| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| M.C | Četvrtak, 19. veljače 2026. u 18:57 | Dnevno | Otvori |
Istraživači su po prvi put jasno dokazali da izloženost ionizirajućem zračenju može ostaviti tragove u DNA sljedeće generacije. Studija, predvođena timom sa Sveučilišta u Bonnu, istražila je djecu roditelja koji su bili izloženi zračenju tijekom nuklearne katastrofe u Černobilu 1986. godine, kao i kod njemačkih vojnih radara koji su radili u blizini izvora zračenja.
Umjesto traženja novih mutacija DNA, istraživači su se fokusirali na tzv. klasterizirane de novo mutacije (cDNMs), dvije ili više mutacija koje se pojavljuju blizu jedna druge u DNA djeteta, ali nisu prisutne u roditeljima. “Otkrili smo značajan porast broja cDNM-a kod potomaka izloženih roditelja, te potencijalnu povezanost između procijenjene doze i broja cDNM-a kod njihove djece”, rekao je voditelj istraživanja.
Podaci su pokazali da je u prosjeku djeca Černobil radnika imala 2,65 cDNM-a, dok su djeca njemačkih radara imala 1,48, a kontrolna skupina samo 0,88 po djetetu u kontrolnoj skupini. “Čak i nakon što smo statistički prilagodili podatke, razlika je ostala značajna”, dodali su istraživači, piše Science Alert.
Štoviše, viša doza zračenja kod roditelja obično je značila veći broj klastera kod djeteta. Ovo se uklapa u ideju da zračenje stvara molekule poznate kao reaktivni kisikovi spojevi, koje mogu prekinuti DNA lance, prekidi koji mogu ostaviti za sobom opisane klastere, ako se poprave nepotpuno.
Iako broj cDNM-a raste s većom izloženošću roditelja zračenju, studija naglašava da rizik od bolesti ostaje nizak. “S obzirom na mali porast cDNM-a i mali udio genoma koji kodira proteine, vjerojatnost da bi bolest kod potomaka bila uzrokovana cDNM-om je minimalna”, navode autori.
Za usporedbu, istraživači ističu kako starija dob oca priče začeća predstavlja veći rizik od prenošenja DNA mutacija na dijete od niskih doza zračenja. Međutim, upozoravaju na dugoročne implikacije: “Potencijal prijenosa genetskih promjena uzrokovanih zračenjem na sljedeću generaciju posebno je zabrinjavajući za roditelje koji su možda bili izloženi višim dozama IR-a i potencijalno dulje razdoblje nego što se smatra sigurnim”, stoji u studiji.
Studija uključuje 130 potomaka Černobil radnika, 110 potomaka njemačkih radara i 1.275 djece neizloženih roditelja kao kontrolu. Iako su istraživači koristili povijesne podatke za procjenu doza zračenja i upozoravaju na moguće pristranosti zbog dobrovoljnog sudjelovanja, rezultati jasno pokazuju da dugotrajna izloženost ionizirajućem zračenju može ostaviti suptilne tragove u DNA generacija koje dolaze.