| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Fran Franjković | Nedjelja, 21. prosinca 2025. u 20:43 | Dnevno | Otvori |
Joso prima mirovinu od 750 eura, ali zbog posla sa strane grca u lovi
TAKO JE LAKŠE
Kad život traje gotovo cijelo stoljeće, iza njega ostaju priče koje vrijedi čuti. Joso Ribarić, poznat u Banjolima na Rabu kao Joso Ribar, nedavno je proslavio 90. rođendan. Iako mu je poodmakla dob, pamćenje ga ne vara, a za YouTube kanal Štorije ispričao je svoje životne uspone i padove, od djetinjstva obilježenog ratom, preko teških poratnih godina, do života u velikoj obitelji i braka koji traje više od šest desetljeća.
Joso je odrastao u obitelji s osam sinova i jednom kćeri. Tijekom talijanske okupacije 1941. njegova obitelj bila je izbačena iz vlastite kuće, a smještaj su pronašli kod prijatelja u malom prostoru od dvije prostorije. Iako je sestra odselila nakon udaje, ostatak obitelji zajedno je preživljavao teške ratne dane.
“Oni su radili nered, zapalili jednu kuću, ubili nekoliko ljudi. Do 1945. kad je bilo oslobođenje Raba. Bilo je veselje kad je bio kraj rata, ali je bila neimaština, zemlja porušena, nije bilo posla… Tko je znao za puter, meso se jelo možda jednom tjedno, u nedjelju. Ali zato se jelo ribe, hobotnice, fažol i lazanje… Ljeti je bilo lakše, bilo je smokvi i grožđa, ali zima je bila teška”, prisjeća se Joso.
Rad i odrastanje
Nakon što mu je majka 1948. poginula u prometnoj nesreći, morao je prekinuti školovanje i posvetiti se učenju trgovačkog zanata. Danju je radio, navečer išao u školu, a pomagao je i ocu. Godine 1955. Joso odlazi u vojsku, provodeći tri godine u mornarici, od čega 30 mjeseci na Brijunima kao signalist na komandnom brodu. Po povratku iz vojske, ubrzo se oženio i započeo raditi u trgovini, gdje je, kako kaže, dobro zarađivao. Uz suprugu brinuo se o djeci i osiguravao obiteljsku egzistenciju.
Suprugu je upoznao dok je radila kao kućna pomoćnica kod njegova direktora. Tijekom vojnog roka dopisivali su se, a nakon povratka iz vojske vjenčali su se. Prvo dijete preminulo je nakon nekoliko mjeseci, a kasnije su dobili kćer Marinu i sina Tonija.
Tajnu dugog i skladnog braka Joso vidi u jednostavnim stvarima: “Lijepo, samo ljubav i razumijevanje. Bilo je i teških vremena, ali prošlo je. Pored toga što smo dobro zarađivali, uvijek smo živjeli umjereno, nikad nismo dizali nos visoko. Živjeli smo racionalno, i danas imamo, hvala Bogu, dovoljno za život, zahvaljujući kući i turistima.”
Mirovina i život danas
Joso je u mirovini od 1991. godine, a život u mirovini omogućuje im i prihod od turističkih apartmana. “Ako nemaš 2.000 eura mjesečno, teško možeš uzdržavati dvoje djece u Rijeci i živjeti normalno. Mi zahvaljujući kući i turistima možemo mirno živjeti. Imam penziju 750 eura, a to je dobro jer imam kuću i sobe, pet soba i dva apartmana, a mi živimo u prizemlju”, ističe.
Na kraju razgovora, Joso je uputio i toplu blagdansku poruku: “Želim svima sve najbolje za nadolazeće božićne blagdane i novu godinu. Da budu živi i zdravi, sretni u krugu svojih obitelji i da znaju da je svaki čovjek čovjek, bio bogat ili siromah. Svatko ima pravo na čisti zrak i disanje.”