Autor	Objavljeno	Portal	Original
tg	08.08.2026. u 22:00	Direktno	Otvori

Europa nema rješenja za problem koji pogađa milijune: 'Cijenu plaćaju mladi i obitelji'

Analiza portala EU Perspectives upozorila je na problem za koji Europa, čini se, još uvijek nema pravo rješenje.

Naime, kako navode u analizi, cijene kuća nastavljaju rasti, a rješenje koje nudi Bruxelles jedva dotiče stvarne uzroke porasta. Kako piše portal EU Perspectives, jedan od pet domova diljem EU-a je prazan, no najamnine i cijene i dalje rastu, a pronalazak vlastitog doma sve je teži. Savjetnici traže rješenje od EU-a, a njihov odgovor se pak dotaknuo Airbnba. Krajem srpnja Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) objavio je oštar stav o planu stanovanja Komisije. EGSO je savjetodavno tijelo EU-a za radnike, poslodavce i civilno društvo, a u izvješću su upozorili na manjak oko 650.000 domova godišnje diljem bloka.

Najamnine su porasle za gotovo 30 posto od 2010. Izvjestitelj Thomas Kattnig pozvao je Bruxelles da osigura "domove koje si obitelji, mladi i radnici mogu priuštiti", a ne luksuzne projekte. Brojke također ukazuju na ozbiljan problem: cijene kuća diljem EU-a rastu već desetljeće, a pritisak nije popustio ni ove godine. U prvom tromjesečju 2026. cijene su porasle za 5,1 posto, a najamnine za tri posto u usporedbi s istim tromjesečjem 2025., prema Eurostatu. Najveći porasti zabilježeni su u Portugalu, Bugarskoj i Slovačkoj.

Građani vrlo dobro osjete takav porast. Anketa Eurobarometra iz jeseni 2025. pokazala je da 13 posto građana EU-a stanovanje svrstavaju među dva najhitnija problema s kojima se suočava njihova zemlja, dok drugi problem predstavljaju sigurnost i obrana. Uz to, više od četvrtine anketiranih žele da se iz EU proračuna više sredstava posveti upravo tom problemu. Stambeno pitanje postalo je tako jedna od rijetkih stvari koje ujedinjuju Europljane preko granica. Stambena politika je, ustavno, nacionalna, regionalna i lokalna stvar. Bruxelles nema izravnu moć nad prostornim planiranjem, građevinskim dozvolama ili socijalnim stanovanjem. Ono što umjesto toga može ponuditi jest novac, koordinacija i politički pritisak.

Plan počiva na četiri stupa

U prosincu 2025. Komisija je predstavila svoj prvi Europski plan pristupačnog stanovanja. Zagovara ga Dan Jørgensen, povjerenik za energetiku i stanovanje. Plan počiva na četiri stupa: poticanje ponude, mobilizacija ulaganja, podrška reformama u državama članicama i zaštita skupina koje su najteže pogođene rastućim troškovima. Također je obećao novi Europski savez za stanovanje i prvi summit nacionalnih čelnika EU-a posvećen stanovanju. To je velika gesta za problem koji Bruxelles ne može jednostavno riješiti zakonima. Istovremeno, Europska investicijska banka (EIB) planira povećati svoje godišnje stambene kredite na šest milijardi eura od 2026. godine pa nadalje, a EK navodi da bi to trebalo pomoći u izgradnji oko milijun dodatnih pristupačnih stanova do 2030.

Revidirana pravila o državnoj pomoći omogućit će vladama financiranje projekata socijalnog stanovanja bez traženja prethodnog odobrenja od Bruxellesa. Nova paneuropska investicijska platforma namijenjena je objedinjavanju javnog i privatnog financiranja. No, najvidljiviji politički trenutak plana mnogima je već promaknuo - čelnici EU-a odgodili su samit o ovom pitanju za studeni. Širi paket namijenjen smanjenju birokracije oko stambenih projekata neće stići prije 2027. Predsjednik Europskog vijeća António Costa umanjio je očekivanja, navodeći da ne postoji jedinstveno rješenje te da će gradonačelnici i lokalne vlasti morati predvoditi put. Ukratko, u pitanju je plan s puno ambicija i malo rokova, na što su se požalili i savjetnici EGSO-a.

Od deset područja djelovanja plana, samo će jedan postati obvezujući zakon EU-a ove godine, a usmjeren je na kratkoročni najam. Omogućio bi nacionalnim i lokalnim vlastima da odrede područja pod stresom u pogledu stanovanja, gdje bi potom mogli primijeniti mjere koje se kreću od ograničenja broja dana u godini tijekom kojih se stan smije iznajmljivati turistima, preko sezonskih ograničenja, pa sve do zabrane izdavanja novih dozvola za kratkoročni najam. "Europa mora kolektivno preuzeti odgovornost za stambenu krizu koja pogađa milijune naših građana", izjavio je ranije Jørgensen. No, riječ je o vrlo ambicioznoj tvrdnji za zakon koji u praksi zahvaća tek ograničen dio tržišta.

'Cijenu plaćaju mladi ljudi i obitelji'

Platforme poput Airbnba podliježu pravilima jedinstvenog europskog tržišta, što je područje u nadležnosti Europske komisije. S druge strane, gradnja stanova, izdavanje građevinskih dozvola i socijalno stanovanje nisu u njezinoj izravnoj nadležnosti. Upravo zato je kratkoročni najam jedno od rijetkih područja na koje Bruxelles može izravno utjecati. To ne znači nužno da je riječ o najvećem uzroku stambene krize, nego o segmentu tržišta kojim se Europska unija može najlakše baviti kroz svoje postojeće ovlasti. Vlastita istraživačka služba Europske komisije, Zajednički istraživački centar (JRC), procjenjuje da kratkoročni najam čini tek 1,2 posto ukupnog stambenog fonda u Europskoj uniji. Nasuprot tomu, prema procjeni same Komisije iz plana za stanovanje, gotovo 20 posto stambenih jedinica u EU-u nije ničije primarno prebivalište – bilo da je riječ o praznim stanovima, nekretninama za povremeni boravak ili sezonskim objektima.

Unatoč tome, zakonodavni fokus usmjeren je upravo na taj manji dio tržišta. Zastupnik u Europskom parlamentu Borja Giménez Larraz koji je radio na izvješću Parlamenta o stanovanju kroz odborsku proceduru, a razmjere problema opisao je još izravnije, upozorivši da Europi nedostaje "deset milijuna domova, a cijenu toga plaćaju mladi ljudi i obitelji". Iskustva gradova koji su već pokušali ograničiti kratkoročni najam daju različite rezultate. Lisabon je 2025. ukinuo vlastiti moratorij na izdavanje novih dozvola za takav najam. Gradske vlasti zaključile su da ta mjera nije značajnije usporila rast cijena najma stanova, već je uglavnom dovela do rasta cijena hotelskog smještaja.

Alarm s tržišta nekretnina: Zbog turističkog profita domaći ostaju bez krova nad glavom

Sličan obrazac zabilježen je i u Edinburghu, gdje je uveden sustav dozvola za kratkoročni najam. Lokalne vlasti naknadno su priznale da nemaju dokaze kako su ta ograničenja donijela ikakav mjerljiv učinak na dostupnost stanova. Milijuni Europljana očekuju da će Plan za pristupačno stanovanje ublažiti njihove mjesečne troškove, a od savjetnika Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO) traže da se njihov glas doista čuje. No, poruka za njih nije osobito ohrabrujuća: stan koji zjapi prazan vjerojatno će još neko vrijeme ostati prazan.