| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| ri | 17.04.2026. u 14:09 | Direktno | Otvori |
Sve su to propisi koji su s godinama uvođeni u domaću poljoprivrednu proizvodnju, iako uporaba pesticida ima širu namjenu od same proizvodnje hrane. No, ono što zabrinjava krajnje korisnike jest ostatak pesticida u hrani, tzv. rezidue. Oni se također strogo kontroliraju, pa opet često svjedočimo povlačenju nekog proizvoda zbog neusklađenosti s propisanim maksimalnim razinama ostataka pesticida u hrani.
Uz to, neprofitna organizacija Environmental Working Group (EWG) redovno objavljuje svoj godišnji "Vodič za kupce o pesticidima u proizvodima" navodeći dvije liste. Jedna se naziva "Čistih petnaest", a odnosi se na popis voća i povrća koji pokazuju najmanju količinu pesticida, te "Prljavih dvanaest", koji u testiranjima pokazuju najviše ostataka pesticida. Od 2004., svake godine EWG objavljuje svoj vodič, a izdanje za 2026. godinu temelji se na podacima američkog Ministarstva poljoprivrede (USDA). Testiranje je provedeno na 54.344 uzoraka uzetih iz 47 vrsta voća i povrća.
U Zagrebu će se 21. i 22. travnja 2026. održati dvodnevna konferencija "ENERGREEN – Od otpada do energije" u organizaciji portala Energreen i tvrtke Motus Media. Dvodnevni program bit će upriličen u prostoru WESPA Business & Loungea, u sklopu Green Gold centra na adresi Radnička cesta 50. Sudjelovanje na konferenciji je besplatno, no svi zainteresirani trebaju prethodno ispuniti online prijavnicu. Prijava je obvezna za osiguravanje mjesta, s obzirom na ograničen kapacitet dvorane i organizacijske zahtjeve događanja.
Prije samog testiranja, voće i povrće je oprano pod mlazom vode u prosjeku 15 do 20 sekundi baš kao što bi to činili i konzumenti prije upotrebe. Voću i povrću koje se jede bez kore, ona je i uklonjena, no rezultati su zabrinjavajući, jer su u uzorcima i dalje pronađeni ostaci 264 različita pesticida.
Na temelju tih nalaza, EWG rangira namirnice prema učestalosti i koncentraciji kemikalija kao i njihovoj toksičnosti. Osim standardnog popisa, ovogodišnje izvješće bavi se i detektiranjem PFAS pesticida, toksičnih kemikalija koje sadrže atome fluora, poznate po svojoj iznimnoj postojanosti u okolišu kao "vječne kemikalije".
Unatoč rezultatima, Varun Subramaniam, znanstveni analitičar EWG-a, naglašava kako koristi prehrane bogate voćem i povrćem nadmašuju rizik od izloženosti pesticidima. "Zaključak je da bi ljudi trebali i dalje jesti puno proizvoda, bilo da su iz organskog ili konvencionalnog uzgoja", istaknuo je. Zanimljivo, na popisu "Prljavih dvanaest", već dugi niz godina na samom vrhu nalaze se jagode i špinat.
Ukupno je na svim uzorcima pronađeno 203 različita pesticida, dok je većina uzoraka u sebi sadržavala četiri ili više različitih pesticida. Na popisu najugroženijih su još i kelj, raštika, grožđe, nektarine, breskve, trešnje, kupine, kruške, krumpir, borovnice i jabuke. Upravo su jabuke u novom istraživanju provedenom od strane PAN Europe (Pesticide Action Network Europe) bile pokazatelj da istraživanje pesticida ne treba gledati isključivo pojedinačno već kroz tzv. "koktel pesticida".
Tako se Hrvatska našla među 13 europskih zemalja u kojima se prodaju jabuke koje sadrže zabrinjavajuću količinu "koktela pesticida". PAN Europe ističe kako su iz rezultata mogli vidjeti da je čak 85 posto testiranih jabuka imalo više ostataka pesticida. Slikovito su opisali kako, kada bi se te jabuke prodavale kao prerađena hrana za dojenčad, čak 93 posto njih bi premašilo zakonski dopuštenu razinu pesticida u EU za djecu mlađu od tri godine.
S druge strane, nedugo nakon objavljenog istraživanja, iz Hrvatske voćarske zajednice su reagirali rekavši da hrvatske jabuke koje se stavljaju na tržište prolaze stroge kontrole u skladu s europskim zakonodavstvom koje ima izuzetno kompleksne i u cijelom svijetu najrigoroznije kontrole i standarde zdravstvene ispravnosti hrane uopće, što zasigurno razlikuje i jabuku koja dolazi na hrvatsko tržište iz trećih zemalja koja nije prošla europske kontrole.
Tvrde kako svaka aktivna tvar u sredstvima za zaštitu bilja ima jasno propisane maksimalno dopuštene razine (MRL), a službeni nadzori redovito potvrđuju da su rezidue u domaćim jabukama unutar zakonom dopuštenih i sigurnih granica. Važno je naglasiti da pojam "koktel pesticida" nije regulatorni niti znanstveni termin, već opisni izraz koji može stvoriti dojam opasnosti i ondje gdje ona nije potvrđena analizama.
Prisutnost više tvari u tragovima ne znači automatski i zdravstveni rizik te upravo zato EU sustav procjene rizika uzima u obzir doze, način djelovanja i kumulativni učinak, a ne samo broj detektiranih spojeva. Za voće, uključujući jabuke, Europska unija stalno provodi monitoring i znanstveno prikupljanje podataka, upravo kako bi se odluke temeljile na dokazima, a ne na pretpostavkama. Hrvatski voćari kažu kako u tome aktivno sudjeluju i podržavaju transparentnost mjerenja.
"Posebno želimo istaknuti da jabuke, prema dostupnim podacima europskih agencija, nisu značajan izvor PFAS-a u prehrani, osobito u usporedbi s nekim drugim skupinama hrane. Smatramo da ovakve nekompleksne analize moraju biti odgovorne, utemeljene na znanosti i bez neopravdanog zastrašivanja potrošača. Naime, generalizirane tvrdnje da su ‘većina hrvatskih jabuka’ opasne ne štete samo proizvođačima jabuka nego i povjerenju građana u domaću hranu i domaću jabuku.
Hrvatski voćari su uvijek otvoreni za suradnju sa stručnom i civilnom javnošću, uključujući i organizacije poput Zelene akcije, ali uz zajednički cilj, a to je točno informirati javnost, a ne stvarati strah, iznositi podatke bez generalizacija koje mogu nepotrebno uznemiriti građane i nanijeti štetu domaćoj proizvodnji", kazuju voćari.
Dodaju i kako su svjesni svoje dvostruke odgovornosti – s jedne strane očuvanja domaće proizvodnje voća, a isto tako i zdravlja potrošača jer se jedino tako može opstati i zadržati povjerenje kupaca. U tom smislu, u Hrvatskoj je uveden i sustav kvalitete pod oznakom "Dokazana kvaliteta" koji je u određenom smislu nadstandard kvalitete i zdravstvene ispravnosti, a kojeg se u svojoj proizvodnji pridržava većina tržišno orijentiranih proizvođača jabuka u Hrvatskoj, kazuju voćari.
Sva sredstva i postupci koji se koriste u proizvodnji jabuka u Hrvatskoj provode se isključivo u okviru važećih europskih propisa, uz stalno smanjivanje rizika, precizniju primjenu i zamjenu starijih aktivnih tvari sigurnijim rješenjima, tvrde. "Kada se u javnosti govori o ‘koktelu pesticida’ ili ‘neurotoksinima’, važno je razlikovati emocionalne poruke od znanstveno utemeljenih procjena rizika.
Europski sustav sigurnosti hrane, koji provode i hrvatski voćari, ne temelji se na dojmu, nego na mjerenjima, dozama i procjeni kumulativnog učinka, uz vrlo stroge granice koje su postavljene s velikom sigurnosnom rezervom. Naglašavamo da je očuvanje domaće proizvodnje ujedno i interes potrošača jer lokalna jabuka koja je izuzetno kontrolirana u proizvodnji znači kraći lanac opskrbe, veću sljedivost, stroži nadzor i manju ovisnost o uvozu iz sustava nad kojima nemamo isti stupanj kontrole. Konačan cilj nam je zajednički, a to je sigurna hrana, zaštićen potrošač i održiva hrvatska proizvodnja jabuka", poručili su.
Iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva pak poručuju kako se u Hrvatskoj kontinuirano provodi kontrola razine ostataka pesticida u voću i povrću i to u sklopu Nacionalnog programa monitoringa ostataka pesticida u hrani. Ističu kako se spomenute kontrole provode tijekom cijele godine. "Za uzorkovanje u 2026. godini planirano je 580 uzoraka. Uzorci se uzorkuju slučajnim odabirom uz otprilike 20-ak uzoraka koji se uzorkuju ciljano (npr. određena vrsta proizvoda podrijetlom iz određene države).
Uzorkovanje u sklopu Nacionalnog programa monitoringa ostataka pesticida u hrani se provodi metodom slučajnog odabira te se podjednako uzorkuju proizvodi domaćeg i stranog porijekla. Vrijede ista pravila i za uvozne i domaće proizvode. Postoje i ostale službene kontrole proizvoda na ostatke pesticida koje provodi sanitarna i poljoprivredna inspekcija Državnog inspektorata te ako se prilikom tih kontrola utvrde nesukladnosti poduzimaju se propisane mjere", poručili su iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.
Prisutnost pesticida u hrani, kao i njihovu opasnost za ljudsko zdravlje i okoliš, podrobnije nam je pojasnio profesor s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, dr. sc. Aleksandar Mešić. Rekao nam je kako navedeno istraživanje ne može komentirati sa znanstvenog stajališta s obzirom da mu metodologija istraživanja, na koju se poziva izvješće PAN Europe, nije u potpunosti jasna.
"Kod ovakvih analiza ključno je poznavati način prikupljanja uzoraka, točne izmjerene koncentracije te način na koji su procjenjivani potencijalni zdravstveni rizici. Općenito, kada se raspravlja o pesticidima, javnost često stvara pojednostavljenu podjelu na ‘prirodne’ i ‘sintetske’, iako ta razlika u pogledu stvarne toksičnosti nije uvijek presudna. Biljke same prirodno proizvode brojne kemijske spojeve za obranu od štetnika i bolesti.
Još je 1990. američki biokemičar Bruce Ames, poznat po razvoju Ames testa, pokazao da golema većina pesticidnih tvari koje unosimo hranom zapravo potječe iz samih biljaka. Procjene govore o oko 99,9 % pesticidnih spojeva prirodnog, biljnog podrijetla. To, naravno, ne znači da sintetski pesticidi nemaju rizik, već pokazuje da ‘prirodno’ ne znači automatski i ‘bezopasno’", ističe Mešić.
Osim pesticida, u hrani postoje i druge prirodne potencijalno štetne tvari. Posebno su značajni mikotoksini koje stvaraju određene plijesni na žitaricama, orašastim plodovima i drugoj hrani. "U mnogim procjenama zdravstvenih rizika upravo mikotoksini spadaju među najvažnije prirodne izvore kancerogenih tvari u prehrani ljudi. Važno je pritom naglasiti da se rizik od mikotoksina u poljoprivredi značajno smanjuje upravo primjenom fungicida, odnosno pesticida namijenjenih suzbijanju gljiva koje proizvode te toksine.
Drugim riječima, stručna i pravilna uporaba određenih pesticida može imati važnu ulogu u smanjenju zdravstvenih rizika u prehrambenom lancu. Kada je riječ o tzv. ‘koktel-efektu’, znanstveno je poznato da interakcije između kemijskih spojeva mogu biti aditivne, sinergijske, potencirajuće ili inhibirajuće. To vrijedi i za pesticide međusobno, kao i za njihove interakcije s brojnim drugim prirodnim i antropogenim tvarima u hrani i okolišu.
Istodobno, u raspravama o sigurnosti hrane često se snažno naglašava tema ostataka pesticida, dok se ponekad manje govori o nekim drugim relevantnim prehrambenim rizicima. Primjerice, nitrati i nitriti u mesnim prerađevinama povezani su s nastankom kancerogenih nitrozamina te se u znanstvenoj literaturi navode kao jedan od važnih prehrambenih čimbenika rizika za određene vrste karcinoma. To pokazuje koliko je procjena sigurnosti hrane kompleksna i koliko je važno promatrati prehrambeni sustav u cjelini", pojašnjava Mešić.
Navodi kako su pesticidi među najstrože reguliranim kemikalijama. "Zabrinutost javnosti za zdravlje i okoliš u potpunosti je razumljiva. Upravo zato su pesticidi među najstrože reguliranim kemikalijama, a njihova registracija, dopuštene količine ostataka u hrani i način primjene podliježu vrlo rigoroznim znanstvenim i regulatornim postupcima na razini ‘European Food Safety Authority’ i European Commission.
Posebno bih istaknuo aspekt koji se u javnosti rijetko spominje, a to je stručnost osoba koje rukuju pesticidima. U praksi ljudski faktor često predstavlja veći problem od same tvari pa tako nepravilna primjena, pogrešno doziranje ili nedovoljno razumijevanje rizika mogu dovesti do nepotrebnog opterećenja okoliša i potencijalnih rizika za potrošače. Zbog toga smatram da bi rukovanje pesticidima trebalo biti vezano uz visoku razinu stručnog znanja i fakultetskog obrazovanja, kako bi se osigurala maksimalna zaštita potrošača, proizvođača i okoliša.
Istodobno, pesticidi, kada se koriste stručno i odgovorno, donose i značajne koristi jer omogućuju stabilnu proizvodnju hrane, smanjuju gubitke prinosa i pridonose sigurnosti opskrbe hranom. Ključ je, kao i u mnogim drugim područjima, u znanju, odgovornoj primjeni i kontinuiranom znanstvenom praćenju njihovih učinaka", zaključno poručuje Mešić.