| Autor | Objavljeno | Portal | Original |
|---|---|---|---|
| Bruno Serdar | petak, 20.2.2026. u 08:10 | 24sata | Otvori |
Svijet glume oprostio se od Erica Danea, koji je preminuo u 53. godini života nakon kratke i teške borbe s amiotrofičnom lateralnom sklerozom (ALS). Glumac, koji je javnosti dijagnozu otkrio u travnju 2025. godine, u posljednjoj godini života postao je glasni zagovornik podizanja svijesti o ovoj teškoj bolesti. Njegova priča ponovno je usmjerila pozornost na ALS, progresivnu neurološku bolest poznatu i kao Lou Gehrigova bolest, koja postupno oduzima kontrolu nad mišićima i za koju moderna medicina još nema lijek.
POGLEDAJTE VIDEO - U Zagrebu 2019. stotine motociklista htjelo je podići svijest o ovoj bolesti akcijom 'Bukom motora protiv tišine ALS-a!':
Amiotrofična lateralna skleroza teška je neurodegenerativna bolest koja napada živčane stanice odgovorne za kontrolu voljnih mišića, poznate kao motorni neuroni. Te se stanice nalaze u mozgu i leđnoj moždini te služe kao veza između živčanog sustava i mišića, prenoseći signale za pokrete poput hodanja, govora ili hvatanja predmeta. Kod osoba s ALS-om, ti motorni neuroni postupno propadaju i odumiru. Kada se veza prekine, mozak više ne može pokrenuti niti kontrolirati mišiće. Posljedica je progresivno slabljenje mišića, njihovo trzanje (fascikulacije), propadanje (atrofija) i na kraju potpuna paraliza. Bolest ne utječe na srčani mišić niti na glatke mišiće probavnog i mokraćnog sustava.
Bolest se najčešće prikrada neprimjetno, a simptomi se razlikuju od osobe do osobe, ovisno o tome koji su motorni neuroni prvi zahvaćeni. U oko 80 posto slučajeva, prvi znakovi javljaju se na udovima. To može biti osjećaj slabosti u jednoj ruci ili nozi, nespretnost pri obavljanju svakodnevnih zadataka poput otvaranja staklenki ili zakopčavanja gumba, posrtanje ili ispuštanje predmeta. Kod Erica Danea, prema objavljenim informacijama, prvi problemi započeli su krajem 2023. godine upravo sa slabošću u desnoj ruci.
U manjem broju slučajeva, bolest počinje u mišićima za govor i gutanje (bulbarni početak), što se očituje kroz nerazgovijetan ili nazalan govor te poteškoće s gutanjem. Česti su i bolni grčevi u mišićima te nevoljno trzanje mišića ispod kože. Kako bolest napreduje, slabost se širi na druge dijelove tijela. Pacijenti s vremenom gube sposobnost samostalnog hodanja, korištenja ruku, govora i gutanja. U završnoj fazi, bolest zahvaća mišiće odgovorne za disanje, što dovodi do zatajenja dišnog sustava, najčešćeg uzroka smrti. Jedna od najtežih karakteristika bolesti jest da svijest, intelekt i pamćenje u većini slučajeva ostaju očuvani, pa su pacijenti potpuno svjesni progresivnog gubitka funkcija. Također, osjetila poput vida, sluha, mirisa i dodira obično ostaju netaknuta.
U golemom broju slučajeva, između 90 i 95 posto, točan uzrok bolesti ostaje nepoznat. Takav oblik naziva se sporadični ALS i znanstvenici vjeruju da nastaje kao posljedica složene interakcije genetske predispozicije i okolišnih čimbenika. Tek u pet do deset posto slučajeva bolest je nasljedna, odnosno obiteljska, a uzrokovana je mutacijama u specifičnim genima koji se mogu prenijeti na potomstvo.
Iako se može pojaviti u bilo kojoj dobi, rizik od ALS-a raste s godinama, a najčešće se dijagnosticira kod osoba između 60 i 85 godina. Nešto je češća kod muškaraca nego kod žena prije 65. godine, no ta se razlika nakon 70. godine gubi. Istraživanja su identificirala i nekoliko vanjskih čimbenika rizika. Pušenje, osobito kod žena nakon menopauze, povezuje se s povećanim rizikom. Studije također sugeriraju da su vojni veterani izloženi do dva puta većem riziku od razvoja bolesti, iako razlozi za to nisu potpuno jasni. Mogući pokretači mogli bi biti izloženost određenim metalima ili kemikalijama, traumatske ozljede ili intenzivan fizički napor.
Ne postoji jedinstveni test kojim se sa sigurnošću može potvrditi ALS. Dijagnoza se postavlja isključivanjem drugih bolesti koje mogu uzrokovati slične simptome, poput bolesti štitnjače, multiple skleroze ili uklještenja živca u kralježnici. Neurolozi provode detaljan klinički pregled, a ključni dijagnostički alati uključuju elektromiografiju (EMG) i studiju provodljivosti živaca, kojima se mjeri električna aktivnost mišića i živaca. Magnetska rezonancija (MRI) mozga i leđne moždine također se koristi kako bi se isključila druga stanja.
Nažalost, lijek za ALS još ne postoji, a liječenje je usmjereno na usporavanje progresije bolesti, ublažavanje simptoma i poboljšanje kvalitete života. Postoji nekoliko odobrenih lijekova, poput riluzola, koji mogu usporiti napredovanje bolesti i produžiti životni vijek za nekoliko mjeseci. Multidisciplinarni tim stručnjaka, koji uključuje fizioterapeute, logopede i nutricioniste, pomaže pacijentima da što dulje održe neovisnost i funkcije. U kasnijim fazama ključna postaje potpora za disanje, isprva neinvazivna ventilacija putem maske, a kasnije i respirator, te postavljanje hranidbene sonde. Prognoza je i dalje sumorna; prosječno preživljenje nakon dijagnoze iznosi dvije do pet godina, iako desetak posto oboljelih živi deset i više godina, što pokazuje da je tijek bolesti iznimno individualan.