| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Tomislav Fumić/7dnevno | Subota, 18. travnja 2026. u 19:45 | Dnevno | Otvori |
Prva godina pontifikata pape Lava protekla je u znaku teških kriza u svijetu, krvavih ratova i ekonomske neizvjesnosti. Kada je američki kardinal 8. svibnja prošle godine izabran za papu, nakon kratke konklave, sve je izgledalo mnogo optimističnije, iako se postavljalo pitanje odnosa između novog rimskog biskupa i američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji ni prije nego što je Robert Francis Prevost postao papa, nije bio harmoničan. Nakon smrti pape Franje postavljalo se i pitanje budućnosti Crkve, a Lav je vrlo brzo dao naslutiti svoju viziju budućnosti. Neki vide kontinuitet s Franjinim naglaskom na sinodalnost, milosrđe i brigu za marginalizirane, dok drugi primjećuju suptilne promjene u tonu i prioritetima. Buduće vrijeme Lav je označio kao “otvoreno putovanje koje treba otkriti”.
“Rat se vratio u modu i širi se ratni žar”, rekao je nedavno papa u razgovoru s diplomatima u Vatikanu i izrazio zabrinutost zbog eskalacije napetosti. “Načelo uspostavljeno nakon Drugoga svjetskog rata koje je nacijama zabranjivalo upotrebu sile za kršenje tuđih granica potpuno je potkopano.” Lav je nezadovoljan i slabošću “multilateralizma”, ideje da zemlje rade zajedno na rješavanju problema, i inzistira na “važnosti međunarodnog humanitarnog prava” koje, kako je rekao, mora “uvijek prevladati nad ambicijama zaraćenih strana”. Ističe da su Ujedinjeni narodi nastali iz tragedije Drugoga svjetskog rata radi očuvanja mira, te upozorava da se diplomacija koja “traži konsenzus” sada zamjenjuje onom “temeljenom na sili, bilo od pojedinaca ili skupina saveznika”.
Uz stalne napore da svijet postane mirno i dostojanstveno mjesto za život, papa Lav je proteklu godinu dana oštro osudio i pobačaj, surogatstvo i eutanaziju, braneći pravo na prigovor savjesti liječnika i zdravstvenih djelatnika, od onih koji odbijaju sudjelovati u pobačajima i potpomognutoj smrti do onih koji odbijaju vojnu službu. Papa je također izrazio žaljenje što se na zapadu sloboda izražavanja “brzo smanjuje” i upozorio na “novi jezik orvelovskog stila koji, u pokušaju da bude sve uključiviji, na kraju isključuje one koji se ne uklapaju u ideologije koje ga potiču”.
Papa je mnogo puta iskazao zabrinutost zbog postupanja s migrantima, upozorivši vlade da se ne koriste borbom protiv “kriminala i trgovine ljudima” kao izgovorom “za potkopavanje dostojanstva migranata i izbjeglica”. Na toj temi najviše je došao u sukob sa sadašnjom administracijom Donalda Trumpa, s time da se američki predsjednik ipak nije usudio izravno kritizirati papu. Dok je upozoravao na rastuće sukobe, objašnjavaju “vatikanolozi”, Lav je povukao neke paralele između današnjice i petog stoljeća, navodeći svetog Augustina, osnivača papinskog redovničkog reda, i njegovo ključno teološko i političko djelo “Božji grad”.
Lav je rekao da je društvo tada, kao i sada, bilo obilježeno migracijama, promjenjivim svjetskim poretkom i “promjenom ere”. “Ovdje sam da slušam”, često je ponavljao papa, a proteklu godinu primio je sve najvažnije svjetske čelnike kako bi od njih izravno mogao čuti sve što se događa u svijetu. Primio je i hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića, očito zainteresiran i za stanje u ovom dijelu svijeta, posebno u nemirnoj regiji Zapadnog Balkana.
Kardinal Timothy Radcliffe iz Ujedinjenog Kraljevstva opisao je Crkvu nakon razgovora pape i diplomata kao “potresenu vlastitim olujama, seksualnim zlostavljanjem i ideološkim podjelama” s kojima se treba suočiti “istinito, a ne plaho”. “Tijekom pontifikata Franjo se suočio sa snažnim otporom nekih konzervativnih kardinala prema njegovim reformama, posebno u pogledu ublažavanja pravila koja zabranjuju pričest razvedenim i ponovno vjenčanim katolicima te dobrodošlice homoseksualnim katolicima. No pokojni papa nije održao mnogo formalnih sastanaka s Kardinalskim zborom pa su kardinali tijekom sastanaka održanih prije posljednje konklave rekli da bi to budući papa trebao promijeniti”, konstatira CNN.
Lav je prihvatio tu preporuku i namjerava se svake godine konzultirati s tim svjetskim tijelom dok obavlja ono što je opisano kao “visoka i teška odgovornost” njegova ureda. Sljedeći sastanak održat će se 27. i 28. lipnja ove godine, nakon čega će se održavati tri do četiri dana svake godine. Sve je bilo odlučeno 8. svibnja 2025. kasno popodne na konklavi u Vatikanu, iza zatvorenih vrata u Sikstinskoj kapeli. U 18.07 pojavio se bijeli dim, što je značilo da su kardinali izabrali novog Petrova nasljednika. Amerikanac Robert Francis Prevost izabran je za 267. papu u povijesti u dobi od 69 godina. Nakon konklave koja je trajala jedva 24 sata, 133 kardinala izbornika postigla su dogovor nakon samo četiri glasanja. Tijekom svog blagoslova Urbi et Orbi iz lođe bazilike novi papa najavio je mir svijetu, i to “razoružavajući mir”.
U prisutnosti 156 vladinih delegacija iz cijeloga svijeta Lav XIV. proslavio je 18. svibnja službenu misu inauguracije svoje petrovske službe na Trgu sv. Petra. Tijekom slavlja pred oko sto tisuća ljudi primio je palij, liturgijski šal od bijele vune koji su nosili nadbiskupi, i Ribarov prsten, koji predstavlja autoritet pape i nasljedstvo apostola Petra. Lav XIV. također je predsjedao “obredom poslušnosti” s 12 predstavnika katoličkih vjernika. U svojoj propovijedi poglavar Katoličke crkve poručio je da će svoju službu usmjeriti na “ljubaznost”. Izrazio je želju da vidi “ujedinjenu Crkvu, znak jedinstva i zajedništva, koja postaje kvasac za pomireni svijet”.
“Pape odlaze, Kurija ostaje.” U svom prvom govoru vatikanskim zaposlenicima okupljenima u dvorani Pavla VI. Lav XIV. izgovorio je ovu izvanrednu frazu i odao počast svojim suradnicima. Njegove su riječi protumačene kao želja da se počne u duhu timskog rada i poštovanja. Novi je papa, također, osigurao “konklavni bonus” od 500 eura za zaposlenike, koji njegov prethodnik nije dao.
U srpnju je Lav XIV. otišao na svoj prvi odmor u Castel Gandolfo jugoistočno od Rima, bivšu ljetnu rezidenciju papa Benedikta XVI., Ivana Pavla II. i njihovih prethodnika. Njegov brat Ivan otkrio je da Lav XIV. uživa u Castel Gandolfu i da će onamo redovito odlaziti na odmor. Papa više ne boravi u Apostolskoj palači jer ju je papa Franjo pretvorio u muzej, nego u Villi Barberini, još jednoj rezidenciji koja pripada Svetoj Stolici.
A 9. srpnja primio je ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, s kojim se već sastao 18. svibnja tijekom svog imenovanja za rimskog biskupa. Tijekom ovoga novog susreta ponovno je izrazio spremnost da bude domaćin “pregovora” između ruske i ukrajinske strane u Vatikanu. Tjedan dana usred ljeta stotine tisuća mladih ljudi, mašući zastavama iz cijelog svijeta, izlaze na ulice Rima za Jubilej mladih. To je prvi veći susret pape Lava XIV. s mladima. Tijekom tih dana pozvao je izaslanstva da šire mir. Jubilej je kulminirao u Tor Vergati, gdje je, prema riječima organizatora, milijun mladih sudjelovalo u bdjenju i misi s papom, koji ih je pozvao da “strastveno traže istinu”.
Lav XIV. slavi prvu kanonizaciju svog pontifikata proglašavajući Piera Giorgia Frassatija (1901. – 1925.) i Carla Acutisa (1991. – 2006.) svetima tijekom mise na Trgu sv. Petra. U svojoj propovijedi novi papa potaknuo je mlade ljude diljem svijeta da ne “trate” svoje živote, nego da postanu sveci “njegujući ljubav prema Bogu” i prema siromašnima. Datum kanonizacije dvojice vrlo popularnih mladih svetaca doživio je neke promjene, Carlo Acutis trebao je biti proglašen svetim 27. travnja – događaj odgođen zbog Franjine smrti – a Frassati 3. kolovoza. U rujnu prošle godine papa je imenovao Filippa Iannonea prefektom Dikasterija za biskupe, što je dužnost koju je on obnašao prije izbora. Kao svoju zamjenu na toj ključnoj poziciji u vatikanskoj upravi, na kojoj je Prevost bio samo od 2023. do 2025., odabrao je čovjeka iz Rimske kurije. To je bio prvi put da je papa imenovao prefekta.
U prvom apostolskom pismu Lava XIV. pod naslovom “Ljubio sam te” istaknuta je ostavština pape Franje i posvećenost “ljubavi prema siromašnima”. Skrećući pozornost na siromašne, što bi trebao biti smjer Katoličke crkve, novi papa poziva kršćane da odbace ideologije koje vode do nepokretnosti ili održavaju “ekonomiju koja ubija” te da osude “strukture nepravde”. Slijedeći stope svog prethodnika, Lav XIV. ponavlja svoju poruku u korist migranata, zlostavljanih žena, zatvorenika i obrazovanja siromašnih. U listopadu je britanski kralj Charles posjetio papu te su zajedno molili pod Michelangelovim freskama u Sikstinskoj kapeli – prvi put u povijesti od odvajanja Engleske crkve od Katoličke 1534. godine. Kao znak prijateljstva između anglikanaca i katolika, kralj Charles primio je počasnu titulu u benediktinskoj opatiji sv. Pavla izvan zidina, a Lav XIV. u kapeli sv. Jurja u dvorcu Windsor.
Na prvo inozemno putovanje Lav je otišao u Tursku i Libanon, ne sluteći da će ubrzo u toj zemlji bjesnjeti rat. A upravo ova godina u kojoj se nastavlja rat u Ukrajini i u kojoj je započet novi na Bliskom istoku, za mnoge je odlučujuća i ključna za Katoličku crkvu i njezin kulturni utjecaj u svijetu, uključujući i političku sferu. Izvanredni konzistorij, održan u Rimu 7. i 8. siječnja 2026., označio je, prema mnogim analitičarima, pravi početak pontifikata Lava XIV. I dotad je povukao mnoge poteze koji su bili korak dalje od pape Franje, kao što su ukidanje monopola Instituta za vjerska djela i Vatikanske banke te izmjena Vatikanskog temeljnog zakona.
“Teme obrađene u Konzistoriju – uloga kardinala u upravljanju Crkvom i sinodalnosti – najavljuju razvoj programa pape Lava XIV. u nadolazećim mjesecima i godinama. Danas se pokušava eksperimentirati s modelom Crkve koji odražava velike nadnacionalne političke entitete, predstavljajući se kao institucionalni subjekt usporediv s Europskom unijom ili Ujedinjenim narodima. S tog gledišta treba razumjeti i nedavno oživljavanje Projekta temeljnog zakona Crkve. Ovaj projekt već je promovirao Pavao VI., koji je vjerovao da se crkvene strukture moraju prilagoditi modernim pravnim i političkim okvirima. Podržavao je ideju izrade pravog ustava ili temeljne povelje Crkve, one koja bi prethodila i pružila temelj svim ostalim zakonima i kodifikacijama”, smatra Gaetano Mascioullo, talijanski filozof.
Pavao VI. također je njegovao viziju Crkve strukturirane prema monarhističko-parlamentarnom modelu. Iz njegove perspektive, biskupske konferencije i Kardinalski zbor funkcionirali su gotovo poput donjeg i gornjeg doma crkvene institucije. Iz ovog pristupa proizlazi duboko umanjena ideja o papinstvu: papa više nije bio neposredno živo pravilo vjere, niti jedini čuvar doktrinarne nepogrešivosti, niti isključivi posrednik upravljačke moći između Boga i biskupa.
Umjesto toga, njegova je uloga da bude glasnogovornik učiteljstva, biskup među biskupima, obdaren doista ulogom arbitra – pa čak i pravom veta – analogno predsjedništvima modernih demokracija.
“Ova koncepcija nikada nije provedena, ali nije ni potpuno napuštena. Vrlo simboličan bio je, naprimjer, Benedikt XVI., koji je odlučio zamijeniti tijaru biskupskom mitrom u svom papinskom grbu, a u istom smjeru kreće se i studijski dokument o rimskom biskupu koji je 2024. objavio kardinal Kurt Koch, osoba bliska Ratzingerovu senzibilitetu. Čini se da danas ovaj model doživljava novo razdoblje preporoda. Tomu je pogodovala i transformacija Kardinalskog zbora koju je proveo papa Franjo, učinivši ga globaliziranom skupštinom sastavljenom od predstavnika iz svih krajeva svijeta”, tvrdi dobar poznavatelj prilika u Vatikanu Masciullo. Problema je mnogo i toga je svjestan papa.
Demografski pad i brzo smanjenje broja kršćana, posebno u sve islamiziranijoj Zapadnoj Europi, najočitiji su znakovi duboke krize. Ovdje Crkva riskira da se nađe nespremnom ne toliko na doktrinarnoj koliko na povijesnoj razini: dok kontinent gubi političku težinu i povjerenje u vlastitu budućnost, nestaje i ljudsko tkivo koje je omogućilo njegovu civilizaciju.
Taj proces često napreduje bez buke, kao neizravna posljedica ekonomskih, pravnih i kulturnih izbora koji se čine neutralnima.
“Ako bi Crkva odabrala šutnju ili tek adaptivnu prisutnost, srednjoročno bi izgubila sposobnost utjecaja na jezik i kategorije u kojima Europa razmišlja o sebi. Dugoročno bi riskirala da bude svedena na rezidualnu manjinu, toleriranu sve dok ne proturječi dominantnom poretku. Godina 2026. stoga se predstavlja kao važna godina ne za mjerenje diplomatskog uspjeha Crkve, nego za provjeru namjerava li i dalje govoriti kao kritička savjest i kao majka ili će definitivno prihvatiti da bude jedna od mnogih moralnih institucija koje na kraju govore samo sebi. A možda čak ni sebi”, stav je talijanskog filozofa.
“Mir s tobom”, drevni pozdrav, ima u izjavama sadašnjeg i bivših rimskih biskupa posebno značenje. Živimo u svijetu u kojem je mir sve ugroženiji, a papa kaže: “Kada mir tretiramo kao daleki ideal, završavamo time da nam se ne čini skandaloznim njegovo nijekanje, pa čak ni vođenje rata radi postizanja mira. Kao da nedostaju prave ideje, odmjerene riječi, sposobnost da se kaže da je mir blizu.” Danas su pravda i ljudsko dostojanstvo više nego ikad izloženi neravnotežama moći među jačima. Kako živjeti u vremenu destabilizacije i sukoba oslobađajući se zla?
Potrebno je motivirati i podržavati svaku duhovnu, kulturnu i političku inicijativu koja održava nadu, suprotstavljajući se širenju fatalističkih stavova, smatra Sveti Otac. Mnogo puta, zapravo uvijek u javnim nastupima, Lav je pozivao na mir i molitvu za razoružanje. Sve se više čini da će to biti i u središtu njegova zanimanja u ovom neizvjesnom pontifikatu kada je riječ o svjetskom miru.
“Molimo da se narodi kreću prema stvarnom i učinkovitom razoružanju, osobito nuklearnom, te da svjetski vođe izaberu put dijaloga i diplomacije umjesto nasilja”, kaže papa Lav. Na Svjetski dan mira papa je poslao apel za razoružanje, a prefekt Dikasterija za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja, kardinal Michael Czerny, na predstavljanju je objasnio da je papina poruka za 2026. razmatranje koje ide mnogo dublje od politike ili strategije.
“Ona smješta mir u njegovo prvotno prebivalište: ljudsko srce, bez obzira na vjeru, a osobito ako je kršćansko.” Strah je temeljna zapreka razoružanju. Ideja odvraćajuće moći vojne sile, osobito nuklearno odvraćanje, temelji se na iracionalnosti odnosa među narodima, izgrađenih ne na pravu, pravednosti i povjerenju, nego na strahu i dominaciji silom. Ali mir postoji, papina je misao. “Ako doista želimo mir, poruka nas poziva na suočavanje s vlastitom unutarnjom, malom, svakodnevnom ratobornošću. I tu nije riječ samo o političkim, gospodarskim i kulturnim vođama nego i o svima nama.”
Papine riječi u vrijeme krvavih ratova i sve veće opasnosti da ubojito oružje sravni svijet više su nego upozoravajuće. Isus kao Kralj Mira, dok je nosio naše patnje i bio proboden zbog naših grijeha, “nije otvorio usta; kao janje na klanje odvedeno, kao ovca nijema pred onima koji je strižu. Nije se naoružao, nije se branio, nije vodio nikakav rat. Objavio je blago lice Boga koji uvijek odbacuje nasilje i, umjesto da spasi sebe, dao se pribiti na križ kako bi zagrlio sve križeve podignute u svakom vremenu i mjestu u povijesti čovječanstva.
Braćo i sestre, to je naš Bog: Isus, Kralj Mira. Bog koji odbacuje rat, kojega nitko ne može koristiti za opravdanje rata, koji ne sluša molitvu onoga koji vodi rat i odbacuje je govoreći: ‘I kad biste mnoštvo molitava izgovarali, neću vas slušati: ruke su vam pune krvi.'” Krist, Kralj Mira, i danas s križa viče: Bog je ljubav! Smilujte se. Odložite oružje, sjetite se da ste braća. Kardinal Prevost, papa Lav, poziva na razum u svijetu koji je sve prije nego razuman.
Uoči ovogodišnjeg Uskrsa Sveti je Otac podsjetio da, hodajući za Isusom koji nosi križ, promatramo i njegovu muku za čovječanstvo te život koji postaje dar ljubavi. “Gledamo Isusa koji se predstavlja kao Kralj Mira, dok se oko njega priprema rat. Njega, koji ostaje postojan u blagosti, dok se drugi uznemiruju u nasilju. Njega, koji se nudi kao nježni dodir čovječanstvu, dok drugi uzimaju mačeve i batine. Njega, koji je svjetlo svijeta, dok se tama sprema prekriti zemlju.”
Rimski je biskup podsjetio da, kao Kralj Mira, Isus ulazi u Jeruzalem jašući na magarcu, a ne na konju, ispunjavajući staro proroštvo koje poziva na radost zbog dolaska Mesije. Međutim, Kralj Mira, kada jedan od njegovih učenika vadi mač da ga obrani i pritom udara slugu velikoga svećenika, odmah ga zaustavlja govoreći: “Svi koji se mača laćaju od mača će poginuti.”