| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Ivan Crnjac | Četvrtak, 19. veljače 2026. u 21:45 | Dnevno | Otvori |
Bolna ispovijest: ‘Imala sam 16, a mjehur kao starica, rekli su mi da mi je sve u glavi’
STRAŠNO
Mlada žena u ispovijesti objavljenoj na portalu Express detaljno je opisala sedam godina borbe s kroničnom bolešću koju liječnici dugo nisu prepoznavali. U tekstu otvoreno govori o frustraciji, sumnji u samu sebe i osjećaju da je nitko ne shvaća ozbiljno.
„Isprva sam mislila da samo imam slab mjehur. Onda sam mislila da imam upalu mokraćnog sustava. Pa još jednu, i još jednu“, napisala je. No svaki put kada bi predala uzorak urina, nalazi su bili uredni. „Rekli su mi da sam pod stresom. Rekli su mi da je anksioznost. Rekli su mi da pijem više vode, manje vode i da se samo opustim.“
S vremenom su joj, kako navodi, i liječnici i okolina počeli ponavljati da je problem „samo u mojoj glavi“. „Počela sam se uvjeravati da sa mnom nešto nije u redu psihički, ali duboko u sebi znala sam da postoji nešto drugo“, istaknula je. Posebno je snažno opisala osjećaj iz tinejdžerskih dana: „Imala sam 16 godina, a mjehur osobe sedam desetljeća starije.“
‘Živi s tim 24 sata dnevno’
Tek nakon sedam godina dobila je dijagnozu intersticijskog cistitisa, kronične upalne bolesti mokraćnog mjehura poznate i kao sindrom bolnog mjehura. Riječ je o stanju čiji su simptomi slični upali mokraćnog sustava, uključuju stalni nagon na mokrenje, bol u mjehuru i zdjelici, ali uz uredne nalaze urina. „Živim s tim simptomima 24 sata dnevno“, naglasila je. „Osjećaj je kao da imate upalu mokraćnog sustava, ali testovi su čisti.“
Posebno ju je zbunjivalo to što se dijagnoza najčešće postavlja ženama starijima od 40 godina. „Ali to nije slab mjehur, nije psihološki problem i definitivno nije samo preaktivan mjehur“, poručila je.
Nakon što je zaključila da joj javni zdravstveni sustav više ne može pomoći, odlučila se na privatne pretrage. Učinjena joj je cistoskopija i hidrodistenzija mjehura u općoj anesteziji. Tada su otkrivene kronične promjene i Hunnerove lezije, upalna oštećenja sluznice mjehura. „Rekli su mi da su poput čireva. Kad su mi rastegnuli mjehur, ta su područja pucala i krvarila“, opisala je. „To je objasnilo zašto sam imala tako jaku bol i intenzivan nagon na mokrenje.“
Trenutak kada je dobila dijagnozu bio je, kako kaže, emotivan. „Olakšanje koje sam osjetila kada su mi rekli da ne umišljam bilo je nevjerojatno.“ No ubrzo je uslijedilo novo razočaranje. „Rečeno mi je da ne postoji lijek i da se u Velikoj Britaniji ne može puno učiniti.“
Liječenje se svodi na ublažavanje simptoma. Jedan od tretmana uključuje primjenu lijeka izravno u mjehur jednom tjedno. „Nikada nisam zamišljala da ću u dvadesetima trebati takav zahvat. Pomaže, ali je bolan i neugodan“, priznaje. Prošla je više cistoskopija, uzima niz lijekova i, kako kaže, „naučila sam živjeti s tim“.
Bolest je snažno utjecala na njezin privatni i društveni život. „U ranim fazama to je značilo otkazivanje planova, propuštanje fakulteta i snalaženje u vezama kao mlada djevojka s kroničnim stanjem“, napisala je. „Morala sam objašnjavati da imam problem s mjehurom, a u toj dobi to je bilo potpuno neugodno.“ Prisjetila se i situacija kada joj nastavnici nisu dopuštali odlazak na toalet te kada je morala polagati ispite u zasebnim prostorijama. „Koristila sam toalet za osobe s invaliditetom, iako izvana ništa nije izgledalo pogrešno, i dobivala sam čudne poglede i komentare.“
Danas, u kasnim dvadesetima, situacija je stabilnija, ali izazovi ostaju. „To i dalje znači da ponekad moram izostati s posla jer je bol nepodnošljiva i ne mogu ustati iz kreveta.“ Putovanja planira, kako kaže, „vojničkom preciznošću“, unaprijed označavajući svaku moguću lokaciju toaleta.
Liječnici neupućeni
Posebno upozorava na nedovoljnu informiranost. „I danas, kada kažem da imam intersticijski cistitis, mnogi ne znaju što je to.“ Dodaje da naziv često zbunjuje ljude. „Čim čuju riječ cistitis, misle da je riječ o običnoj upali. Stvarnost je potpuno drugačija.“
Na kraju je uputila poruku svima koji se suočavaju s nerazumijevanjem. „Ako vam stalno govore da su vaši simptomi samo stres, nastavite tražiti odgovore. Ako se osjećate zanemareno, tražite drugo mišljenje. Ako znate da nešto nije u redu, vjerujte sebi.“ Naglasila je i da „od ovog stanja ne pate samo žene, i muškarci mogu imati intersticijski cistitis“.
Simptomi uključuju bol u mjehuru ili donjem dijelu trbuha i leđa, stalni osjećaj potrebe za mokrenjem čak i kada je mjehur prazan, učestalo mokrenje u malim količinama, buđenje noću radi mokrenja te istjecanje mokraće ako osoba ne stigne na vrijeme do toaleta. U slučaju takvih tegoba savjetuje se obratiti liječniku.