| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| S.V. | Četvrtak, 18. prosinca 2025. u 07:12 | Dnevno | Otvori |
Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata (HMDCDR) obilježio je veliki jubilej – 20 godina arhivskoga i znanstveno-istraživačkog rada, a tim je povodom održana prigodna svečanost u Hrvatskom državnom arhivu (HDA) u Zagrebu.
Ministrica Obuljen Koržinek istaknula je kako je HMDCDR izrastao u središnju nacionalnu ustanovu za prikupljanje, čuvanje, obradbu i znanstveno istraživanje gradiva o Domovinskom ratu, ali i u nezaobilazno mjesto procesa stvaranja hrvatske države. Ocijenila je da je Centar imao iznimno zahtjevnu zadaću – sačuvati povijesnu istinu utemeljenu na dokumentima, a ne na interpretacijama koje se mijenjaju s političkim i ideološkim okolnostima.
Centar je, smatra, upravo u tom području dao nemjerljiv doprinos jer je prikupljena građa korištena pred Tribunalom u Haagu, uključujući i oslobađajuće presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, kao i presudi Međunarodnoga suda pravde u Haagu.
General Zlatan Mijo Jelić posebno je istaknuo ulogu ravnatelja Ante Nazora u nastanku i tiskanju knjige Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u BiH. U toj smo knjizi obradili vojnu i političku povijest Domovinskoga rata te hrvatsko-muslimanski sukob, rekao je i dodao kako su u njoj objavljeni mnogi dokumenti koji nisu bili poznati ni hrvatskoj ni svjetskoj javnosti.
General Damir Krstičević napomenuo je kako Centar godinama sustavno prikuplja i čuva dokumente, zapovijedi, zemljovide, izvješća, fotografije i svjedočanstva sudionika rata. Ocijenio je kako time osiguravaju da iskustva i vrijednosti Domovinskoga rata ne ostanu samo sjećanja nego da budu trajno zabilježeno i dostupno gradivo svima koji ga žele proučavati. Kroz svoj rad pomažete međunarodnoj javnosti ispravno razumjeti karakter Domovinskoga rata, naglasio je.
Ravnatelj HMDCDR-a Ante Nazor Istaknuo je kako je povodom 20 godina HMDCDR izdao publikaciju u kojoj su saželi kronologiju rada te zaključio kako su napravili dobar okvir za sliku povijesti Domovinskog rata i da su hrvatsku historiografiju obogatili djelima vrijednim za razumijevanje novije povijesti naše domovine i države.
Izrazio je uvjerenje da je sređivanje i objavljivanje arhivskog gradiva srpske strane pridonijelo boljem poznavanju uzroka velikosrpske agresije na Hrvatsku, dodavši kako je sadržaj tih dokumenata zasigurno u oslobađajućoj presudi generalima Gotovini i Markaču, ali i u članku 426 presude Međunarodnog suda pravde u Haagu, u kojem je istaknuto da su “politička vodstva Srbije i Srba u Hrvatskoj zajednički dijelili cilj stvaranja etnički homogene srpske države” te da je to bio kontekst u kojem su se događali zločini 1990-ih.
Kazao je kako su hrvatski branitelji i veterani Domovinskog rata i ove godine jasno poručili da ih se ne povezuje s režimima iz Drugog svjetskog rata te poručio: „Podizanje desnice u zrak u suprotnosti je s vrijednostima i ciljevima hrvatske borbe u Domovinskom ratu, a činiti to ispred spomenika na kninskom trgu znači negirati cilj i karakter Oluje kao oslobodilačke operacije. Takva glupost i sramota koristiti može samo onima koji Oluju i Domovinski rat pokušavaju proglasiti zločinačkim. Vrijeme je da svi koji to rade razmisle o tome.“
Osvrnuo se na nedavne i aktualne događaje vezane uz izazivanje podjela u hrvatskom društvu, kao i na, kako je rekao, uznemirujuće poruke na nedavnom tzv. „maršu antifašista“ koje u pitanje dovode postojanje hrvatskoga jezika i hrvatskoga naroda te suverenost hrvatske države i njene granice. One koji su nosili takve poruke ne doživljavam kao političke protivnike ili suparnike, nego kao neprijatelje. Oko tih vrijednosti nema kompromisa, poručio je Nazor.
“Hrvatska je demokratska i tolerantna, takva će i ostati. Sve nacionalne manjine imaju pravo njegovati svoju kulturu i tradiciju, a hrvatska država ima obvezu omogućiti im to. Nećemo zaboraviti da su pripadnici svih nacionalnih manjina sudjelovali u obrani Hrvatske. (…) I njima dugujemo našu slobodu”, istaknuo je te dodao da Hrvatska treba beskompromisno suzbiti svaki pokušaj nasilja na ulicama, no radi suzbijanja radikalizacije društva mora inzistirati i na relevantnoj znanstvenoj recenziji sadržaja priredbi, znanstvenih knjiga i dokumentarnih filmova koji se financiraju iz državnog proračuna.
“Ponosni smo na činjenicu da je Hrvatska pobjednik u Domovinskom ratu, no povijest nastojimo pisati po mjeri izvora i na temelju provjerenih činjenica”, zaključio je Nazor te dodao: “Sloboda je čežnja vjerojatno svih ljudi na svijetu, no samo hrabri mogu je izboriti. Teška vremena uvijek su iznjedrila odlučne vođe, a narod koji ih je znao prepoznati, mogao je izboriti slobodu. Izvori o Domovinskom ratu pokazuju da su početkom 1990-ih Hrvati prepoznali i odabrali vođu, s kojim su 1995. konačno izborili slobodu, te samostalnu i suverenu hrvatsku državu – Republiku Hrvatsku.”