| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Zrinka Požežanac | Srijeda, 18. veljače 2026. u 09:04 | Dnevno | Otvori |
Iako nam se često govori što bismo trebali činiti u korizmi, rjeđe razmišljamo o onome što bismo trebali izbjegavati. A upravo nam to može pomoći da ovo sveto vrijeme doživimo dublje i plodonosnije.
Korizma je posebno razdoblje u crkvenom kalendaru koje nas poziva na duhovnu obnovu, obraćenje srca te vjernost molitvi, postu i milostinji. Ona nije tek niz pravila, nego prilika da svjesnije živimo odnos s Bogom.Tehnički gledano, Rimski obred Katoličke crkve propisuje relativno malo obveza.
Primjerice, postoje dva dana posta i nemrsa – Pepelnica i Veliki petak – te apstinencija od mesa petkom, uključujući ta dva dana. Izvan toga, vjernik je slobodan raspolagati vremenom koje mu je Bog dao. No ,važno je naglasiti da su crkveni propisi minimum, a ne cilj. Sveci kroz povijest Crkve neprestano nas potiču da u korizmi učinimo više, ne iz prisile, nego iz ljubavi prema Bogu. Ako tražite svojevrsni via negativa – put kroz ono što ne bismo trebali činiti – evo nekoliko stvari koje vrijedi imati na umu.
Ovo se može činiti očitim, ali upravo se u korizmi često zanemaruje umjerenost u jelu. Možda ne povezujemo izravno prehranu s duhovnim životom, no čovjek je jedinstvo tijela i duše. Ono što činimo sa svojim tijelom utječe i na našu nutrinu. Pretjerivanje u hrani otupljuje duh, slabi disciplinu i otežava molitvu. Korizma nas poziva na svjesno odricanje, a ne na traženje zamjenskih užitaka.
Samo po sebi, gledanje filmova ili serija nije grijeh. No korizma je vrijeme žrtve i bdijenja nad vlastitim vremenom. Ako većinu slobodnih trenutaka provodimo pred ekranom, teško je govoriti o unutarnjoj sabranosti.
Isto se može primijeniti i na glazbu, društvene mreže i stalnu buku. Možda je upravo korizma idealno vrijeme da svjesno uvedemo više tišine, prostora u kojem Bog može progovoriti.
Molitva je srce korizme. Ako nemamo naviku svakodnevne molitve, korizma je pravo vrijeme da je napokon stvorimo. To ne mora biti sat vremena klanjanja. Dovoljno je 15 minuta dnevno – vrijeme koje svi možemo pronaći ako to doista želimo.
Druga mogućnost jest uzeti Sveto pismo, otvoriti ga bez žurbe i ostati nekoliko minuta uz jedan ulomak ili čak jedan jedini redak. Ponekad je upravo odustajanje od mjerenja vremena ključ ustrajnosti.
Isusov život bio je usmjeren prema uskrsnuću, ali put do Uskrsa vodio je preko križa. Tu stvarnost ne možemo zaobići ni u vlastitom duhovnom životu. Korizma nas poziva da razmatramo Isusovu muku i smrt, ali i vlastite križeve, shvaćajući da bez patnje nema istinske preobrazbe. Upravo kroz križ dolazi uskrsna radost. Vrijedno je razmisliti o molitvi Križnog puta svakog petka u korizmi, osobito u zajedništvu župne zajednice, gdje ova drevna pobožnost dobiva dodatnu snagu.
Korizma nije vrijeme savršenstva, nego vrijeme odluke. Odluke da nešto ostavimo, utišamo ili promijenimo – kako bismo na Uskrs došli s otvorenijim srcem.