Autor	Objavljeno	Portal	Original
dd	17.04.2026. u 17:40	Direktno	Otvori

Ivan Lukenda: 'Otpad od hrane je tiha kriza, ne vidimo ga jer nestaje u kantama'

Sustav gospodarenja otpadom u Hrvatskoj godinama se promatra kroz prizmu odvoza i zbrinjavanja, no sve je više stručnjaka koji upozoravaju da takav pristup dugoročno ne rješava ključne probleme. Umjesto modela koji se aktivira tek kada otpad već nastane, nužan je zaokret prema upravljanju resursima u stvarnom vremenu, uz oslanjanje na podatke, tehnologiju i promjenu načina razmišljanja.

Upravo na toj točki presijecaju se izazovi poput rasta količina biootpada, nedovoljne integracije sustava i sve snažnijih zahtjeva europske regulative. O tome gdje Hrvatska danas zaostaje, koliki je stvarni razmjer problema gospodarenja otpadom od hrane te mogu li digitalna i IoT rješenja transformirati način na koji gradovi i industrija upravljaju otpadom, razgovarali smo s Ivanom Lukendom, direktorom tvrtke Zelene tehnologije, koji će biti govornik na nadolazećoj konferenciji 'ENERGREEN – Od otpada do energije'. U Zagrebu će se 21. i 22. travnja 2026. održati dvodnevna konferencija 'ENERGREEN – Od otpada do energije' u organizaciji portala Energreen i tvrtke Motus Media. Dvodnevni program bit će upriličen u prostoru WESPA Business & Loungea, u sklopu Green Gold centra na adresi Radnička cesta 50. Sudjelovanje na konferenciji je besplatno, no svi zainteresirani trebaju prethodno ispuniti online prijavnicu. Prijava je obvezna za osiguravanje mjesta, s obzirom na ograničen kapacitet dvorane i organizacijske zahtjeve događanja.

U intervjuu za Energreen otkriva zašto je otpad zapravo pitanje percepcije, kako tehnologija može 'progovoriti' i što nas čeka u razvoju pametnih gradova u sljedećem desetljeću. Inače, Zelene tehnologije su tržišni lider u razvoju i implementaciji digitalnih i tehnoloških rješenja za održivo gospodarenje otpadom s više od 20 godina iskustva u zaštiti okoliša. Tvrtka povezuje tehnologiju, podatke i implementaciju u jedan sustav, od plug&play uređaja za tretiranje otpada od hrane na mjestu nastanka do SaaS platformi za upravljanje tokovima otpada i ESG izvještavanje. Rješenja su danas u primjeni kod više od 300 organizacija u javnom i privatnom sektoru, od hotelskih lanaca i komunalnih poduzeća do maloprodajnih mreža i gradova.

Što danas smatrate najvećim problemom u sustavu gospodarenja otpadom u Hrvatskoj?
Ako pogledamo iskreno, problem nije u otpadu, nego u načinu razmišljanja o otpadu. Dakle, nije do nedostatka infrastrukture, nego je problem nedostatak holističkog pristupa, nedostatak kvalitetnih podataka i integracije. Sustav je i dalje reaktivan. Bavimo se otpadom kada već nastane, umjesto da upravljamo procesima koji do njega dovode te donosimo odluke 'napamet' bez adekvatnih podataka. Bez podataka nema kontrole. Budućnost nije u boljem odvozu otpada, nego u pametnom upravljanju potencijalnim resursima, prije nego što postanu otpad. Drugi ključni problem je što se biootpad, posebno otpad od hrane, još uvijek nedovoljno tretira na mjestu nastanka, iako upravo tu imamo najveći potencijal za smanjenje količina. Taj segment generira značajan udio emisija, posebno metana na odlagalištima. Ako želimo napraviti iskorak, moramo prijeći s modela 'prikupljanja i zbrinjavanja' na model upravljanja resursima u realnom vremenu.

FOTO: Zelene tehnologije

Koliko IoT rješenja mogu promijeniti način na koji gradovi upravljaju otpadom?
Kad grad prvi put dobije stvarne podatke o otpadu, to je gotovo šok. Odjednom vidite gdje otpad nastaje, koliko ga ima, kada nastaje i što se s njim događa. I tada se događa ključna promjena; prelazak iz operativnog upravljanja u strateško upravljanje. Naša IoT rješenja omogućuju da sustav 'progovori'. Tada gradovi shvate da više nije dovoljno samo optimizirati rute odvoza, već počinju optimizirati cijeli sustav, od nastanka otpada do njegove obrade.

Je li hrvatsko tržište spremno za ovakve tehnologije? 
Rekao bih da smo u zanimljivoj fazi. Svijest donekle postoji, ali odluke još uvijek kasne. S jedne strane imate sve veći pritisak regulative i ESG zahtjeva. S druge strane, imate realne operativne probleme, od troškova, logistike, do manjka radne snage. Uz to često nedostaje jasna poveznica između tehnologije i konkretne koristi. Čim pokažete da rješenje donosi mjerljive uštede i rješava stvarni problem, tada se stvari počnu događati.

Koliki je stvarni razmjer problema otpada od hrane?
Otpad od hrane je tiha kriza. Ne vidimo ga jer nestaje u kantama, ali posljedice su ogromne. U Hrvatskoj govorimo o stotinama tisuća tona godišnje, a na razini Europe čak petina hrane nikada ne bude konzumirana. Zanimljivo je da su kućanstva daleko najveći izvor u ukupnom otpadu od hrane, i bitno je znati da taj otpad generira emisije, troškove i operativne probleme, posebno u turističkim sredinama. Paradoksalno je da se o tome relativno malo govori, iako je to jedan od rijetkih problema koji se može riješiti vrlo konkretno i odmah, u kuhinji.

Što se zapravo događa s otpadom kada ga vaši uređaji obrade?
Upravo taj trenutak volimo pokazati korisnicima jer značajno mijenja percepciju. Naše tehnologije, od kompaktnih kućnih Reencle kompostera do industrijskih dehidratora ECOVIM, kapaciteta i do 500 kg dnevno, omogućuju upravo to – da otpad koji je jučer bio problem, danas postaje resurs. Ovisno o tehnologiji, dobivamo kompost ili supstrat pogodan za daljnju obradu. Rezultat je dramatično smanjenje količine otpada, što u praksi znači manje odvoza, manje troškova i manje opterećenje sustava. To je trenutak kada kružna ekonomija prestaje biti teorija i postaje praksa.

Koliko su turizam i ugostiteljstvo spremni na promjene?
Turizam je često prvi koji osjeti problem. Zato prvi reagira. Neugodni mirisi, prepunjeni spremnici, logistički kaos u sezoni – sve to direktno utječe na iskustvo gosta. U jednom od naših pilot projekata, u Opatiji, vidjeli smo kako tehnologija može promijeniti svakodnevicu restorana. Smanjili smo otpad od hrane za više od 75 posto u realnim uvjetima rada. U tom trenutku razgovor više nije o održivosti nego o efikasnosti poslovanja.

Prati li Hrvatska tempo EU zelene tranzicije?
Hrvatska prati, ali više formalno nego operativno. Regulativa je jasna, ciljevi su ambiciozni, ali implementacija često kasni. Primjerice, EU cilja smanjenje otpada od hrane za 50 posto do 2030. To nije moguće bez konkretnih tehnologija i promjene pristupa. Dobra vijest je da imamo priliku preskočiti faze i odmah implementirati napredna rješenja.

Koji su vaši sljedeći koraci?
Želimo se još čvršće pozicionirati kao pouzdan partner koji transformira sustav. Integriramo konkretna rješenja unutar Waste Management sustava, upravljamo tokovima hrane te zaštite okoliša. Naš fokus je već sad, na razvoju i implementaciji praktičnih, tehnološki podržanih rješenja koja omogućuju tvrtkama i institucijama da efikasno upravljaju otpadom, smanjuju food waste te unapređuju ukupnu ekološku održivost. U sklopu toga razvijamo i koncept Zero Food Waste Destination. Dakle, ideja je navedenu cjelinu skalirati jer smo već dokazali da funkcionira. Aktivnosti planiramo i provodimo u punoj sukladnosti s važećim ESG regulativama, kako bismo našim klijentima omogućili ne samo operativna poboljšanja, već i ispunjavanje sve strožih izvještajnih i održivih zahtjeva.

Jesu li inovacije više tehnološko ili društveno pitanje?
Najveća zabluda je da je problem u tehnologiji. Tehnologija već postoji i funkcionira. Pravi izazov je kako je implementirati u sustav i kako promijeniti ponašanje. Zato uvijek gledamo širu sliku, koja se sastoji od kombinacije tehnologije, edukacije, i dobivanja pouzdanih podataka. Bez toga nema stvarne promjene.

Poduzetnik o problemu otpada: 'Na zid su mi došle desetine Senfičara i NGO Ćacija...'

Kada gledate sljedećih deset godina, kako će prema vašem mišljenju izgledati 'pametni gradovi' kada je riječ o otpadu i resursima
Pametni gradovi se neće hvaliti količinom zbrinutog otpada, nego količinom otpada koji nikada nije nastao, odnosno nije ušao u sustav. Konkretno ćemo vidjeti obradu otpada na mjestu nastanka, sustave koji u realnom vremenu upravljaju resursima te potpunu integraciju s klimatskim i ESG ciljevima. U konačnici, možda zvuči utopijski, ali granica između otpada i resursa će nestati. To je jedna od najvećih promjena koje nas čekaju.