Autor	Objavljeno	Portal	Original
Koraljka Bakota	ponedjeljak, 20.4.2026. u 09:43	24sata	Otvori

Göbekli Tepe - hram star 12.000 godina koji je sasvim okrenuo sve što znamo o ranoj povijesti

Pokazalo se da Göbekli Tepe nije bio samo hram, već je bio središte sustava svetišta na širem prostoru. To je bilo u suprotnosti s arheološkom i povijesnom interpretacijom načina života ljudi mezolita i ranog neolita

Göbekli Tepe je svetište u jugoistočnoj Anatoliji u Turskoj, staro oko 12.000 godina. Izgradili su ga lovci-sakupljači puno prije nastanka prvih država, ratarstva i sjedilačkog načina života. Ta megalitska kultura vodi nas u potpuno suprotnom smjeru od dosadašnjih učenja.

POGLEDAJTE VIDEO:

Umjesto da religija bude posljedica razvoja složenih društvenih struktura, moguće je da su zajednička simbolika, vjerovanja i ritualna praksa imali presudnu ulogu u oblikovanju ranih oblika kolektivne organizacije. Brojna pitanja i dalje ostaju otvorena. Još nije u potpunosti razjašnjeno na koji su način zajednice prije približno 12.000 godina organizirale izgradnju tako velikih kamenih kompleksa, kakvu je ulogu u njihovom simboličkom i ritualnom sustavu imao takozvani kult lubanja, predstavljaju li pojedini reljefi i simboli na kamenim stupovima najranije pokušaje kalendarskog bilježenja vremena ili čak moguće interpretacije prirodnih katastrofa, poput pada kometa.

Upravo ta nerazriješena pitanja čine Göbekli Tepe jednim od najintrigantnijih arheoloških lokaliteta ranog neolitika i novom turističkom mekom Turske.

Do nedavno je u arheologiji i povijesti prevladavalo uvjerenje da je prijelaz na ratarstvo i sjedilački način života predstavljao ključnu civilizacijsku prekretnicu u razvoju ljudskih društava. Prema toj klasičnoj interpretaciji povijesti, tek nakon prelaska s lova na ratarstvo, ljudi su počeli trajno naseljavati određene prostore, stvarati viškove hrane i razvijati složenije društvene strukture. Takvi procesi postupno su doveli do pojave prvih organiziranih religijskih sustava, hijerarhijskih zajednica i naposljetku ranih država. U tom kontekstu najranije civilizacije, poput onih u Mezopotamiji, uključujući Sumer, Akad, Babilon, kao i drevni Egipat tradicionalno su se promatrale kao društva koja su nastala u plodnim riječnim dolinama, gdje je razvoj poljoprivrede potaknuo potrebu za organizacijom rada, upravljanjem resursima i uspostavom administrativnih i političkih struktura.

Takav model, koji je desetljećima dominirao u znanstvenim krugovima, narušilo je arheološko otkriće s lokaliteta Göbekli Tepe, smještenog u jugoistočnoj Anatoliji. Iskopavanja i datiranje monumentalnih kamenih struktura na lokalitetu Göbekli Tepe, iz vremenskog perioda između 9600 i 8200 pr. Kr., odnosno u vrijeme kada su ljudske zajednice još bile pretežno lovačko-sakupljačke, iz temelja su promijenili dugotrajno uvriježeno shvaćanje da su takve zajednice bile primitivne, jednostavno organizirane i nesposobne za složene društvene, simboličke i građevinske pothvate. Naprotiv, arheološki nalazi s tog lokaliteta upućuju na postojanje visoko razvijenih sustava simbolike, ritualne prakse i društvene koordinacije, koji su omogućili organizaciju velikih radova poput podizanja monumentalnih megalitskih struktura. Takvi podaci snažno sugeriraju da su lovačko-sakupljačke zajednice posjedovale znatno sofisticiraniju društvenu i kulturnu dinamiku prije nego što se pretpostavljalo.

U jugoistočnoj Anatoliji u Turskoj, na lokaciji Göbekli Tepe, na brdu čije ime u prijevodu znači 'trbušasto brdo', oko 15 km sjeveroistočno od grada Şanlıurfa (bivši Urfa) i 95 km od rijeke Eufrat, pronađeno je arheološko nalazište staro više oko 12.000 godina. 

Sasvim novi pogled na rane kulture

Arheolozi su u 1960-ima započeli s istraživanjima, ali tada nisu znali o čemu se točno radi. Smatrali su da je riječ o starom bizantskom groblju. Do obrata je došlo 1994. kada je njemački arheolog Klaus Schmidt otkrio da se radi o mezolitskom lokalitetu. 
Od početne Schmidtove teze da se radi o hramu do danas, došlo je do značajne promjene u razumijevanju samog lokaliteta. Göbekli Tepe nije bio samo hram, već je bio središte sustava svetišta na širem prostoru. To je bilo u suprotnosti s arheološkom i povijesnom interpretacijom načina života ljudi mezolita i ranog neolita. Smatralo se da ljudi tog vremena bili primitivni nomadi, lovci i da nisu imali zajedničku religiju i prepoznatljiv umjetnički izričaj.

Göbekli Tepe pokazao je suprotno – nije prelazak s nomadskog na sjedilački način života pokrenuo razvoj društva u smjeru kojeg danas znamo, nego je to bila duhovna dimenzija i vjerovanje. Sakralni kompleks u Göbekli Tepeu, koji su navodno podigli lovci-skupljači, dokaz je da je organizirana religija mogla nastati prije prelaska na ratarstvo. 

Moramo napomenuti da ništa slično do sada nije pronađeno u ostatku svijeta. Radi se o vremenu (mezolitik) kada u Europi žive lovci-sakupljači koji žive u malim, mobilnim skupinama. Nema stalnih naselja ni monumentalne arhitekture. To ne znači da vjerovanja i ritualni obredi nisu postojali. U Engleskoj, na lokalitetu Star Carr, lovci su koristili maske od jelenjih lubanja za rituale. U Japanu je to vrijeme rane Jōmon narod među prvima na svijetu izumio keramiku. Živjeli su uz obalu, od ribolova i sakupljanja plodova mora. Prepoznatljive su njihove posude s "otisnutim užetom". U Sjevernoj i Južnoj Americi, nomadi su živjeli uglavnom od lova na mamute i slične velike životinje. Iz tog vremena prepoznatljiva je izrada savršenih kamenih vrhova kopalja (Clovis vrhovi). Blizu današnjeg Mrtvog mora, počinje nicati Jerihon, jedan od najstarijih kontinuirano naseljenih gradova. Oko 8000. pr. Kr. stanovnici Jerihona grade masivne kamene zidove i kulu visoku 8 metara. Međutim, važno je napomenuti da je u to vrijeme Göbekli Tepe kao duhovni centar bio već napušten. 

Važno je još jednom istaknuti da u vremenu u kojemu je Göbekli Tepe postojao, kako za sada istraživanja pokazuju, u svijetu nije bilo ničeg sličnog. Dugo se smatralo da se radi o izoliranom hramu, ali najnovija istraživanja (osobito projekt Taš Tepeler) otkrila su da je on zapravo bio dio goleme mreže sličnih lokaliteta u jugoistočnoj Turskoj. Svi ti lokaliteti pripadaju istoj kulturi i datiraju otprilike između 10.000 i 8000 g. pr. Kr.

Dio nepoznate civilizacije?

Karahan Tepe – fascinantno arheološko nalazište 40 km istočno od Göbekli Tepea. Tamo je pronađena nevjerojatna dvorana s 28 stupova u obliku falusa i isklesanom ljudskom glavom koja izranja iz stijene. Arhitektura je slična onoj u Göbekli Tepeu - T-stupovi, prikazi životinja (zmije, kukci), ali s puno više naglaska na ljudsku figuru.

Pronađeno je još 11 sličnih lokaliteta u blizini (poput Karahan Tepea), što ukazuje na to da je cijela regija bila dio goleme, povezane mezolitsko - neolitske kulture. Spomenut ćemo neke od njih.

Sayburç – 'Kameni strip' - Ovaj lokalitet je otkriven sasvim slučajno ispod jedne moderne kuće 2021. godine. Pronađen je reljef koji arheolozi nazivaju "najstarijim narativnim prikazom na svijetu". Prikazuje čovjeka koji se drži za genitalije dok ga s obje strane okružuju opasne životinje (leopard i bik). Stil klesanja i ikonografija gotovo su identični onima u Göbekli Tepeu.

Nevalı Çori –  Ovo je zapravo bio prvi lokalitet ovog tipa koji je otkriven (još 1980-ih), ali je danas potopljen zbog izgradnje brane Atatürk. Većina artefakata se nalazi u muzeju u Şanlıurfi. Tamo su pronađeni prvi dokazi o kultu lubanja i specifičnim neolitskim ritualima. Arhitektura hramova s pravokutnim tlocrtom i T-stupovima bila je preteča onome što vidimo u kasnijim fazama Göbekli Tepea.

7000 godina ranije od Keopsove piramide

Göbekli Tepe i šira regija Taş Tepeler (Kamena brda) poznata je po tome da su ljudi kamenog doba kao nigdje drugdje na svijetu u to doba, organizirali radnu snagu za gradnju svetišta, prenosili kamenje teško preko 20 tona na velike udaljenosti, imali složen sustav astronomskih i religijskih simbola. Za izgradnju svih hramova koji su povezani u puno veći smisleni kompleks bilo je potrebno poznavanje matematike, arhitekture, fizike, tehnologije rada na kamenu te puno drugih znanja i vještina. 

Göbekli Tepe je nastao u razdoblju mezolitika, oko 9600. g. pr. Kr., prije 11.600 godina, 7000 godina prije Keopsove piramide u Gizi i Stonehengea. Čini ga dvadesetak prstenastih konstrukcija načinjenih od monolitnih vapnenačkih stupova u obliku slova T, visine 3 do 6 m, težine do 60 tona. Stupovi su bili povezani niskim kamenim zidovima, a u sredini svakoga prstena nalazila su se dva viša stupa, tanji krajevi kojih su bili postavljeni u žljebove usječene u tlu. Ovi golemi krugovi građeni su slaganjem kamenja bez žbuke, što pokazuje izvanredna znanja i umijeće neolitskih klesara. Površina monolita ukrašena je raznovrsnim reljefima divljih životinja (škorpioni, pauci, veprovi, lavovi, lisice, zmije, patke) te dijelova ljudskoga tijela (ruke, ramena). 

Još je jedna karakteristika ovog nalazišta posebno zanimljiva, prstenaste konstrukcije svakih su nekoliko desetljeća bile zakopavane, a na njima su bile podizane druge manje. Svetište je na taj način stoljećima bilo građeno, zatrpavano te ponovno građeno, da bi oko 8200. pr. Kr. bilo potpuno napušteno. (Göbekli Tepe. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 8.3.2026.