| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| E.P. | Ponedjeljak, 20. travnja 2026. u 07:23 | Dnevno | Otvori |
Da Hrvatska nije rasprodalo zlato devedesetih: Danas bi imala pravo bogatstvo
STANJE U REGIJI
Dok središnje banke diljem svijeta već treću godinu zaredom gomilaju rekordne količine zlata, razlike među državama jugoistočne Europe nikada nisu bile izraženije. Na jednoj strani su zemlje koje čuvaju više od stotinu tona, a na drugoj one koje su – poput Hrvatske – ostale bez ijednog grama.
Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda i World Gold Councila, vodeća u regiji je Grčka s čak 114,7 tona zlata u svojim trezorima. Odmah iza nje je Mađarska sa 110 tona, koja je u posljednjih nekoliko godina dramatično povećala rezerve – još 2018. raspolagala je s tek tridesetak tona.
Treće mjesto drži Rumunjska sa 103,6 tona, a većina tog zlata potječe još iz razdoblja Nicolaea Ceausescua. Time se ove tri države jasno izdvajaju kao “zlatni klub” regije. Srbija se ističe kao najjača među državama izvan Europske unije, s ukupno 53,5 tona. Narodna banka Srbije posljednjih je godina intenzivno kupovala zlato, a samo tijekom 2025. povećala je rezerve za nekoliko tona. Uz to, gotovo cjelokupno zlato vraćeno je iz inozemstva – u švicarskim trezorima ostala je tek simbolična količina.
Bugari zanimljivi
Bugarska raspolaže s oko 41 tonom zlata, a njezina situacija posebno je zanimljiva jer je početkom 2026. ušla u eurozonu. Kao i druge države prije nje, morala je dio rezervi prenijeti Europskoj središnjoj banci, a uoči ulaska dodatno je povećala svoje zlatne zalihe, piše macroinfo.
Nakon vodeće skupine slijedi osjetan pad. Sjeverna Makedonija ima 6,9 tona, Slovenija 4,2 tone, Bosna i Hercegovina 3,5 tona, a Albanija 3,4 tone. Crna Gora raspolaže s oko 1,2 tone, no to zlato nije u bilanci središnje banke nego Ministarstva financija, jer potječe iz sukcesije bivše Jugoslavije.
Na samom dnu nalaze se Hrvatska i Kosovo – obje zemlje bez zlatnih rezervi.
Hrvatska je početkom 90-ih naslijedila 13,2 tone zlata iz bivše države. No 2001. godine Hrvatska narodna banka odlučila je prodati sve zlatne rezerve po tadašnjoj cijeni od oko 272 dolara po unci, čime je uprihodila približno 115 milijuna dolara.
Da je to zlato zadržano do danas, njegova bi vrijednost premašila dvije milijarde dolara. Unatoč tome, Hrvatska više od dva desetljeća nije držala zlato u svojim rezervama. Promjena se dogodila tek krajem 2022., uoči ulaska u eurozonu. Kako bi ispunila obveze prema Europskoj središnjoj banci, Hrvatska je morala osigurati dio rezervi u zlatu. Budući da ga nije imala, kupila je nešto manje od dvije tone i odmah ih prenijela na račune ESB-a.
Drugim riječima, zlato je kupljeno isključivo zbog tehničke obveze, a ne kao dugoročna investicija ili strateška rezerva.Važno je naglasiti da Europska središnja banka trenutno raspolaže s oko 507 tona zlata, no ono se vodi kao njezina imovina, a ne kao imovina pojedinih država članica. Zato se u ovakvim analizama uzima u obzir isključivo zlato koje je u bilanci nacionalnih središnjih banaka.
Osim same količine, važan je i udio zlata u ukupnim deviznim rezervama. U tom segmentu prednjači Grčka, gdje zlato čini čak 71 posto rezervi. Vrlo visoko je i Bugarska s oko 69 posto, dok Srbija drži gotovo 29 posto svojih rezervi u zlatu.
Mađarska, Slovenija i Rumunjska imaju nešto niže, ali i dalje značajne udjele, dok Bosna i Hercegovina i Albanija zlato koriste tek kao marginalni dio svojih rezervi. Ovi podaci pokazuju koliko različite strategije vode središnje banke u regiji. Dok neke aktivno kupuju i povećavaju zlatne rezerve, druge se oslanjaju na druge oblike imovine.
Sve to treba promatrati u širem globalnom kontekstu. U posljednje tri godine središnje banke diljem svijeta kupuju zlato u rekordnim količinama, često iznad tisuću tona godišnje, što je daleko iznad ranijih prosjeka.
Primjeri poput Poljske i Mađarske pokazuju da se zlato ponovno sve više smatra sigurnim utočištem u nestabilnim vremenima. Zanimljivo je i da je Slovenija 2025. prvi put nakon dva desetljeća ponovno kupila zlato, povećavši rezerve za nešto više od jedne tone. Iako je riječ o relativno malom iznosu, signal je jasan – povratak zlatu kao strateškoj imovini sve je vidljiviji i u ovom dijelu Europe.