| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Darko Markušić | 28.09.2026. u 22:18 | Direktno | Otvori |
Takvi pokušaji su krajnje površni i rezultat će biti jednako besmislen, jer stanje u hrvatskom društvu i njemačkom nije identično.
Situacija, međutim, nije tako jednostavna.
Uspon AfD-a je očit i uistinu se radi o izbornoj pobjedi i porazu u Njemačkoj vladajućeg CDU-a Friedricha Merza. No to je prejednostavan zaključak.
Najmanje je pet ključnih razloga uspjeha AfD-a.
Prvo, Saska-Anhalt jedna je od siromašnijih njemačkih saveznih država, s relativno visokom stopom nezaposlenosti i manjim investicijskim prilikama. Prosječan standard građana ispod je standarda prosječnog Nijemca.
Drugo, radi se o teritoriju nekadašnje istočne Njemačke, Demokratske Republike Njemačke, komunističke diktature pod sovjetskom čizmom. U istočnoj Njemačkoj, za razliku od zapadne, Savezne Republike Njemačke koja je nastala pod američko-britanskom zaštitom, nije provedena denacifikacija. Dakle, u školama se nije dovoljno poučavalo kakvo je zlo nacizam, društvo nije denacificirano na način kako je to učinjeno na zapadu, a nerijetko su i pojedini kadrovi iz Drugog svjetskog rata dobrodošli Sovjetima.
Fokus je stavljen na mržnju prema kapitalističkom susjedu i imperijalističkoj Americi. Dakle, nešto slično onome što ovih dana gledamo u Srbiji, koja ponovno kao da sanja isti krvavi san iz '90-ih o velikoj Srbiji, koji je završio kao krvava noćna mora za sve zemlje jugoistočne Europe. No za takve sentimente u istočnoj Njemačkoj krivi su ruski utjecaj i njemački komunisti.
To sve je naravno samo podloga na kojoj se razvilo nezadovoljstvo građana postojećim strankama i politikom.
Treće, velike stranke, CDU, ali još više Socijaldemokrati, razočarali su birače. Radnička prava umanjivana su godinama i prije pojave migrantskih valova, a tu je glavnu ulogu imao SPD, od koga to prosječni Nijemci nisu očekivali. I zapamtili su to. AfD je osvojio prije svega glasove mladih i razočarane njemačke radničke klase.
Odnos velikih stranaka prema AfD-u, odbijanje suradnje, gradnja tzv. vatrozida te proglašavanje ekstremističkom strankom nisu tome pomogli.
Njemačka obavještajna služba (Ured za zaštitu ustava) klasificirala je stranku Alternativa za Njemačku (AfD) u nekoliko saveznih pokrajina kao potvrđenu "ekstremno desničarsku organizaciju", dok stručnjaci i kritičari stranku smatraju direktnom opasnošću za liberalnu demokraciju, ljudska prava i ustavni poredak.
Optužbe za nacizam u istočnoj Njemačkoj nemaju istu težinu kao u njenim zapadnim dijelovima.
Na sve to došle su proimigrantske politike Angele Merkel.
I dok u ovom dijelu Njemačke ima nešto manje migranata, jer je i manje megagradova, ipak stanovnici Saske vide što se događa u drugim gradovima, a ustalom brutalne i smrtonosne islamističke terorističke napade osjetili su i sami, primjer Magdeburga.
Dakle, četvrti faktor je strah od migranata i narušena sigurnost na kakvu su osobito u bivšoj istočnoj Njemačkoj navikli. Stopa kriminala tada je bila niska, a brutalnost komunističke diktature nije ostavljala previše prostora za javnu kritiku režima.
Naravno, mladi birači nisu živjeli u istočnoj Njemačkoj, ali dovoljno je pogledati Hrvatsku. I kod nas upravo među dijelom mladih, što koristi Možemo, jača upravo taj nostalgičarski sentiment za prošlim vremenima o kojima su pozitivno slušali u krugu vlastitih obitelji. I dok se kod nas to svodi na, nadam se uzaludnu, jugonostalgiju koju ne treba ignorirati kao opasnost, u Njemačkoj se svodi na želju za čvršćom i odlučnijom vlašću. AfD to nudi.
Peto, svakako nije za podcijeniti ulogu Rusije. Saska ili nekadašnja Prusija osjetila je ruske horde 1945. Osjetila je i strahovladu DDR-a kao proruskog režima. Upravo u istočnoj Njemačkoj stoga na neplodno tlo padaju najave zaoštravanja odnosa s Rusijom i ulaska u predratno stanje. I to unatoč jasnim incidentima i diverzijama koje se poput one u Leipzigu mogu pripisati Moskvi.
Svatko tko ignorira snažan proruski sentiment u dijelu istočne Njemačke, koji je rezultat višedesetljetnog obrazovnog pranja mozga starije populacije, ali i transgeneracijskog straha od ruske osvete, ne poznaje Njemačku. Samo jasnoće radi, i antiukrajinski stavovi u ovom dijelu Njemačke, mogu se protumačiti na taj način.
Isto tako, iako za to nema dovoljno dokaza, ako negdje ima ruskih prikrivenih agenata i osoba na javnoj sceni koje su primile ili primale novac iz Moskve, za pretpostaviti je kako je njih ponajveći broj upravo u pokrajinama istočne Njemačke, gdje su mnogi radili za sveprisutnu tajnu komunističku policiju Stasi. Pogrešno bi bilo za to optuživati samo predstavnike AfD-a.
Bivši hrvatski ministar vanjskih poslova detaljno je analizirao stanje u Njemačkoj
I za kraj, svatko tko iz AfD-ove priče o uspjehu krene izvlačiti zaključke vezane za Hrvatsku, a da ignorira podlogu na kojoj je AfD nastao i rastao, politički je amater.