| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| T.Š. | Petak, 20. veljače 2026. u 17:13 | Dnevno | Otvori |
Hrvaticu običaj na poslu dovodi do ludila: ‘Ako ne sudjeluješ, stave te na listu srama’
rasprava se usijala
U Facebook grupi Mamine tajne anonimne i javne jedna je članica pokrenula raspravu o učestalom skupljanju novca za kolege na poslu, običaju koji je, kako kaže, u njezinoj firmi postao gotovo pravilo. Njezina objava brzo je podijelila članove na one koji smatraju da je riječ o pretjerivanju i svojevrsnom pritisku, i druge koji u tome vide lijepu i ljudsku gestu.
“Kako da na poslu izbjegnem non stop neka plaćanja za kolege? Običaj je da se uvijek skuplja za nekoga kad ide u mirovinu, odlazi s posla, rodi se netko, diplomira, napreduje, umre mu netko itd. Znači doslovce skoro za sve. I onda to ispadne da svaki mjesec moramo dati 30, 40 eura u te neke svrhe, što meni smeta. Ja uopće nisam za te običaje, ali tako je bilo u firmi kad sam došla. I onda ako ne daš, voditelji hodaju za tobom, javno te se proziva na sastanku da još taj i taj nije dao, stavlja se popis kod šefa gdje se vidi da ti nisi dao i slično… dok te nije dovoljno sramota pa ipak daš i ti. Praktički svaki mjesec skuplja se za nešto, nekad i za dvoje paralelno. Meni to nisu mali novci, svaki mjesec odvajati za to. Ima li načina da se pristojno doskoči tome?”, opisala je.
Neki su joj odmah poručili da rješenje postoji i da je vrlo jednostavno: “Ima, kažeš da ne želiš u tome sudjelovati, a tako ne želiš ni da se skuplja za tebe i riješeno, tko te može prisiliti u bilo što.”
“Pripadnost ili nepripadnost kolektivu”
Drugi ističu da sve ovisi o iznosu i životnoj situaciji: “Mi znamo kad netko ima okrugli rođendan, ali to je 5 do 10 €, uvijek dam, ali to nije tako često, a bome mjesečno 40 €, meni kao samohranoj majci bi bilo puno, to nije ni škrtost ni sebičnost!.”
Ima i onih koji u darivanju vide sigurnosnu mrežu solidarnosti: “Skupljamo kad netko ode iz firme, kad nekom umre bliži član ili ako je netko bolestan. Mišljenja sam da bolje da ja dam, nego da se za mene mora skupljati, ne daj Bože. Nekome je to 10 eura i iskreno nije to Bog zna kakav novac, ali nekome će puno značiti.”
Neki kompromis predlažu dobrovoljni model: “Predložite da se stavi kutija za dobrovoljni prilog negdje gdje se skupljate pod pauzom i neka svatko ubaci koliko želi. A u toj ideji, ako je iznesete, sigurno ćete imati podršku i istomišljenike, samo se netko mora usuditi prvi. Bitno je da ste poštena, da odrađujete korektno ono za što ste plaćeni na tom poslu, a sve ostalo su nijanse… ne brinite, ne trebate se svakome svidjeti.”
Ima i onih koji ne razumiju u čemu je problem: “Ne razumijem u čemu je problem, daš malo i osjećaš se prekrasno.”
Jedan komentar naglašava širu sliku kolektiva: “Svačije je legitimno pravo dati ili ne dati. Vi ste došli u kolektiv koji ima svoje ustaljene običaje. Na vama je hoćete li ih ili nećete prihvatiti. Samo morate znati da tom odlukom izražavate svoju pripadnost ili nepripadnost kolektivu, što ima svoje posljedice. Odluka je samo na vama i tu vam, nažalost, naši savjeti ne mogu pomoći.”
Neki su bili i oštriji: “Bože dragi, pa ne daješ pola plaće, lijepo je kad te se netko sjeti kad imaš rođendan ili ne daj Bože kad netko umre od bližnjih pa skupljaju za tebe, lijepa je to gesta. Uostalom, meni je lijepo kad nekom mogu pomoći ili razveseliti nekoga, a ako to vama smeta zapitajte se kakva ste osoba.”
“U mojoj bivšoj firmi je bila kolegica koja je rekla: Dajem samo kad netko umre”, glasilo je jedno iskustvo člana grupe. Druga članica je, pak, odlučila povući crtu nakon osobnog razočaranja: “U mom odjelu nikad se nije skupljalo za mene, za moj rođendan, rođenje djeteta. Davala sam do jednog trenutka kad mi je prekipjelo, pa nije moje dijete manje bitno od drugog djeteta. Sudjelujem još samo kad netko ide u mirovinu, za ostalo neka me preskoče. Ako ti je do nekog stalo, nečijeg rođendana, kupi mu sitnicu, čokoladu i bok.”
I na kraju, uslijedila su i potpuno suprotna stajališta: “Ne pada mi napamet davati novce za kolege s kojima sam isključivo poslovno vezana. Rođendan je da se proslavi u krugu prijatelja, a ne da društvo/firma nameće. Ako je nekome toliko do darivanja neka daje i za tebe. Osobno niti dajem niti ne primam novce/poklone. Nije poanta puno ili malo, nego da nema smisla, kolektiv se mijenja i nikada kraja tome. U 10 godina mogla si kupiti auto za te pare.”