Autor	Objavljeno	Portal	Original
Zlatko Govedić	Petak, 17. travnja 2026. u 16:58	Dnevno	Otvori

Zašto imamo crvenu kosu? Velika studija otkrila istinu staru 10.000 godina

EVOLUCIJSKO NASLJEĐE

Veliko genetičko istraživanje, koje je proveo tim američkih znanstvenika, otkrio je da prirodna selekcija u Europi aktivno odabire gen za riđu kosu već više od 10.000 godina. Drugim riječima, “riđokosi ljudi su pobjednici evolucije”.

U sklopu studije, objavljene u srijedu u časopisu Nature, stručnjaci su analizirali DNK uzorke s gotovo 16.000 drevnih ljudskih ostataka i više od 6.000 živih ljudi, znanstvenici su pružili uvjerljive dokaze da se biološka evolucija zapravo ubrzano nastavlja.

Cilj istraživanja zapravo je bio odgovor na šire pitanje je li ljudska evolucija stagnirala nakon pojave poljoprivrede. Rezultati dokazuju da se biološki razvoj nastavio nesmanjenim tempom, pri čemu je identificirano čak 479 genetskih varijanti koje je favorizirala prirodna selekcija.

Korisne osobine

Autori objašnjavaju da su geni povezani s riđom kosom, svijetlom puti, kao i oni koji utječu na podložnost celijakiji ili pak smanjuju rizik od dijabetesa, ćelavosti i reumatoidnog artritisa, u novijoj povijesti postali učestali.

“Možda je posjedovanje crvene kose bilo korisno prije 4.000 godina, a možda se pojavilo uz neku drugu, važniju osobinu”, ističu znanstvenici. Prijašnje studije pokazuju da takve karakteristike omogućuju učinkovitiju proizvodnju vitamina D, što je bila ključna prednost za preživljavanje u sjevernim klimatskim uvjetima s manje sunca. Također su ustanovili da se evolucijska selekcija ubrzala nakon prelaska s lovačko-sakupljačkog načina života na poljoprivredu.

Promjene, poput onih vezanih uz sintezu vitamina D, lako je razumjeti. Međutim, drugi su trendovi ostali zagonetni. Primjerice, mutacija koja povećava rizik od celijakije postala je češća unatoč tome što uzrokuje autoimuni poremećaj. To najvjerojatnije znači da je u određenom razdoblju pružala zaštitu od drugih patogena. S druge strane, geni koji potiču skladištenje masnoća postali su evolucijski nedostatak onog trenutka kada je poljoprivreda osigurala pouzdanije izvore hrane.