| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Zlatko Govedić | Ponedjeljak, 22. prosinca 2025. u 11:43 | Dnevno | Otvori |
Znanstvenici su otkrili da neke vrste pauka iz roda Cyclosa izrađuju iznenađujuće realistične kopije vlastitog tijela kako bi se zaštitile od grabežljivaca. Riječ je o dosad nezabilježenom ponašanju, opisanom u studiji objavljenoj 6. studenog u časopisu Ecology and Evolution.
Pauci, naime, u svoje mreže namjerno ugrađuju velike “dvojnike” koji služe kao vizualna varka. Istraživanje je provedeno u amazonskoj prašumi u Peruu te na obroncima vulkana Kanlaon na Filipinima, gdje su istraživači uočili isti obrazac ponašanja kod više vrsta. Pauci su gradili figure izravno u središtu mreže, sastavljajući ih postupno od svile i okolnog materijala, dok su se sami pozicionirali u blizini, ali ne na samom središtu.
Te strukture nisu bile slučajni ostaci plijena ili krhotine koje je donio vjetar. Naprotiv, radilo se o pažljivo oblikovanim figurama koje su često bile veće od samih pauka. Sastojale su se od središnje mase s naznakama “nogu”, a izrađivane su kombinacijom paučine, ostataka kukaca, dijelova lišća, starih ulova pa čak i čestica tla. I nakon dovršetka, pauci su nastavili održavati i prilagođavati te figure.
Takve strukture pripadaju skupini ukrasnih elemenata mreže poznatih kao stabilimenta, čija je funkcija među znanstvenicima već desetljećima predmet rasprava. U slučaju roda Cyclosa, prikupljeni podaci upućuju na to da je njihova primarna svrha obrana od grabežljivaca koji se oslanjaju na vid, piše ANU.
Posebnu prijetnju ovim paucima predstavljaju “helikopterska vretenca” (Pseudostigmatinae), koja lebde ispred mreža i ciljaju sitne pauke veličine od 3 do 6 mm. Osim toga, ptice i gušteri mogli bi biti obeshrabreni velikom siluetom u središtu mreže, zamijenivši je za veći i teže savladiv plijen. Istraživači smatraju da dvojnici funkcioniraju kao opća vizualna obrana, odvlačeći pažnju predatora od stvarnog pauka.
Posebno je zanimljiva preciznost izrade tih replika. Njihovi oblici vjerno oponašaju proporcije tijela pauka, što upućuje na složenu prostornu organizaciju i svjestan odabir materijala, a ne na nasumično ukrašavanje mreže. Istraživači su također utvrdili da se isto ponašanje pojavljuje kod više vrsta Cyclosa na velikim geografskim udaljenostima, što sugerira da je riječ o raširenoj evolucijskoj prilagodbi.
Ovo otkriće dovodi u pitanje uvriježeno shvaćanje da je ponašanje beskralježnjaka isključivo mehaničko i kruto. Umjesto promjena na vlastitom tijelu, pauci mijenjaju način na koji ih drugi vide, koristeći optičku varku kako bi povećali svoje šanse za preživljavanje. Na taj način, u tišini i preciznoj geometriji svojih mreža, ovi pauci demonstriraju jednu od kreativnijih strategija obrane u prirodi.