijeni doći u partiju i dati podršku kolegama”, rekao je.