| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Zlatko Govedić | Nedjelja, 19. travnja 2026. u 07:54 | Dnevno | Otvori |
Britanski časopis Education and debate objavio je izvještaj o nesvakidašnjem slučaju u kojem su “tajanstveni glasovi u glavi” točno dijagnosticirali tumor na mozgu pacijentici u četrdesetim godinama. Sve je započelo jednog poslijepodneva prije 12 godina dok je čitala. Tišinu je prekinuo nepoznat muški glas.
“Molim vas, nemojte se bojati. Znam da vam je šokantno čuti me kako vam se obraćam na ovaj način, ali ovo je najlakši put kojeg sam se mogao sjetiti. Moj prijatelj i ja radili smo u dječjoj bolnici Great Ormond Street i željeli bismo vam pomoći”, poručio joj je glas.
Kako bi dokazali istinitost svojih tvrdnji, glasovi su joj otkrili tri informacije koje ona dotad nije znala. Pošto je provjerila njihove tvrdnje i uvjerila se u istinitost, žena se uplašila za svoje mentalno zdravlje pa se smjesta obratila svome liječniku opće prakse.
Hitno je upućena u psihijatrijsku kliniku gdje joj je dijagnosticirana funkcionalna halucinatorna psihoza. Psihijatar joj je propisao savjetovanje i antipsihotik tioridazin, nakon čega su glasovi nakratko utihnuli. Međutim, tijekom odmora simptomi su se vratili uz upozorenje da se odmah vrati kući radi liječenja. Po povratku, glasovi su postali još precizniji. Dali su joj adresu odjela za CT snimanja i inzistirali na pregledu jer ima tumor.
Iako nije bilo kliničkih indikacija za tu vrstu skupe pretrage, psihijatar je na kraju odobrio snimanje kako bi umirio pacijenticu. Naposljetku, CT nalaz potvrdio je postojanje parafalcidnog meningioma – tumora dugog 6,4 i širokog 3,8 cm koji je rastao između dviju moždanih hemisfera. Glasovi su se složili s odlukom o operaciji, a kada se pacijentica probudila iz anestezije, uputili su joj posljednju poruku: “Drago nam je što smo vam pomogli. Zbogom.”
Pacijentica se uspješno oporavila, a glasovi se nisu vratili ni dvanaest godina nakon zahvata. Stručnjaci pretpostavljaju da je pacijentica podsvjesno osjećala prisutnost tumora jer, iako mozak nema receptore za bol, ovojnice (meninge) imaju.
“Ovo je prvi i jedini primjer na koji sam naišao u kojem su auditivne halucinacije uvjerile pacijenticu u svoj iskreni interes za njezinu dobrobit, ponudili joj specifičnu dijagnozu (iako nije bilo kliničkih znakova koji bi ikoga upozorili na tumor), usmjerili je na tip bolnice koji je najbolje opremljen za njezin problem, izrazili zadovoljstvo što je napokon dobila tretman koji su za nju željeli, oprostili se od nje i nakon toga nestali”, zaključuje njezin psihijatar Ikechukwu Obialo Azuonye.