| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| M.P. | Petak, 20. veljače 2026. u 10:59 | Dnevno | Otvori |
Njemačka je desetljećima slovila kao obećana zemlja za brojne Hrvate koji su trbuhom za kruhom tražili bolju budućnost. Prema podacima Središnjeg registra stranaca (AZR) iz siječnja 2026., u Njemačkoj živi 414.555 osoba s državljanstvom Republike Hrvatske. Procjene koje uključuju i osobe s hrvatskim korijenima ili dvojnim državljanstvom često su veće, približavajući se broju od 500.000. Hrvati su među najbrojnijim stranim državljanima, zauzimajući deveto mjesto.
Hrvatski radnici i stručnjaci često su pronalazili svoje mjesto u industriji, zdravstvu i IT sektoru. No, posljednjih godina migracijski smjer se okrenuo, a sve više Hrvata iseljava iz Njemačke. Pokazuju to novi podaci njemačkog ureda za statistiku. Prošle godine, zemlju je napustilo više od 20 tisuća hrvatskih državljana, 11 tisuća više nego što se u nju doselilo. Neki su se vratili u Hrvatsku, neki selili u druge države, a neki tek planiraju svoj povratak u domovinu.
O životu u Njemačkoj posljednjih godina se mnogo pisalo. Neki tvrde, više se ne isplati seliti. Drugi su odlučni, ne pada im napamet vraćati se u domovinu. Na Facebook stranici “Balkanci u Njemačkoj” jedan je Hrvat, koji već četiri godine živi u radi u Njemačkoj, sasvim je iskreno opisao kako izgleda njegov život u toj zemlji.
“Radim u Njemačkoj već četvrtu godinu i moram reći jednu stvar koju naši rijetko priznaju naglas. Svi pričaju da je ovdje med i mlijeko, a realnost je puno prizemnija. Imam oko 2.700€ neto, što kad kažeš dole u Hrvatskoj zvuči kao jackpot. A onda sjedneš i zbrojiš – stan, režije, osiguranje, gorivo, hrana, sitnice… i na kraju mjeseca gledaš stanje i misliš si: jel’ moguće da sam opet skoro na nuli? Nije da se loše živi, ali nije ni taj luksuz koji ljudi zamišljaju. Radiš, platiš račune, kupiš što treba i mjesec prođe dok si rekao keks. Najveći šok mi je bio kad sam skužio da živim urednije i stabilnije nego doma, ali ne nužno bogatije. Samo je sve skuplje, pa i greške su skuplje”.
Zatim je istaknuo drugu stvar koja ga muči, a o kojoj nitko ne priča. “Posao te samelje. Radiš, dođeš kući umoran, vikendom obaviš kupovinu, operi veš, pospremi stan i opet ponedjeljak. I tako u krug. Ne možeš se ni normalno socijalizirati, upoznati ljude, a kamoli naći ženu. Doslovno sam došao do toga da imam godine za ženidbu, a život mi se sveo na posao i stan”.
Priznaje da ga je preplavio sram kada je shvatio da nema gdje ni kako nekoga upoznati. Na poslu radi, u teretani su svi sa slušalicama, a u gradu svatko u svom filmu. “A ja razmišljam je li normalno da čovjek u tridesetima razmišlja o ženidbi, a nema ni priliku upoznati nekoga jer stalno radi. Najluđe od svega je što su mi se tetka i ujak već krenuli po selima u Slavoniji raspitivati ima li kakva djevojka za mene. Ja u Njemačkoj, oni dole traže mladu kao nekad, jer kažu: “Sinko, ti samo radiš, proći će ti život.” Kad su mi to rekli, prvo sam se smijao, a onda me malo i presjeklo jer su možda i u pravu”.
Dodaje, Njemačka daje sigurnost, red i redovitu, ali uzima energiju, vrijeme i spontani život. Tamo je sve organizirano, kapitalizam do kraja – radi, zaradi, plati, ponovi.
“I onda shvatiš da si financijski stabilan, ali privatno stagniraš. Ne kažem da je loše, daleko od toga, ali me ta mašina rada dovela u situaciju da imam posao, stan, papire, a nemam partnericu, nemam društveni život kakav sam imao doma i sve više živim po rasporedu, a ne po osjećaju.
I sad me stvarno zanima, bez glume i uljepšavanja je li još netko u Njemačkoj došao u fazu da mu je posao sređen, život stabilan, a privatni život stoji jer jednostavno nemaš kad ni gdje upoznati nekoga. Je li i vas sustigao ovaj njemački tempo rada i kapitalizam ili sam ja jedini koji je upao u taj začarani krug?”
U komentarima ispod objave našlo se svakakvih mišljenja. U najvećem broju ljudi se slažu i poručuju mu da je većini tako. Gdje je kapitalizam, živi se na isti način. “U Hrvatskoj se također radi, ali za manje novca i prava”. Neki smatraju da problem nije u Njemačkoj.
“Da se netko želi snaći, snašao bi se jer ovdje su vrata stvarno otvorena za sve. Ako moje kolege i ja s 0-24 smjenskim radom nađemo vremena i za obitelj, prijatelje i hobije, i ti možeš nešto naći. Usput rečeno, moja obitelj u Hrvatskoj ima puno manje vremena nakon posla nego ja u Njemačkoj. Ne razumijem to i još mi nitko nije objasnio kako u Hrvatskoj imaju više slobodnog vremena nego ovdje, kao da se tamo ne radi”.
S druge strane, ima onih koji su se pronašli u njegovoj ispovijesti. “Ma kakva Njemačka, brate. Prva navlakuša je plaćanje stana koji moraš skroz opremiti. Pa kupi auto da možeš na posao i godišnji. Pa plati skupa osiguranja. Ideš stalno u šoping jer nemaš ni komadić svoje zemlje. Vrtiš se u krug. Klima, hrana, društvo – grozno. Nema tu sreće. Ja sam isto te nesreće kao i to. Kad odem, duša mi se odmah napuni slobodom i mirom. Žena plače kad idemo natrag za Njemačku. Ne mogu to više gledati. Mi smo izbjeglice, druže”, poručuje mu jedan član grupe. Na kraju u komentarima dodaju, kome ne paše, uvijek se može vratiti kući. “Dokle god mi nešto ostane, zadovoljan sam. U svojoj zemlji nisam imao priliku zaraditi za kruh, a pitanje je bi li zarađeno i dobio. Nigdje nezadovoljnijeg naroda nema od nas”.