Autor	Objavljeno	Portal	Original
Snježana Vučković	Subota, 18. travnja 2026. u 06:40	Dnevno	Otvori

Kažu da je ovo najhrabriji hrvatski ratnik: Tigrovi i danas plaču kad se spomene njegovo ime

HEROJ NAD HEROJIMA

Jedan od najvećih heroja Domovinskog rata, Damir Tomljanović Gavran, rođen je na današnji dan 1968. godine, u Veljunu nadomak Senja.

Kada je tog kobnog 17. veljače 1994. prilikom izviđanja poginuo u samo 26.-toj godini na koti 1183 u mjestu Ruja, njegovi su suborci, priznaju – plakali kao mala djeca. Danas se s pravom pitaju, ako je Gavran poznat kao i “Tigar koji je išao prvi” u to najgore doba kao mladić pokazao neviđenu hrabrost i predodređenost za ratnog vođu, kako bi tek izgledao da je preživio i da danas slavi svoj 58. rođendan?

General Ante Gotovina i potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved uopće ne skrivaju da ga smatraju jednim od najvećih. Štoviše, Medved koji je i sam bio Tigar i Gavranov suborac, do danas ne prestaje tugovati za ovim senjskim ratnikom.

Zvali su ga “Tigar koji je išao prvi”

No, Gavran nije dugo bio samo Senjanin jer je naoružan prošao gotovo sve bojišnice diljem Hrvatske. Tijekom rata postao je i ostao jednim od Tigrova, pa ga svojim smatraju i Vukovarci, i Dubrovčani, i oni iz Iloka, Okučana, Novske, Slanog, Čepikuća, Konavoskih brda, Nove Gradiške, Tenje, Petrinje i Neuma.

Gavran bio je samozatajan, hrabar i odan, a zbog akcija koje je osobno predvodio, suborci su ga nazvali “Tigrom koji je išao prvi”, a kada u međusobnom razgovoru pričaju o njemu, kažu “naš Gavran”. Napominju da pod njegovim zapovjedništvom nikada nije bilo incidenata, te da to sve treba pripisati njegovom autoritetu:

“Strašno smo ga poštovali. Bio je strog, ali sami smo takav red željeli, bez tog reda ni rat ne bismo dobili. Nismo se usudili reći da se bojimo. Tko je pred njim mogao reći da se boji? Nismo mogli, iz poštovanja. Vodio je stotine akcija i izviđanja, ali nikada, ama baš nikada nismo upali u neku zasjedu. Nikada nas nije izložio pogibelji i u tome je veličina vođe. Treba to zahvaliti Gavranovom urođenom instinktu. Fascinantno je bilo gledati kako se pred našim očima razvija u velikog vojnika. To mogu samo izuzetni ljudi”, s poštovanjem se prisjećaju Tigrovi.

“Od mnogih kukavica je napravio istinske borce”

Bivši pripadnik Tigrova Ilija Vučemilović kaže kako Gavran nije “postavljen” za zapovjednika: “On je izabran od ljudi kojima se ‘nametnuo’ svojim prisustvom na terenu, uvijek s vojnicima. Gavran je, vjerujte, od mnogih kukavica napravio istinske borce. Iz najobičnijeg je vojnika znao izvući ono najbolje i to je osobina koja mora biti urođena. Kao čovjek, suborac i zapovjednik bio je uzor i vodilja svima nama. Bio je vođa. Kad ide Gavro, idemo svi. Bio je legenda Hrvatske vojske i Tigrova.”

Damir Tomljanović svoje dečke nikada nije motivirao pričom, nego djelom. Činio je to i na dan smrti: “Bilo je to na koti 1183, mjesto se zove Ruja, gdje smo štitili bok našeg položaja. U izviđanje smo krenuli Gavran, zapovjednik satnije i ja. Nije to bio jedan kobni rafal, pucalo se po nama dobrih petnaestak minuta. U jednom trenutku, bacili smo se na zemlju sva trojica, njih dvojica udesno, ja ulijevo”, prisjetio se Darko Katuša.

“Zovem, nitko se ne odaziva. Počnem puzati prema njima i vidim Gavrana kako nepomično leži. U prvi mah sam mislio da je zbog pada ostao bez svijesti. Opipao sam puls, bio je slabašan i tada sam vidio neveliku rupu na sljepoočnici. Nisam u tom trenutku vidio izlaznu ranu, a bila je golema. Izvlačili smo ga petnaestak minuta, išekivali helikopter koji smo odmah dozvali. Stigli su samo do Lukovog Šugarja kad je Gavran izdahnuo.”