| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| V.K | Petak, 20. veljače 2026. u 10:53 | Dnevno | Otvori |
Stranac pitao kako se živi tu, povukli mu crtu na karti i pljuvali: ‘Postoje dvije Hrvatske’
NJIHOVO OBJAŠNJENJE
Raspravu je pokrenuo stranac koji je, očito polazeći od podjele kakva postoji u Sjedinjenim Američkim Državama, postavio pitanje kakav je život na “zapadnoj” i “istočnoj” obali Hrvatske. Takva formulacija u domaćem kontekstu zvuči pogrešno: Hrvatska nema dvije suprotstavljene obale u smislu kakav postoji u SAD-u, niti se zemlja tako geografski i društveno dijeli. Ipak, unatoč krivo postavljenom pitanju, brojni su mu odlučili odgovoriti.
Umjesto jednostavne geografske usporedbe, rasprava se ubrzo pretvorila u širu debatu o regionalnim razlikama, turizmu, ekonomiji i mentalitetu. Dio sudionika iskoristio je priliku kako bi izrazio nezadovoljstvo stanjem u zemlji, osobito na obali, gdje je masovni turizam posljednjih godina snažno promijenio svakodnevni život lokalnog stanovništva. Iako je Hrvatskoj turizam jako pomogao i omogućio ogromnom broju ljudi da žive bolje, oni koji nisu imali direktne koristi od turizma se bune. A čini se, žive upravo na Redditu.
Odgovori su se u velikoj mjeri sastojali od kritika Hrvatske i hrvatskog turističkog modela, uz tvrdnje o “uništenim” gradovima, previsokim cijenama i nedostatku perspektive. Tek manji dio komentara pokušao je dati uravnoteženiju sliku ili pojasniti da se Hrvatska zapravo dijeli drukčijim linijama – prije svega ekonomskim i povijesnim – a ne na zamišljenu zapadnu i istočnu obalu.
‘Prekrasno je živjeti na obali, ali nije ni lako’
Jedan od sudionika, koji živi u Splitu, opisuje obalni život kao iznimno kvalitetan – ali uz dva ključna preduvjeta:
“Živim u obalnom dijelu Hrvatske, točnije u Splitu – kvaliteta života uvelike ovisi ponajprije o dvije stvari – imaš li vlastiti smještaj i kakav posao imaš. Ovo prvo je velika stvar jer su najamnine nakon Covida naglo porasle i pojest će dobar dio tvoje plaće – i to samo ako uspiješ pronaći mjesto iz kojeg te neće izbaciti tijekom ljeta (kako bi mogli primati turiste). Dio s poslom je kao i svugdje drugdje, pretpostavljam – ali ako uspiješ pronaći način da zarađuješ 2 tisuće eura mjesečno, po mom mišljenju to je jedno od najboljih mjesta za život. Imaš gotovo savršeno vrijeme, vrlo je sigurno (jedno od najsigurnijih mjesta u Europi), ne moraš puno putovati na posao, dobro je povezano zrakoplovom, hrana je izvrsna, krajolik je čaroban – kristalno more, prekrasni otoci posvuda, planine. Ako voliš motocikle kao ja, možeš ih voziti cijele godine, a ceste su zadivljujuće – od Biokova do velebitske obalne ceste, malo se toga može usporediti. Također, svakodnevni život je prilično opušten. Ako voliš boravak u prirodi, malo je mjesta na svijetu s tolikom raznolikošću. Ako te zanima još nešto, pitaj što god želiš.”
Drugi glas donosi potpuno drukčiju perspektivu: odlazak s obale na istok opisuje kao najbolju odluku.
“Preselio sam se s obale na istok prije godinu dana i to je bila najbolja odluka ikad. Obala je postala neizdrživa zbog masovnog turizma, sve je uništeno za nas domaće. Cijene su sulude, dobri poslovi su rijetki (iako ima hrpa slabo plaćenih, bezizlaznih poslova), sve novo što se otvara u gradovima namijenjeno je turistima, a ne lokalnom stanovništvu.
Istok je manje napučen, troškovi života su znatno niži i život se vrti oko lokalnog čovjeka. Dobri poslovi jednako su rijetki kao i na obali, ali kad jednom pronađeš posao, barem znaš da ćeš s tim novcem moći pristojno živjeti.”
“Dvije Hrvatske”
U raspravi se pojavljuje i tvrdnja da zemlju zapravo ne dijeli obala i unutrašnjost, nego drukčija linija.
“Postoje dvije Hrvatske, ali ovo nije ta linija. Ovo je ta linija”, napisao je netko i prikazao sliku, misleći pritom na mentalitet.
Na upit za dodatno pojašnjenje, drugi sudionik šire objašnjava što pod time podrazumijeva:
“Nisam osoba koju si pitao, ali čovjek se referira na razliku u kulturi i mentalitetu. Sjeverozapadno od te linije je više ‘europski’ i poslovno orijentirano, razvijenije (i povijesno i danas), obrazovanije, progresivnije i tako dalje.
Južno i istočno od te linije je ‘Balkan’ – stoljeća feudalizma, Osmansko Carstvo, etnička čišćenja, nacionalizam. Niže stope i obrazovanja i cijepljenja. Loša investicijska klima. Na jugu se gospodarstvo temelji praktički na jednom poslu, a to je iznajmljivanje apartmana turistima. I čak to funkcionira samo oko četiri mjeseca godišnje – preostalih osam to je pustoš.
Istok zemlje je ravan, pa je i krajolik drukčiji. Zamisli velike ravnice i poljoprivredu, poput Ukrajine. Također je zaostao, ima malo prilika i prolazi kroz demografski kolaps. No budući da ima mnogo manje turizma, pritisak na najamnine (a posljedično i na plaće) je manji. Ta linija je poput Mezzogiorna u Italiji, koji dijeli zemlju na razvijeniji sjeverni dio i siromašniji, disfunkcionalniji južni dio. Zapadno od te linije su poluotok Istra, cijelo područje oko lučkog grada Rijeke, neka planinska područja kako se ide prema sjeveroistoku, glavni grad Zagreb u kojem živi oko petine stanovništva Hrvatske, kao i brežuljkasta područja sjeverno od njega sve do granice, s manjim, ali i dalje vrlo lijepim gradovima poput Varaždina i Čakovca.
Dakle, najzapadniji obalni dio Hrvatske je sjajan u pogledu kvalitete života. No sve južno od te linije loše je za dugoročan život. Šteta, jer je klima ondje izvrsna. Ali mediteranska klima donosi mediteranske probleme.”
Slavonija i unutrašnjost
Jedan sudionik ističe da pojam “istočna obala” zapravo nije precizan te opisuje istočni dio zemlje:
“Nisam siguran što misliš pod ‘istočna obala’. Možda misliš na onaj neobalni dio označen crvenim krugom. Odande sam ja. Vrlo je ruralno. Puno poljoprivrede i uzgoja svinja. Zbog loše ekonomske situacije u Hrvatskoj, a posebno u ovom dijelu, stanovništvo je sve starije jer se mladi iseljavaju (ja živim u Berlinu). Hrvatska se trenutačno bori s rastućim valom nacionalizma, što je također nešto što dijeli zemlju i uzrokuje mnoge probleme.
Što se tiče prirode, to su velika polja pšenice i kukuruza, dakle uglavnom ravno, ali moj rodni grad Požega nalazi se između pet brda, što je odlično za planinarenje i slične aktivnosti.
Imamo malu (uglavnom prijateljsku) netrpeljivost prema obalnom dijelu, pa ću prepustiti nekome drugome da odgovori na to.”
Iskustvo rada u okolici Osijeka drugi sudionik opisuje kroz niz dojmova:
“Radio sam blizu Osijeka (Bilje) u hotelu za pse nekoliko tjedana (tijekom ljeta).
Ono čega se sjećam su priroda, komarci, rakija, jeftin i dobar burek, rupe od metaka na zgradama, kupanje, pivo u velikim plastičnim bocama te skeptični, ali iskreni lokalci.
To je potpuno drukčije iskustvo od obale.”
Na kraju, jedan komentar sažima razlike unutar kontinentalnog dijela:
“U unutrašnjosti je Zagreb veliki grad, u osnovi središte cijele zemlje. Živ tijekom cijele godine, bogatiji od većine Hrvatske. Sjeverno od njega je u biti siromašnija Slovenija. Područje obilježeno brežuljcima i malim gradovima. Prilično dobro stoji prema hrvatskim standardima. Istočno od Zagreba je Slavonija, velika ravna regija. Osim nekoliko većih gradova, siromašnija je i nerazvijena.”
Rasprava tako pokazuje da ne postoji jedinstven odgovor na pitanje o kvaliteti života u zapadnom i istočnom dijelu Hrvatske. Percepcija ovisi o osobnom iskustvu, financijskoj situaciji i očekivanjima – ali i o dubljim regionalnim razlikama koje su u zemlji prisutne desetljećima.